F-84 tanderdžet je američki borbeni avion sa turbo mlaznim motorom, lovac-bombarder, prve generacije. Razvoj mu je počeo 1944. godine, a poleteo je 1946. Zvanično je uveden u operativnu upotrebu 1947. godine. U međuvremenu, na njemu je sproveden veliki broj modifikacija na strukturi zmaja i na motoru, zbog uočenih nedostataka. To je čak dovelo u dilemu vazduhoplovstvo, 1948. godine, o donošenju odluke o prekidu programa. Avion nije bio u potpunosti operativan sve do 1949. godine. Konačno je projekat „sazreo“ sa varijantom F-84G, kada se definitivno i stabilizovao u operativnoj upotrebi (1951). Sa daljim razvojem, 1954. godine, trapezno krilo i repovi (bez ugla strele), zamenjeni su sa novim strelastim. Ta varijanta aviona, obeležena je sa F-84F tanderstraik, koja je namenjena za udarna lovačko-bombarderska dejstva, a njegova opcija RF-84F tanderfleš, za fotografsko izviđanje.

F-84G tanderdžet[1]
F-84 tanderdžet
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Broj primeraka7 889
Dužina11,60
Razmah krila11,10
Visina3,84
Površina krila24
Prazan5 200
Normalna poletna8 200
Maks. masa pri uzletanju10 590 kg
Turbo-mlazni motor1 h Alison J35-A-29 Turbomlazni motor
Potisak TMM24,7 kN
Brzina krstarenja770 km/h
Maks. brzina na Hopt1.000 km/h
Dolet1.600–3.200 km
Plafon leta12.350 m
Brzina penjanja1.146 m/min

Za Američko ratno vazduhoplovstvo, Tanderdžeti su postali primarni udarni avioni, za vreme Korejskog rata, gde su leteli u 86.408 misija i uništili 60% od svih ukupno neutralisanih ciljeva, kao i osam sovjetskih lovaca tipa MiG. Više od polovine proizvedenih 7.889 primeraka F-84, uvedeno je u operativnu upotrebu u državama članicama NATO. U američkom vazduhoplovstvu, Tanderdžet je bio u operativnoj upotrebi od 1948. do 1957. godine. Izvan sastava NATO, uveden je u operativnu upotrebu u jugoslovensko ratno vazduhoplovsvo, kao prvi borbeni avion sa mlaznim motorom. Od ukupnih 229 primeraka, prvih 48 primeraka F-84 tanderdžet, stiglo je na Aerodrom Batajnica, u 204. puk, 9. juna 1953. godine.

F-84 tanderdžet je bio prvi serijski borbeni avion, koji je mogao uzeti gorivo tokom leta i prvi lovac sposoban da nosi nuklearne bombu Mark 7.

Razvijeno je više verzija F-84 tanderdžet i većina su ih serijski proizvođeni.[2][3]

Razvoj uredi

 
Aleksandar Kartveli (1896—1974), Amerikanac gruzijskog porekla, vazduhoplovni inžinjer, konstruktor P-47 tanderbolta i F-84 tanderdžet.

U vazduhoplovnoj firmi Repablik, 1944. godine, glavni projektant Aleksandar Kartveli, konstruktor P-47 tanderbolta, započeo je rad na turbomlaznom pogonu, radi zamene klipnog motora na lovcu P-47 tanderbolt. Početni pokušaji da se reprojektuje P-47 tanderbolt, integracijom novog turbomlaznom pogona pokazali su se iracionalni, zbog velikog preseka prvih centrifugalnih kompresora na turbomlaznim motorima. Umesto toga, Kartveli i njegov projektni tim pristupili su potpuno novom projektu aviona izmenjenim trupom, prilagođavanjem dimenzijama aksijalnog kompresora turbomlaznog motora, a smestili su gorivo u skučenom prostoru krila.[4][5]

Američko ratno vazduhoplovstvo je postavilo definisane taktičko-tehničke zahteve (TTZ), 11. septembra 1944. godine, za novi avion sa maksimalnom brzinom od 966 km/h, borbenim radijusom od 1.135 km i sa naoružanjem sa šest mitraljeza kalibra od 12,7 mm, ili sa četiri od 15,2 mm. Pored toga, za novi avion se tražilo da koristi mlazni motor Dženeral elektrik TG-180 sa aksijalnim kompresorom, primenjenom na motoru Alison J35.

Firma Repablik, 11. novembra 1944. godine, dobila je porudžbinu za tri prototipa novog XP-84, jednomotornog jednoseda. Sa davanjem imena „Tanderdžet“, Repablik naglašava uticaj i tradiciju svoga proslavljenog prethodnog aviona F-84 tanderdžet, podvlačeći i početak nove ere u vazduhoplovstvu sa propulzijom u pogonu. Vazduhoplovstvo nije čekalo ni prvo poletanje novog aviona, već je proširilo porudžbinu, 4. januara 1945. godine, na 25 primeraka za ispitivanje, a uskoro u više navrata, povećalo je čak i na oko stotinu.

U međuvremenu, ispitivanjima u aerotunelima, od strane Nacionalnog komiteta za aero-nautiku, otkrivena je uzdužna nestabilnost, a u letu i slaba krutost oplate stabilizatora horizontalnog repa, koja se deformisala na velikim brzinama. Težina aviona je posledično rasla, što je bilo zabrinjavajuće s obzirom na mali potisak turbomlaznog motora. Vazduhoplovstvo je moralo da ograniči bruto težinu aviona, na 6.080 kg. Rezultati ovog preliminarnog ispitivanja, registrovani su na trećem prototipu, koji je projekat XP-84A, sa moćnijim motorom J35-GE-15, od 17,8 kN potiska.

Prvi prototip XP-84, prebačen je u vazduhoplovnu bazu Edvards, gde je poleteo 28. februara 1946. godine, sa pilotom majorom Volas A. (engl. Wallace). Njemu su se pridružio i drugi prototip u avgustu, a oba aviona su bila sa motorom J35-GE-7, sa potiskom od 16,66 kN. Avion 15 YP-84A je dostavljen u vazduhoplovnu bazu Rajt-Paterson, na utvrđivanje razlike u odnosu na XP-84, po osnovu novog motora J35-15, nošenja šest mitraljeza Brauning M2 od 12,7 mm (četiri u nosu i po jedan u svakom korenu krila), i rezervoarima za gorivo tiptenkovima (na krajevima krila), svaki od po 856 litara.

Zbog kašnjenja sa isporukom mlaznih motora, proizvodnja -{XP-84A}- tanderdžeta, bila je ograničena. U periodu proizvodnje P-84B, koji su počeli izlaziti iz fabrike, u 1947. godini, ispitivanja u letu su bila samo delimična. Posebno, uticaj tiptenkova na avionima i rukovanje sa njima, nije temeljno proučavano. Što se kasnije pokazalo kao problem.

Posle donošenja novog zakona o nacionalnoj bezbednosti Amerike, u 1947. godini, promenjena je oznaka za lovačke avione sa „P“ na „F“, pa je i avion P-84 postao F-84.

F-84 su dodeljeni 27. lovačkom puku, 27. lovačkom pratećem puku, 27. strateškom lovačkom puku, 31. lovačkom pratećem puku, 127. puku dan borca, 127. lovačkom pratećem puku, 127. strateškom lovačkom puku, 407. strateškom lovačkom puku, i 506. strateškom lovačkom puku, strateške komande Američkog vazduhoplovstva od 1947. do 1958. godine.[4][5][6][7]

 
Crtež F-84 tanderdžeta, u tri projekcije.
 
Motor Alison J35.

Opis uredi

Projekat aviona F-84 tanderdžet, prvenstveno je nastao kao posledica nastojanja daljeg razvoja jednog od najboljih lovaca Drugog svetskog rata, P-47 tanderbolt. Svi pokušaji da se sa razvojem ovaj poznati avion unapredi ostao je bez uspeha, iz jednostavnog razloga što se s njim stiglo do graničnih brzina, pogonom pomoću klipnog motora. Pokušaj da se jednostavno klipni zameni sa mlaznim motorom nije bio realan, niti stručno opravdan prilaz. Pošto je bio sam kraj rata i trka sa vremenom velika, pristupljeno je projektu i proizvodnji sa znanjem, postojećim rešenjima i sa osvojenom tehnologijom na masovnoj proizvodnji P-47 tanderbolta. Pogotovo je to bilo lako, a i uslovljeno, pošto je projektni tim ostao isti na čelu sa Aleksandrom Kartvelijem. Posledica svih tih uslova, tesna je genetska povezanost ova dva aviona, sa različitim tipom pogona.[a]

F-84 tanderdžet je nastao da bi se učinio pomak sa povećanjem brzine leta, u odnosu na P-47 Tanderbolt, ali njegov projekat nije obezbeđivao aerodinamički uslove za ulazak u krozvučnu oblast brzina. Samim tim, taj pomak i nije mogao biti značajniji, pošto se toj oblasti brzina već i Tanderbolt približio i lokalni udarni talasi, na krajevima elise, već su sprečavali dalji napredak.

Tanderdžet je isto srednjokrilac, sa osloncem i smeštajem glavnih nogu stajnih organa u krilu. Prednja noga se uvlači unazad. Trup je vretenastog oblika, sa pito usisnikom vazduha. Usisni kanal se razdvaja u dva bočna, koji obilaze prostor kabine pilota i posle se opet sjedinjuju u jedinstveno uvođenje vazduha u motor. Zadnji deo trupa je zasebna celina, veže se pomoću zavrtnjeva, preko ojačanog poslednjeg okvira centralnog dela trupa, na koji se postavlja i motor. Na ovaj način se brzo i lako postavlja i zamenjuje motor. Krilo i repne površine su trapeznog oblika, za kasnije serije razvijeni su sa uglom strele. Horizontalni rep je pod uglom diedra od 5°. Aerodinamička kočnica, ugrađena je ispod centralnog dela trupa.

Problem smeštaja veće količine goriva, u unutrašnjosti zmaja aviona, ostao je kao stalan, zbog zauzetosti prostora u krilu prouzrokovano ugradnjom glavnih nogu stajnog trapa i zbog minimizacije poprečnog preseka trupa. Delimično je problem rešen spoljnim rezervoarima („tiptenkovima“), na krajevima krila. Međutim, ipak je daleko bila manja njegova autonomija leta od čuvenog Tanderbolta, koji je pratio leteće tvrđave na udaljene misije. Problem je ostao otvoren za izvršavanje tih zadataka. Nedostatak dovoljne količine goriva smeštenog u unutrašnjosti aviona, rešavan je sa punjenjem u letu i sa podkačinjanjem podvesnih rezervoara, što je narušavalo performanse leta. Uloga pratioca i zaštita letećih tvrđava pokušana je eksperimentalno da se rešava, sa nošenjem F-84 ispod velikih bombardera. U slučaju iskrsle potrebe za zaštitu, lovac se otkači i započinje svoju misiju borbe sa protivničkim avionima. Posle završene misije trebalo je da sleće na brod nosač ili najbliži aerodrom, ako je isti dostupan. Od ovoga projekta se odustalo, koji je nazvan engl. FICON project i engl. Tip Tow and Tom-Tom. Ti principi otklanjanja nedostatka ograničenog goriva, ilustrovani su na narednim slikama.[8]

     
KB-29 puni u letu preko Koreje
avion F-84E. Bilo je moguće puniti
samo „tiptenkove“ i to odvojeno.
RB-36 nosi avion YF-84F,
kao svoje odbrambeno oružje.
Pokušano je nošenje dva F-84,
na krajevima krila, za zaštitu
od napada neprijateljskih lovaca.

Komande leta su klasične, praktično identične sa Tanderboltovim, sa krmilima visine i pravca i krilcima. Zakrilca zauzimaju svu dužinu izlazne ivice krila, do krilaca. Poklopac kabine pilota je kapljastog oblika, sa elektro pogonom za zatvaranje i otvaranje. U slučaju nužde odbacuje se.

Struktura je kompletno metalna, na bazi primenjene tehnologije na Tanderboltu. Podsklopovi i sklopovi su izrađeni od oblikovanih limenih elemenata, od dural-aluminijuma. Međusobno vezivanje elemenata strukture je zakivcima, upuštenih glava. Veći sklopovi se međusobno vezuju zavtrnjima.

Stajni trap je tipa tricikl, na svakoj nozi je po jedan točak. Na točkovima, glavnih nogu su disk kočnice. „Taksiranje” po zemlji je pomoću diferencijalnog kočenja točkova na glavnim nogama.

Posle velikog broja modifikacija i razvoja više varijanti, Tanderdžet je do kraja svoga veka ostao obeležen kao avion koji je otvorio novu eru sa propulzivnim pogonom, a tehnologija i koncepcija su mu ostali na nivou vrhunskih lovaca Drugog svetskog rata, što predstavlja tipičnog predstavnika prve generacije. Bez obzira na tu činjenicu, on se u takvim uslovima i u trenutnoj konkurenciji pokazao kao veoma robustan, izdržljiv i borbeno respektivan. F-84 je bio prvi serijski borbeni avion koji se tokom leta puni sa gorivom i prvi lovac, koji je bio u stanju da nosi nuklearne bombe. U američkom vazduhoplovstvu se zadržao od 1948. do 1957. godine.

Nepovoljan odnos mase aviona i potiska motora, u poletanju, rešavan je sa ugradnjom startnih raketa ispod trupa i tako je skraćivana staza za poletanje. Košuljice raketa su odbacivane, posle poletanja aviona.[4][9]

   
Oprema kabine, aviona F-84. Instrumentalna tabla i
izbacivo sedište Martin Beker MK.GT5.
 
F-84B u grupnom letu, 1948. godine.
 
Nemački F-84E u letu.

Specifična problematika Tanderdžeta uredi

F-84 tanderdžet je obeležen sa posledicama nemanja dovoljnog i pravog iskustva projektanata aviona propulzivnim pogonom, specifičnostima novih tehnologija, fenomenima strujanja sa uticajem kompresibileta i niskim nivoom razvoja tehnologije mlaznih motora. Posledično je ostao nepovoljan odnos mase aviona i potiska motora, naročito gledano za savremene kriterijume. Takođe su bili nejasni fenomeni aerodinamike velikih brzina (uticaj kompresibiliteta) i njihove posledice kod klasične aerodinamičke konfiguracije aviona. Kada je kraj rata dozvolio više vremena za razvoj, prešlo se na seriju sa uzgonskim površinama sa tanjim aeroprofilima i uglom strele, što je odgovaralo uslovima krozvučnih brzina leta. Ta nova podgrupa aviona, označena je sa F-84F.

F-84B, koji se razlikovao od YP-84A, samo u ugradnjom topova M3 veće kadence. Postao je operativan u decembru 1947. godine. Njegov let, bio je ograničen, sa maksimalnom brzinom koja odgovara Mahovom broju do 0,8 i sa faktorom aerodinamičkog opterećenja n = 5,5, odnosno maksimalnim normalnim ubrzanjem do 54 m/s² (5,5g), zbog pojave nestabilnosti oplate trupa. Usled nedovoljne krutosti strukture trupa oplata se deformisala (naborala). Zbog ovoga i drugih nedostataka, na strukturi aviona, celoj floti F-84B je zabranjeno letenje 24. maja 1948. godine. Nedostaci su brzo otklanjani, a radovi su pokretani preko vazduhoplovnotehničkih naređenja (VTN-a), koji su u crvenoj boji značili hitnu modifikaciju i tada nije bilo letenja dok se ista ne izvede. Bio je veliki broj ovakvih modifikacija, sve do kraja operativnog veka aviona F-84 tanderdžet.

Definitivno, varijanta F-84G tanderdžet, koja je uvedena u operativnu upotrebu u 1951. godini, bila je stabilizovan standard. F-84G, dobio je rezorvoare goriva u krilu, sa ulivnim grlom u levom polukrilu, autopilota, sistem za instrumentalno sletanje, motor J35-A-29, sa 24,7 kN potiska, i sposobnost da nosi jednu nuklearnu bombu Mark 7. F-84G tanderdžet, ostao je najduže u operativnoj upotrebi, u okviru cele ove serije aviona sa trapeznim krilom.

Tanderdžetove performanse u poletanju, bile su mnogo ispod potrebnih, posebno u uslovima visokih temperatura. U Korejskom ratu, sa punim borbenim opterećenjem, bila je potrebna betonska staza za poletanje od 3.000 m, čak i uz pomoć startnih raketa (dve ili četiri), svaka sa po 4,4 kN potiska, u trajanju njihovog sagorevanja od 14 sekundi. Pilot je morao rano da povuče palicu, skroz na sebe, a F-84 se odvajao od zemlje, tek na brzini od 260 km/h.

Tanderdžet je mogao dosta lako ući u početak krozvučne oblasti brzina (transoniku). Sa svojim debelim krilom, bez ugla strele, brzo su se javljivali lokalni udarni talasi i trešnja (bafeting). Problem je nastajao ako se ide dalje u krozvučnu oblast i kada su se lokalni udarni talasi javljali i na horizontalnom repu. Tada se na krmilu visine menjao šarnirni moment, centar potiska se pomerao unazad (čak i iza obrtne ose). Tada se gubila upravljivost aviona. Pilot je gubio prirodni osećaj sile na palici (čak se sili menjao i logičan smer). Sa druge strane, već uspostavljeno stišljivo opstrujavanje krila pomera neutralnu tačku unazad i tada raste rezerva statičke stabilnosti, povećava se tendencija poniranja aviona, za isti otklon krmila. Iz tih razloga, ova varijanta F-84 (sa trapeznim krilom), imala je crvenu crtu na Mahmetru (instrumentu za pokazivanje Mahovog broja), koju pilot nije smeo prelaziti, povećanjem brzine.[4][9][10][11]

Varijante, prototipovi, proizvodnja i prepravke uredi

XP-84 XP-84A YP-84A F-84B EF-84B F-84C F-84D F-84E F-84G YF-84F F-84F YRF-84F RF-84F
Motor GE J35-GE-7 J35-GE-15 J35-A-15 J35-A-15 J35-A-15 J35-A-13 J35-A-17 J35-A-17D J35-A-29 Vrait J65 Vrait J65 Vrait J65 Vrait J65
U periodu 1944. 1946. 1946. 1947. 1948. 1948. 1948. 1949. 1951. 1951. 1952. 1952. 1952.
Napomena Definicija
aviona F-84
11.11 1944.
Prototipovi
F-84
Standard
prototipova
Prvi serijski
standard
Parazit lovac,
nosi ga
Konvejer ''B-36''
Drugi
serijski
standard.
Treći
serijski
standard.
Četvrti
serijski
standard.
Peti (NATO)
serijski
standard.
Prototip sa
strelastim
krilom.
Serijski lovac
sa strelastim
krilom.
Prototip
izviđača sa
strel. krilom.
Serijski
izviđač sa
strel. krilom.
Proizvedeno 1 3 15 226 2/0 (od F-84B) 191 154 843 3 025 2 2.713 1 715
Od kopnenih
U periodu
Realizovano
Napomena

Operativna upotreba uredi

Korejski rat uredi

U Korejskom ratu, F-84 tanderdžet je bio apsolutni rekorder, bez obzira što su njegove prve varijante F-84B i F-84C imale mali resurs motora, svega 40 časova. Varijante F-84F i F-84E, od 7. decembra 1950. godine, izvršavale su zadatke lovačke pratnje bombardera, Supertvrđava B-29.[5] Prvu pobedu u vazduhu F-84 tanderdžet je ostvario 21. januara 1951. godine. Kasnije, kada su ulogu zaštitne lovačke pratnje preuzeli avioni F-86 sejbr, kao i raniji P-47 tanderbolt, Tanderdžet je operisao na malim visinama, gde je bio nenadmašan.

U toku ovoga rata, Tanderdžet je napravio ukupno 86.408 letova, u raznim borbenim misijama. Izručio je ukupno 50.427 tona ubojnih sredstava, od toga 5.560 tona su samo napalm bombe. Od ukupno svih ciljeva, 60% je uništeno sa F-84. Tokom rata, F-84 je postao prvi ratni lovac u toku vazduhoplovne istorije, sa mlaznim motorom. U borbi u vazdušnom prostoru, F-84 su zaslužni za obaranje osam aviona MiG-15. Ukupni gubici u Korejskom ratu su 335 aviona, varijanti F-84D, „E” i „G”.[15]

Granični incidenti uredi

U periodu Hladnog rata bilo je više pograničnih incidenata, pa i povreda graničnog vazdušnog prostora. Jedan od zapaženijih, vezan je za učešće aviona F-84 tanderdžet. U takvom jednom slučaju, čehoslovački pukovnik Jaroslav Sramer, oborio je jednog Tanderdžeta.

Incident se dogodio 10. marta 1953. godine, kada je povređen čehoslovački vazdušni prostor, od strane američkih borbenih aviona. To je bio samo jedan slučaj u lancu sličnih postupaka američke avijacije.

Pukovnik Sramek je sa saradnicima bio u vazdušnoj patroli sa avionima MiG-15, u graničnoj zoni vazdušnog prostora. U toku izvršavanja svojih zadataka, primetili su par aviona F-84 tanderdžet, iznad čehoslovačkog naselja blizu granice. Prema naređenju svoje komande, pukovnik Sramek je trebalo da ispali granatu upozorenja i natera protivničke avione da slete na Čehoslovačku teritoriju. Situacija je ispala drugojačija. Avioni F-84 tanderdžet su pokušali sa manevrom izbeći hapšenje, ali MiG-15 je bio bolji u manevru i odlično je ispratio putanju jednog protivničkog aviona. U toku manevrisanja, ispaljena granata, pogodila je rezervoar goriva (tiptenk) F-84 se zapalio u letu. Američki pilot, poručnik V. G. A. Braun (engl. W. G. A. Brown), uspeo je da se katapultira iz aviona i preživeo je. Avion se srušio na farmu, na nemačku teritoriju blizu granice, oko 35 km.

Kasnije su ovaj događaj obeležila diplomatska i politička saopštenja i međusobne optužbe suprotnih strana.[16]

Korisnici uredi

Korisnici aviona F-84 tanderdžet[6]
Korisnici  
   Karta korisnika aviona F-84 Tanderdžet.
  SAD   Belgija
  Francuska   Danska
  Nemačka   Grčka
  Iran   Italija
  Holandija   Norveška[17]
  Portugalija   Republika Kina
  Tajland   Turska
  Jugoslavija

Brojčani pokazatelji korišćenih aviona po zemljama, ne mogu se egzaktno prikazati pošto su ustupani i već korišćeni avioni, posle generalne opravke nekima od novih korisnika. Tako su i Jugoslaviji dostavljeni polovni avioni F-84G tanderdžet. U narednoj tabeli su prikazani približni pokazatelji za većinu zemalja korisnika. Zbir korišćenih aviona u ovoj tabeli nije uporediv sa ukupnim brojem proizvedenih aviona (7.889), iz navedenih razlog, nemanja podataka za sve zemlje i zbog određenog broja uništenih aviona.

  SAD   Belgija   Francuska   Danska   Nemačka   Grčka   Iran   Italija   Holandija   Norveška   Portugalija   Republika Kina   Tajland   Turska   Jugoslavija
Broj 1.499 232 355 450 124 198 187 297 229
Varijanta F-84; F-84F 20 F-84E
212 F-84G
355 F-84F F-84F F-84F F-84F 21 F-84E

166 F-84G

F-84F+? F-84G
Napomena 294 dali u
Evropu
Borbeno dejstvovali
na Suecu
27 novi i 97 polovni iz SAD 112 iz Fran. 20 iz Hol. 165 iz Nem. Polovni iz SAD i od NATO

Karakteristike uredi

Geometrijske i druge razlike su jedino između serija sa klasičnim (trapeznim) i strelastim krilom, te je jedino opravdano uporediti te dve koncepcije varijanti. To je i prikazano u narednoj tabeli.

F-84G tanderdžet
F-84F tanderstrajk
Dužina 11,60 m 13,23 m
Razmah 11,10 m 10,24 m
Visina 3,84 m 4,39 m
Površina krila 24 m² 30 m²
Masa praznog 5.200 kg 6.275 kg
Stand. poletna masa 8.200 kg 8.770 kg
Maks. početna masa 10,585 kg 12,250 kg
Pogon, Turbomlazni motor Alison J35-A-29 Rajt J65-W-3
Potisak 24,89 kN 32,12 kN
Maks. brzina 1.000 km/h 1.120 km/h
Brzina krstarenja 770 km/h 865 km/h
Dolet, bombarder 1.600 km 1.300 km
Dolet, prelet 3.200 km 3.770 km
Plafon 12.350 m 14.000 m
Uspon 19,1 m/s 41,7 m/s
Vatreno naoružanje 6 × top M2 broving, 12,7 mm, bojevi komlet 300 granata 6 × top M2 broving, 12,7 mm, bojevi komlet 300 granata
Bombardersko naoružanje 2 020 kg raketa, bombi, i nuklearnu bombu 1 × Mark 7 2 727 kg raketa, bombi, i nuklearnu bombu 1 × Mark 7
Oprema A-1CM ili A-4 APG-30 ili MK-18 radar A-1CM ili A-4 APG-30 ili MK-18 radar
     
F-84 „E” i „G” Tanderdžeti, francuskog
vazduhoplovstva 1951—1955.
Eksperimentalni prototip XF-84H
Pločica motora Alison J35-A-29
sa podacima.

Napomene uredi

  1. ^ Razvoj F-84 tanderdžeta na osnovu P-47 tanderbolta je najbolji primer i dokaz za kriterijum definisanja prve generacije lovačkih aviona, pogonjenih mlaznim motorom. To je najtipičniji slučaj gde je bio samo isključivi projektni cilj da se na vrhunskom lovačkom avionu zameni klipno - elisnim pogon sa mlaznim.

Vidi još uredi

 
F-84 tanderdžet, kao eksponat u Muzeju vazduhoplovstva — Beograd.
 
F-84 tanderdžet u Koreji.
 
F-84 tanderdžeti na stajanci.

Reference uredi

  1. ^ a b „Republic F-84 Thunderjet Fighter Bomber” (na jeziku: (jezik: engleski)). flugzeuginfo. Pristupljeno 16. 9. 2016. „Republic F-84 Thunderjet Fighter Bomber 
  2. ^ „Republic F-84 Thunderjet / Thunderstreak Fighter-Bomber / Reconnaissance Aircraft (1947)” (na jeziku: (jezik: engleski)). militaryfactory. Pristupljeno 13. 9. 2016. „Republic F-84 Thunderjet / Thunderstreak Fighter-Bomber / Reconnaissance Aircraft (1947) 
  3. ^ „Republic F-84 Thunderjet, Thunderstreak”. Pristupljeno 23. 5. 2011. 
  4. ^ a b v g d đ „F-84A(D) Thunderjet” (na jeziku: (jezik: ruski)). airwiki. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 13. 9. 2016. „F-84A(D) Thunderjet 
  5. ^ a b v g Knaack 1978. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFKnaack1978 (help)
  6. ^ a b v g „Republic F-84 Thunderjet” (na jeziku: (jezik: engleski)). militaryaviation. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 13. 9. 2016. „Republic F-84 Thunderjet 
  7. ^ goebel, greg (1. 10. 02). „The Zero-Length Launch Fighter” (na jeziku: (jezik: engleski)). faqs. Pristupljeno 14. 9. 2016. „The Zero-Length Launch Fighter  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  8. ^ „Project Tip-Tow” (PDF) (na jeziku: (jezik: engleski)). airforcemag. septembar 2012. Pristupljeno 17. 9. 2016. „Project Tip-Tow 
  9. ^ a b „The Republic F-84 jet-powered fighter” (na jeziku: (jezik: engleski)). militaryfactory. Pristupljeno 16. 9. 2016. „The Republic F-84 jet-powered fighter 
  10. ^ Higham, Robin D. S.; Williams, C. (1975). Flying combat aircraft of the USAAF-USAF. Rockville, Maryland: Air Force Historical Foundation. ISBN 978-0-8138-0325-8. 
  11. ^ a b v „F-84G Thunderjet” (na jeziku: (jezik: ruski)). Эnciklopediя samolёtov i vertolёtov. 2004—2007. Arhivirano iz originala 5. 3. 2016. g. Pristupljeno 16. 9. 2016. „F-84G Thunderjet 
  12. ^ „F-84F” (na jeziku: (jezik: engleski)). fighter-planes. Arhivirano iz originala 05. 08. 2016. g. Pristupljeno 13. 9. 2016. „F-84F 
  13. ^ „F-84 VARIANTS” (na jeziku: (jezik: engleski)). uswarplanes. Arhivirano iz originala 05. 02. 2013. g. Pristupljeno 13. 9. 2016. „F-84 VARIANTS 
  14. ^ a b „F-84F Thunderstreak” (na jeziku: (jezik: engleski)). flugzeuginfo=. Pristupljeno 13. 9. 2016. „F-84F Thunderstreak 
  15. ^ McLaren 1998.
  16. ^ Coilin O'Connor (4. 10. 2004). „Czech fighter pilot recalls Cold War dogfight” (na jeziku: (jezik: engleski)). radio. Pristupljeno 16. 9. 2016. „Czech fighter pilot recalls Cold War dogfight 
  17. ^ Mathisrud, Nils (oktobar 2011). „(R)F-84E Thunderjet Royal Norwegian Air Force” (pdf) (na jeziku: (jezik: engleski)). vingtor. Pristupljeno 13. 9. 2016. „(R)F-84E Thunderjet Royal Norwegian Air Force 

Literatura uredi

Spoljašnjne veze uredi