Šinden-zukuri (寝殿造) – stil japanskog vrta iz Heian epohe (794—1185) gde je vrt sa prednje strane zgrade, (južna strana). Deo vrtnog stila bila je voda koja teče kroz veštačka korita koja se na kraju prosipa u jezera sa ostrvcima. Dva duga krila glavnog objekta bila su usmerena ka jugu, kao kraci slova P, sa vrtom između. Vrtom dominira jedno ili više jezera povezanih krivudavim potocima sa mostovima, a blizu jezera je velika površina pokrivenu belim peskom ili šljunkom, predstavom čistoće gde su prizivani bogovi. Način gradnje opisan je u zapisu o gradnji vrtova – Sakuteiki.

Šinden-zukuri stil: 1.- zapadna kapija (nišimon), 2.- ribolovni paviljon (curidono), 3.- koridor sa srednjom kapijom (čumonro), 4.- dvorana zapadnog dela (niši no tai), 5.- glavna dvorana (šinden), 6.- severni deo (kita no tai), 7.- dvorana istočnog dela (bigaši no tai), 8.- koridor sa srednjom kapijom (čumonro), 9.- paviljon izvora (izumidono), 10.- istočna kapija (bigašimon), 11.- zid od zemlje (cuijibei) 12.- jezero (ike), 13.- ostrvo (šima), 14.- lučni most (soribaši), 15.- dvorište pokriveno peskom (nantei niva), 16.- put lahora (suivatadono), 17.- vrtni potok (jarimizu).

Literatura uredi

Grbić, M. : Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. . Београд. 2015. ISBN 978-86-7299-227-4.