Štucanje je kontrakcija dijafragme koja se ponavlja nekoliko puta u minuti. Kod ljudi upliv vazduha u pluća uzrokuje zatvaranje poklopca (lat. epiglotisa), stvarajući karakterističan zvuk „hik”. U medicini, poznat je kao synchronous diaphragmatic flutter (SDF). Štucanje nije voljni čin i obuhvata poseban refleksni luk. Napadi štucanja obično se zaustavljaju bez intervencije. Međutim, hronično štucanje može zahtevati lečenje.[1]

Štucanje
SinonimiSingultus, sinhroni dijafragmatski flater
SpecijalnostiOtorinolaringologija

Uzroci uredi

Štucanje uzrokuju poremećaji centralnog i perifernog nervnog sistema počevši od nadražaja ili povrede freničnog nerva (nervus phrenicus- živac dijafragme) do toksičnih i metaboličkih poremećaja navedenog sistema. Takođe javlja se nakon uzimanja alkoholnih i gaziranih pića i začinjene hrane. Smeh i brza hrana mogu takođe biti uzrok.[2]

Filogenetska hipoteza uredi

Kristian Štraus i saradnici sa Univerziteta u Kalgariju pretpostavili su da je štucanje ostatak refleksa koji imaju vodozemci koji jednostavno gutaju vazduh i vodu koristeći refleks koji odgovara refleksu štucanja kod sisara.[3] Kao potvrda ove hipoteze, konstatuje se da tokom razvoja fetusa, refleksi štucanja razvijaju se pre odvijanja disanja. Zbog toga, lečenje bi bilo predusmeravanje normalne respiratorne funkcije.

Lečenje štucanja uredi

Obično se zaustavi bez terapije. Postoje brojni tretmani u narodu poput: prepadanje, pijenje vode, kašičice sirćeta, putera od kikirikija i slično.

Osip se leči lekovima ako se izrazi i nespontano zaustavlja. Jednoj devojci, štucanje je trajalo do 5 nedelja bez prestanka.[4] Haloperidol (Haldol, antipsihotik i sedativ), metoclopramide (Reglan, gastrointestinalni stimulant), i chlorpromazine (Thorazine, jak antipsihotik) se koriste za terapiju dugotrajnih i upornih štucavica. U težim i otpornijim slučajevima, ponekad je potreban baklofen protiv spazmodija za suzbijanje štucanja. Efikasno lečenje sedativima često zahteva dozu koja će paralisati um i učiniti ga poslušnim. Uporno štucanje zbog poremećene ravnoteže elektrolita, manjak kalijuma (hipokalemija) i natrijuma (hiponatremija) može se popraviti pijenjem pića koja sadrže natrijum, kalijum i bikarbonate. Karbonati olakšavaju resorpciju kalijuma, ali kod nekih ljudi to može izazvati bes.

Reference uredi

  1. ^ „Hiccups: Practice Essentials, Background, Pathophysiology”. 29. 5. 2018. 
  2. ^ „Hiccups, Information about Hiccups”. www.faqs.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 6. 10. 2018. 
  3. ^ Straus, C.; Vasilakos, K.; Wilson, R. J. A.; Oshima, T.; Zelter, M.; Derenne, J-Ph.; Similowski, T.; Whitelaw, W. A. (2003). „A phylogenetic hypothesis for the origin of hiccough”. BioEssays (na jeziku: engleski). 25 (2): 182—188. ISSN 0265-9247. doi:10.1002/bies.10224. 
  4. ^ „Teen's hiccups stop after five weeks”. ABC News Online. 2. 3. 2007. Arhivirano iz originala 7. 7. 2011. g. 

Literatura uredi

  • Provine, Robert R. Curious Behavior: Yawning, Laughing, Hiccupping, and Beyond (Harvard University Press; 2012) 246 pages; examines the evolutionary context for humans
  • Shubin, Neil (februar 2008). „Fish Out of Water”. Natural History. 117 (1): 26—31. INIST:19986878.  — hiccup related to reflex in fish and amphibians.

Spoljašnje veze uredi

Klasifikacija
Spoljašnji resursi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).