250. raketna brigada PVD

250. raketna brigada za protivvazduhoplovna dejstva (250. rbr PVD) je združena taktička jedinica, čiju osnovnu organizacijsku strukturu čine modularne jedinice ranga diviziona PVD.

Oznaka 250. rbr PVD

U sastavu 250. rbr PVD nalazi se pet raketnih diviziona PVD od kojih su tri samohodna diviziona raketnog sistema „Kub”, a dva raketnog sistema „Neva”. Postojećom organizacijom obezbeđena je integracija različitih sistema naoružanja, kao i racionalno trošenje raspoloživih resursa radi postizanja što većeg stepena sposobnosti i pripravnosti za izvršavanje misija i zadataka.

Komanda 250. raketne brigade PVD smeštena je u kasarni „Banjica” u Beogradu, dok su jedinice razmeštene na 9 lokacija širom Srbije.

Komandant 250. raketne brigade PVD je brigadni general Novica Gogić.

Namena uredi

Raketna brigada PVD je namenjena za protivvazduhoplovnu odbranu širih rejona gradova i jedinica Vojske Srbije od izviđanja i dejstava protivnika iz vazdušnog prostora. Osposobljena je za izvršavanje borbenih zadataka samostalno i u sadejstvu sa ostalim jedinicama PVO (lovačka avijacija i jedinice VOJIN).

Zadaci uredi

  • vođenje protivvazduhoplovne borbe,
  • odbrana vazdušnog prostora,
  • reagovanje na incidente u vazdušnom prostoru,
  • učešće u međunarodnoj vojnoj saradnji, kroz učestvovanje u međunarodnim vojnim vežbama,
  • pružanje podrške i suprotstavljanje eventualnom terorizmu iz vazdušnog prostora, otkrivanjem i dejstvom po terorističkim vazduhoplovima,
  • obuka, izgradnja i održavanje borbene gotovosti.

Istorija jedinice uredi

Osnivanje uredi

24. novembra 1962. godine, na aerodromu Batajnica, formiran je 250. raketni puk protivvazdušne odbrane, naredbom strogo poverljivo br. 423. Bila je to prva raketna jedinica protivvazdušne odbrane Jugoslovenske narodne armije, sa zadatkom odbrane vazdušnog prostora u rejonu prestonice tadašnje Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Beograda.

U sastavu puka bila su četiri raketna diviziona (rd) i jedan raketnotehnički divizion (rtd). Bio je naoružan raketnim sistemom „Dvina”.

Ašuluk kod Astrahana uredi

Pripreme i izvršenja gađanja ciljeva u vazduhu na uređenom poligonu u bivšem Sovjetskom Savezu obeležili su 1966. godinu. Kako je to bio prvi put da jedna jedinica Jugoslovenske narodne armije odlazi u inostranstvo radi izvršenja zadatka, pripremi bojnog gađanja odlazi posvećena je izuzetna pažnja.

Gađanje su izvršili 1. i 2. raketni divizion, raketno-tehnički divizion i deo komande puka (110 oficira i podoficira) 30. septembra 1966. godine na poligonu za gađanje jedinica PVO „Ašuluk” kod Astrahana. Prethodno su izvedena školska gađanja, a borbena poslepodne. Istog dana gađalo se na promašaj, gde je 2. raketni divizion bio u režimu pogotka, tako da nije bilo potrebe da sovjetski divizioni gađaju na promašaj, a jugoslovenski na pogodak, kako je predviđeno planom komande poligona. Pošto je prva meta pala, lansirana je druga. Drugi divizion je metu otkrio na daljini od 85 km. Polazni podaci za gađanje određeni su na vreme, čak je dva puta izvršeno proveravanje podataka, na osnovu čega su određeni i parametri leta rakete. Lansirana je raketa koja je proletela pored cilja na oko 60 metara i nije se aktivirala. Međutim, lansirana je druga raketa i cilj je uništen.

Ovaj zadatak je, dakle, bio veoma uspešno izveden. Time se 250. raketni puk PVO međunarodnoj vojnoj javnosti predstavio na najbolji mogući način, a početkom oktobra puk se vratio iz Sovjetskog Saveza.

Brigada uredi

Godine 1978. počinje preformiranje 250. raketnog puka u brigadu, paralelno sa modernizacijom i opremanjem savremenijim sistemom PVO „Neva”. Transformacija je završena 1982. godine, od kada je brigada ojačana za još četiri raketna diviziona opremljena sistemom S-125M „Neva” i za još jedan raketno-tehnički divizion.

Raspad SFRJ uredi

Po povlačenju dela 350. raketnog puka PVO na teritoriju Srbije, krajem sukoba u Sloveniji i početkom istih u Hrvatskoj, dva raketna diviziona tog puka privremeno je trebalo da budu zadržana u sklopu 250. raketne brigade do izgradnje tada planiranih raketnih položaja kod Mostara. Međutim, početkom ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, doneta je odluka da se ceo puk povuče na teritoriju Srbije, gde je 16. aprila 1992. rasformiran, dok su njegova preostala tri diviziona uključena u sastav 250. rbr PVO. Ova promena inicirala je dugo očekivano povlačenje iz upotrebe sistema „Dvina” koji su zamenjeni sistemima „Neva” iz 350. rbr PVO.

 
Oznaka 250. raketne brigade PVO VJ.

Borbena dejstva tokom NATO agresije 1999. godine uredi

Kada je 1999. NATO alijansa pokrenula agresiju protiv Jugoslavije (pod nazivom Operacija Saveznička sila), 250. raketna brigade je bila naoružana sistemima s-125 NEVA-M. Brigada je bila aktivna celo vreme tokom 78 dana agresije NATO snaga, 24 časa dnevno. Tokom agresije, brigade je dejstvovala 111 puta, sa 88 vatrenih lokacija, i premeštala svoju opremu dodatnih stotinka puta kako bi izbegli NATO snage.

Dana 27. marta 1999, treća baterija, pod komandom potpukovnika Zoltana Danija je uspešno dejstvovala i prvi put u istoriji ratovanja oborila američki nevidljivi avion F-117 najthok, koristeći sistem Neva, S125-M1. Avion sa oznakom AF 82 806 HO, kojim je upravljao pilot potpukovnik Dejl Zelko, je pao u ataru sela Buđanovci kod Rume.[1]

Dana 2. maja iste godine, avion američkog ratnog vazduhoplovstva, F-16CJ fajting falkon, oborila je 250. Rbr u blizini Novog Sada. Avion kojim je upravljao pilot potpukovnik Dejvid Goldfejn, komandant 555. lovačke eskadrile, i komandant vazduhoplovnih snaga Amerike od 1. jula 2016. Obaranje je delo iste (treće) baterije, ali je ovim obaranjem komandovao major Boško Dotlić. U ovoj operaciji učestvovao je i sadašnji komandant brigade.[2]

Gađanje pod velom tajne koje je izvršio 3. raketni divizion 19/20. maja 1999. godine još uvek je predmet domaćeg i međunarodnog istraživačkog novinarstva. Tada je po svim pokazateljima pogođen i oboren strategijski bombarder B-2A. Pogođen je sa dve bojeve rakete „krštene” od strane raketaša kao Tanja i Ivana. Ovim borbenim radom komandovao je potpukovnik Đorđe Aničić. I u ovoj operaciji je učestvovao sadašnji komandant brigade.[3]

Iako je američka administracija više puta zahtevala povratak svih delova oborenih aviona, delovi letelica i lične opreme pilota i dan danas stoje ponosno izloženi u trofejnoj sobi brigade. Za svoje zasluge u odbrani države od NATO agresije, ukazom predsednika, 250. Raketna brigade je odlikovana ordenom Narodnog heroja.

Na osnovu podataka iz službene radne beležnice i ratnog dnevnika „Smena” zamenika komandanta trećeg raketnog diviziona, potpukovnika Đorđa Aničića, u vremenu maj—jul 2016. godine, obiđeni su svi ratni položaji i postupcima kartiranja formirana je karta ratnog puta trećeg raketnog diviziona protivvazdušne odbrane (3. rd PVO) u periodu od 24. marta do 10. juna 1999. godine.

Posleratna transformacija uredi

 
Nakon zadnje reforme VS, u naoružanju 250. rbr PVO po prvi put našli su se i samohodni raketni sistemi PVO Kub-M.

Tokom 2004. godine počinje transformacija i reforma Vojske Srbije i Crne Gore, koja se najviše odrazila smanjenjem broja jedinica. Ove transformacije nisu zaobišle ni jedinice PVO, te je 30. septembra iste godine rasformiran 450. raketni puk PVO „Kraljevske lisice” naoružan raketnim sistemima „Neva”. Jedinice puka iz Kraljeva ušle su u sastav 250. raketne brigade.

No tu transformacijama nije bilo kraja. Dana 26. aprila 2007. godine, ceremonijom na vojnom aerodromu Batajnica obeleženo je ponovno „formiranje” brigade, ali drugačije organizacije i sastava. U sastav brigade su sada ušle sve raketne jedinice PVO Vojske Srbije, 230. samohodni raketni puk PVO iz Niša, 240. samohodni raketni puk PVO iz Novog Sada i 310. samohodni raketni puk PVO iz Kragujevca.

Naoružanje uredi

Raketni divizioni naoružani su raketnim sistemima S-125M1T („Neva”), a samohodni raketni divizioni raketnim sistemima 2K12 („Kub-M”). Pored toga, jedinice su naoružane i prenosnim raketnim sistemima PVO „Strela 2M”.

Organizacija uredi

Tokom svog postojanja, 250. puk/brigada PVO je bila u sastavu:

Potčinjene jedinice uredi

  • 250. raketna brigada PVO — Banjica
    • 1. raketni divizion PVO — Zuce
    • 2. raketni divizion PVO — Jakovo
    • 3. raketni divizion PVO — Jakovo
    • 230. samohodni raketni divizion PVO — Niš
    • 240. samohodni raketni divizion PVO — Novi Sad
    • 310. samohodni raketni divizion PVO — Kragujevac

Komandanti puka/brigade uredi

Reference uredi

  1. ^ Golubović 2016, str. 42—195.
  2. ^ Golubović 2016, str. 198—269.
  3. ^ Golubović 2016, str. 272—303.

Literatura uredi

  • Golubović, Slaviša (2016). Pad noćnog sokola. Beograd: Medija centar „Odbrana”. ISBN 978-86-335-0537-6. 

Spoljašnje veze uredi