Шумска ускочница
Šumska uskočnica (lat. Agaricus bitorquis var.valida Moll), ili Dvoprstenasta pečurka, jestiva je gljiva iz porodice pečurki. Rasprostanjena je duž Jadranske obale, pored alepskih borova. Nastanjena je vrlo često na ostrvima.
| Šumska uskočnica | |
|---|---|
| |
| Naučna klasifikacija | |
| Carstvo: | |
| Divizija: | |
| Klasa: | |
| Red: | |
| Porodica: | |
| Rod: | |
| Vrsta: | A. bitorquis
|
| Binomno ime | |
| Agaricus bitorquis | |
Klobuk uredi
Klobuk je poluloptast ili malo izduženiji, zatim jastučast ili odozgo poravnat i udubljen, od 5 do 17 cm veličine. Rub je debeo, podvrnut do 3 mm u početku razvoja čak i spiralno. Površina klobuka je sniježnobijela i svilenkasta kao kod poljskog šampinjona, može biti i sivkasto-bijela. Ako je oker smeđe naprašena to je od zaostale zemlje po njemu.
Listići uredi
Listići su prirasli s jarkom (nisu jasno slobodni), u početku razvoja zakrivljeni su zajedno sa rubom. Ali kasnije su sasvim ravni, čak i vodoravni, izmješani sa mnogo lamelua. Ispod samog stručka su najšire i trbušasto valovito zaobljeni, a tu su i najširi (od 2 do 6 milimetara). Kod najmlađih primjeraka su, sastrane gledano, prema dnu vinskocrveni, samo su prema oštrici svjetliji, sivoružičasti, a s vremenom postaju sve tamnije vinskocrveni, većinom sve do kraja. U čokoladnosmeđu boju ne prelaze ni kada su sasvim stari.
Otrusina uredi
Otrusina je čađavocrna.
Meso uredi
Meso je tvrdo i kompaktno. Veoma je debelo - do 2,5 santimetara u klobuku- jedro je i sočno. Izvorno je bijele boje, ali naglo vinski pocrveni. Ponekad najprije postane malo kadmijnarandžasto, i to uglavnom intenzivno, s gotovo cinober krbvavom primjesom, rjeđe slabije. Nakon kulminacije, poslije pola minuta počinje smeđe blijediti. Ukus je sasvim isti kao i kod poljskog šampinjona.
Stručak uredi
Stručak je mahom valjkast, ponekad malo deblji pri dnu, da bi se u samom dnu suzio. Uglavnom na pola širine odozdo izduženo je zaobljen. na presjeku mladog, ne rastvorenog potomka uočava se dvostruki prsten. Kada se rastvori, primjećuje se da je donja polovina široke manžete iscrtkana te ili okrenuta ukoso nadolje, ili pritisnuta uz stručak. Gornja, duža, polovina širi se nagore kao neki cvijet, s valovitim i neujednačeno visokim rubom. Isti nije iscrtkan, ni urezan, niti ima rese. Kod starijih se i ovaj gornji dio spoji sa stučkom, a donji dio odvoji i spusti još niže, tako da sada nastaju dva pojasa tanke kožice jedan ponad drugog, tamnosmeđe obojena od spora. Gornji prsten nije postojan, tako da u starijih primjeraka možemo naći i samo jedan, donji, veoma sužen i skvrčen. stručak je bijel, malo hrapav, ili nije blistav kao kod poljskog šampinjona. U početku razvoja, ispod prstenova bude blijedo pahuljast, u starosti i tu ogoli.
Hemijska reakcija uredi
Hemijska reakcija po Schafferu je negativna.
Mikroskopija uredi
Spore (5)-5,5-6,5-(7,5)/4,5-5,5 mi, blago ovoidne sa debelim zidom.
Stanište i rasprostranjenost uredi
Pokraj alepskih borova duž Jadranske obale, većinom na pješčanim poljima neposredno ispod drveća, ali i pod iglicama i na goloj zemlji. Vrlo je česta na ostrvima, u mnogočlanim porodicama koje se drže na okupu.
Dioba uredi
Period diobe je u toku kišnog osmomg mjeseca, inače od septembra do novembra mjeseca.
Jestivost uredi
Prvorazredna jestiva gljiva, ravnopravna gradskom šampinjonu.
Slične vrste uredi
Ovo je varijacija gradskog šampinjona ili uskočnice. Agaricus bitorquis (Quel.) Sacc., koji se prilagodio šumi i čistoj prirodi. Osim po staništu, od gradskog šampinjona se razlikuje prije svega po mesu i listićima koji jako pocrvene, te svojim robusnijim i većim stasom. Kao i možda u prosjeku većim sporama i jačim mirisom na rezano drvo. Kako većinom nije spljošten i kako je bjelji od gradskog šampinjona, više je nalik poljskom, rudnjači, Agaricus campester (L.) Fr., ali je od njega mnogo veći i jače pocrveni. Još važnija karakteristika koja ih razlikuje je veoma debela kožica i dvostruki prsten. Ovaj varijetet, iako manje od tipičnog bitorquisa, dosta je sličan - po staništu, debeloj kožici, mirisu, veličini i obliku - lažnoj uskočnici, Agaricus bernardiformis Bohus, koja je jače, iako blijedo obojena, tj. svijetlosiva ili svijetlosivo smeđa, a meso joj uopšte ne crveni. I ona je jestiva.
Literatura uredi
- KLJUČ ZA GLJIVE; IVAN FOCHT; ITRO "NAPRIJED"; ZAGREB 1986.
