2K6 Luna
2K6 Luna je (ruski. 2K6 Luna, srpski: mesec) je sovjetska taktička balistička raketa. Koristi nevođene rakete sa pogonom na tečno gorivo, sa koje se tokom leta stabilizuju putem rotacije. U ruskoj vojsci prema GRAU indeksu označava se kao "2K6". Prema NATO klasifikaciji nosi oznake FROG-3 ( kada nosi raketu 3R9)i FROG-5 (kada nosi raketu 3R10) . Ona je 1965. godine zamenjena daleko uspešnijim modelom 9K52 Luna-M, koja je na zapadu poznatija pod oznakom FROG-7.
2K6 Luna | |
---|---|
Osnovne karakteristike | |
Zemlja porekla | SSSR |
Namena | raketna artiljerija |
Proizvođač | Moskovski institut toplotne tehnologije, Centralni naučno istraživački institut |
Početak proizvodnje | 1960 |
Uveden u upotrebu | 1960 |
Povučen iz upotrebe | 1982 |
Prvi korisnik | Crvena armija |
Brzina na putu | 44 km/h |
Brzina van puta | 10,2 km/h |
Doseg | 45 km sa raketama 3R9 km |
Dimenzije i masa | |
Dužina | 7,63 m |
Širina | 3,15 m |
Visina | 3,4 m |
Oprema | |
Glavno naoružanje | vozilo PT-76 sa sa jednom lansirnom rampom i balističkom raketama 3R9 i 3R10 |
Sporedno naoružanje | samohodni punjač raketa |
Oklop | 7,62 mm mm |
Motor | dizel-motor V-6 |
Snaga (KS) | 240 KS |
Posada | |
Posada | 5 |
Istorija razvoja uredi
Sistem Luna razvijen je u Moskovski institut toplotne tehnike 1953. godine pod rukovodstvom N. P. Mazurova. Luna je dizajnirana po uzoru na ranije modele 2K1 Mars i 2K4 Filin. Dok je Moskovski institut za toplotnr tehnologije bio zadužen za izradu raketa, projektovanje i izrada lansernih i vozila za transport i punjenje raketama bio je poveren Centralnom naučno istraživačkom institutu. Prvobitni naziv sistema bio je S-125A "Pion".[1]Tokom 1957. Godine prototipi lansirnog vozila (SPU S-123A na Ob'jekt 160 šasiji) i vozilo za punjenje (TZM S-124A on Ob'jekt 161 šasiji) i raketa 3R5 bili su spremni za ispitivanja. Izvezeni su radi probe na raketni pogon Kapustin Jar i Transbajkalki vojni distrikt. Kao rezultat ispitivanja, odlučeno je je da se odustane od TZM-a, i da se poboljša dizajn na lansirnom vozilu SPU. To je dovelo do razvoja raketa 3R9 i 3R10. Odluka da se krene sa serijskom proizvodnjom doneta je 29. decembra 1959. godine. Prvih 5 sistema bilo je gotovo u januaru 1960. godine, nakon čega su izvedena ispitivanja od strane državnih organa, posle čega je ovaj sistem mart iste godine i uvršten u naoružanje sovjetske vojske. Sistem Luna ušao je u naoružanje sovjetske vojske 1960. godine i nalazio se u upotrebi sve do 1982. godine.[2] Od 1960. Do 1964. Godine ukupno je proizvedeno 432 sistema u varijanti SPU 2P16. Samo u prvoj godini, proizvedeno je 80 lansirnih vozila i 365 raketa.[1]
Karakteristike sistema uredi
Lansirni kompleks se sastoji od[2]
- lansirnog vozila SPU 2P16 (Ob'jekt 160) bazirano na modifikovanoj šasiji sovjetskog tenka PT-76B opremljeno sa povratnim valjcima i lansirnim šinama, mehanizmom za podizanje, stabilizatorima i priključkom za generator. Težina sa projektilom iznosila je 18t.
- Raketa 3R9 sa konvencionalnom visokoeksplozivnom bojevom glavom 3N15 dometa od 12. Do 44,6 km
- Raketa 3R10 sa 400kg teškom nuklearnom bojevom glavom 3N14 sa dometom od 10. Do 32,1 km.
- Transportera raketa 2U663 baziranog na šasiji vozila ZiL-157V sa dve rakete.
- Vozila 2U662 za transport i skladištenje nuklearnih bojevih glava.
- Pokretni kran ADK K52(na vozilu MAZ-502), ADK K61(na MAZ-200) ili 9T31 (na Ural-375).
- Komplet opreme za održavanje PRTB-1, 2U659 etc.
- Komandno i kontrolno vozilo PU2 i
- Trening oprema sa trenažnim raketama PV-65 ili 3R11 sa trenažnim bojevim glavama 3N16.
Bilo je razrađeno nekoliko varianti lansirnih vozila kao što su 2P21 a.k.a. Br-226-II na ZiL-134 8x8 kamionu, ali nikada nisu stupila u službu. Oznaka FROG-6 je, prema zapadnim izvorima[3]i NATO kodifikaciji koristi za označavanje kamiona zasnovanog na trenažnom sistemu PV-65. Ruski izvori,[2] međutim tvrde ovaj sistem prototip lansirnog vozila Br-226-I koje se nalazi na šasiji kamiona KrAZ-214.
Istorija operativne upotrebe uredi
Luna je ušla u operativnu upotrebu sovjetske vojske 1960. godine i nalazila se u upotrebi sve do 1982. godine. Svaka Motorizovano streljačka i Tenkovska divizija su u svom sastavu imale jedan bataljon sa dve baterije, a savaka ja imala po dva 2P16s.[2] Tokom Kubanske krize 12 kompleksa 2K6 Luna bilo je razmešteno na kubi.
Korisnici uredi
Trenutni korisnici uredi
- Severna Koreja- 24 samohodna punjača vozila, za Luna-M sistem.[4]
Bivši korisnici uredi
Reference uredi
- ^ a b Solyankin, A.G.; Zheltov, I.G.; Kudryashov, K.N. (2010). T. 3 : Otečestvennыe bronirovannыe mašinы, 1946-1965. OOO "Tsejkhgauz". str. 530—533. ISBN 978-5-9771-0106-6.
- ^ a b v g „2K6 Luna - FROG-3/4/5/6 | MilitaryRussia.Ru — otečestvennaя voennaя tehnika (posle 1945g.)”. Arhivirano iz originala 20. 04. 2010. g. Pristupljeno 08. 06. 2016.
- ^ a b v g Zaloga 2000
- ^ The Military Balance 2010
- ^ The Military Balance 1979-1980
- ^ Gau, Plate & Siegert 2002
Literatura uredi
- Gau, Lutz-Reiner; Plate, Jürgen; Siegert, Jörg (2002). Deutsche Militärfahrzeuge - Bundeswehr und NVA. Stuttgart: Motorbuch Verlag. ISBN 978-3-613-02152-5.
- Zaloga, Steven J. (2000). The Scud and other Russian Ballistic Missile Vehicles. Hong Kong: Concord Publications Company. ISBN 978-962-361-675-1.
Spoljašnje veze uredi
- Military analysis network: FROG-3 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. avgust 2016)
- 2K6 Luna on Military Russia (in Russian) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. april 2010)
- Walkaround of 2P16 with 3R9 rocket in Saratov, on DishModels.ru