Vlasulje ili vijuci (Festuca) su rod zeljastih biljaka iz familije trava (Poaceae). Neke vrste su jednogodišnje, dok je velika većina višegodišnja.[3]

Festuca
Festuca (Schedonorus) pratensis
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
Magnoliophyta (Angiospermae)
Divizija:
(nerangirano):
Klasa:
Monocotyledones (Liliopsida)
Red:
Porodica:
Potporodica:
Pleme:
Potpleme:
Rod:
Festuca

Sinonimi[2]
  • Amphigenes Janka
  • Argillochloa W.A.Weber
  • Drymochloa Holub
  • Festucaria Heist. ex Fabr.
  • Helleria E.Fourn.
  • Hellerochloa Rauschert
  • Hesperochloa (Piper) Rydb.
  • Leiopoa Ohwi
  • Leucopoa Griseb.
  • Nabelekia Roshev.
  • Patzkea G.H.Loos

Rasprostranjene se u celom umerenom podneblju, na svim kontinentima osim Antarktika, pre svega u suvim, stepskim oblastima. Mnoge vrste su kosmopoliti.

Zbog složene taksonomije ne postoji krajnji spisak vrsta ovog roda, ali se procenjuje na preko 400, do 500 u svetu.[4]

Opis uredi

Naziv roda "festuca" poreklom je iz latinske reči za prutić kojim je pretor dodirom po ramenu oslobađao roba, a za opis biljke (u značenju "stablo" ili "stabljika") prvi ju je upotrebio Plinije Stariji. U grka ista reč se koristila za slamku kada uvene.

Biljke izrastaju iz rizoma u busenove listova, zajedno sa cvetnim i sterilnim stabljikama.

Ove su uspravne ili ustajuće, sa 1-4 članka. Rukavac im je često izrezan, ligula jako kratka (skoro nedostaje) ili je jasno razvijena. Listovi vijuka su najčešće ravni, končasti ili spljošteni, sa 5 ili više nerava; svi su istog oblika ili su prizemni spljošteni a oni na stabljici ravni. Sklerenhim lista je u obliku snopića ili u obliku sloja ispod epidermisa.

Cvast ovih trava je metličasta, uspravna ili malo viseća, može biti gusta ili razređena, retko i grozdasta. Klasići su na drškama, sa 2 do mnogo cvetova. Pleva ima 2, donja je najčešće sa jednim, a gornja sa 1-3 nerva. Donja plevica lancetasta, zeljasta, obično bez kobilice, često završava sa šiljkom ili osjem. Gornja plevica duguljasta, kožasta, na vrhu sa dva zupca, po ivicama hrapava ili trepljasta. Lodikule najčešće kožaste, nejednako dvorežnjevite, ponekad cele. Plodnik (ovarijum) go ili pri vrhu dlakav, loptast ili duguljasto ovalan, sa stubićem koji je kratak ili sasvim nedostaje. Plod uzdužno prugasta krupa – seme (zrno) sraslo sa plevicom.[3]

Vrste je često međusobno veoma teško razlikovati bez vizuelnog (često mikroskopskog) pregleda morfoloških odlika, na primer strukture ovarijuma ili preseka sklerenhima lista.

Upotreba uredi

Na livadama i pašnjacima trave iz ovog roda su krma srednjeg kvaliteta. Neke vrste su toliko tankih listova da ih sa uspehom mogu pasti samo ovce.

Vrste uredi

Važnije vrste u regionu (srednja i južna Evropa, Balkanski prostor) su:

Vrste prebačene u rod Schedonorus uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b Sistema APGAngiosperm Phylogeny Group (2009): An update of the Angiosperm Phylogeny Group classification for the orders and families of flowering plants: APG III Arhivirano [Date missing] na sajtu Archive-It. Botanical Journal of the Linnean Society, volume 161, issue 2, pp. 105–121
  2. ^ „World Checklist of Selected Plant Families: Royal Botanic Gardens, Kew”. apps.kew.org. Pristupljeno 9. 4. 2018. 
  3. ^ a b Mladen Josifović, Miloje R. Sarić, eds. (1970-1992): Flora SR Srbije, I-X, Srpska Akademija nauka i umetnosti, Beograd.
  4. ^ Inda, L. A., et al. (2008): Dated historical biogeography of the temperate Loliinae (Poaceae, Pooideae) grasses in the northern and southern hemispheres. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. decembar 2008) Molecular Phylogenetics and Evolution 46(3) 932-57.

Literatura uredi

  • The Plant List Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. maj 2019) (2013). Version 1.1. Royal Botanic Gardens–Kew–Missouri Botanical Garden
  • Milovan Gajić (1980): Pregled vrsta flore SR Srbije sa biljnogeografskim oznakama. Glasnik šumarskog fakulteta, serija A, Beograd.
  • T. G. Tutin, ed. (1964-1993): Flora Europaea, Cambridge University Press.

Spoljašnje veze uredi