Ford Ranger (transkr. Ford rejndžer) (engl. Ford Ranger) je pikap koji proizvodi američki proizvođač automobila Ford od 1983. godine.

Ford rejndžer
Četvrta generacija (Međunarodni)
Pregled
Proizvođač Ford
Poznat kaoFord kurijer (1998–2006)
Proizvodnja1983. – danas
MontažaAmerika:
Luivil (Kentaki), Sjedinjene Američke Države
Sent Pol, Sjedinjene Američke Države
Edison (Nju Džerzi), Sjedinjene Američke Države
Vejn (Mičigen), Sjedinjene Američke Države
General Paheko, Argentina

Međunarodni:
Rajong, Tajland
Santa Roza, Filipini
Bogota, Kolumbija
Silverton (Pretorija), Južnoafrička Republika
Haj Ziong (grad), Vijetnam
Vejn (Mičigen), Sjedinjene Američke Države
Taojuan, Republika Kina
Lagos, Nigerija
Pursat, Kambodža
Karoserija i šasija
KlasaPikap
Karoserija2 i 4 vrata – pikap
Hronologija
PrethodnikFord kurijer

Istorijat uredi

Modeli za tržište Severne Amerike i za svetsko tržište su tehnički slični, ali ne i identični u konstrukciji. Vozilo se takođe plasira na međunarodnom tržištu kao Mazda BT-50 pod brendom Mazda, i kao Mazda B-Serije u Severnoj Americi. Od 2003. godine, vozilo je takođe dostupno u Vijetnamu i Južnoj Africi kao Ford nju everest karavan i kao Ford endavur u Indiji. Konkurenti su mu: Ševrolet kolorado, Tojota hajlaks i Tojota takoma, Nisan navara, bratski konkurenti Folksvagen amarok i Mazda BT-50, Micubiši L200, Isuzu d-maks i Mercedes Benc IKS-klasa.

Amerika uredi

Američki rejndžer je prvobitno napravljen od januara 1982. do decembra 2011. godine. Između 2012. i 2017. Ford je prestao da prodaje male pikape u Severnoj Americi, prebacujući zainteresovane na veći F-150. Na Severnoameričkom međunarodnom sajmu automobila u januaru 2018. Ford je predstavio novi rejndžer za tržište SAD. Ovo je zasnovano na međunarodnoj verziji i izgrađeno je u Vejnu od jeseni 2018. godine.[1] Model naslednika debitovao je u maju 2023. godine.[2]

U Severnoj Americi, rejndžer je bio Fordov početnik kamionet. Naziv rejndžer je prvi put korišćen od 1967. godine, u to vreme još uvek za visokokvalitetnu varijantu opreme F-serije. Ovo je zadržano do kraja 1981. godine, nakon čega je Ranger postao samostalan model i zamenio Ford kurijer u proleće 1982. godine.

Prvi model je vizuelno bio zasnovan na većim Fordovim pikapovima i prvobitno je bio ponuđen sa 2-litarskim (53 kW/72 ks) i 2,3-litarskim četvorocilindričnim motorom (63 kW/86 ks).

  • Prvi veliki fejslift dogodio se početkom 1989. godine, ali je kontroverzno da li se ovaj fejslift može računati kao posebna generacija. 2.3-litarski motor je bio opremljen dvostrukim paljenjem i sada je imao dodatnih 10 kW. 1990. godine predstavljen je 4-litarski motor sa 118 kW (160 KS).
  • U proleće 1993. rejndžer je potpuno redizajniran i dobio je aerodinamičniju karoseriju. Ranije dostupan 2.9-litarski motor zamenjen je 3-litarskim V6. Godine 1995. dobio je novu kontrolnu tablu, što je omogućilo ugradnju vazdušnog jastuka za suvozača, koji je prvi put ponuđen 1996. godine.
  • Početkom 1998. rejndžer je ponovo potpuno revidiran i dobio je veći putnički prostor, što je omogućilo produženo međuosovinsko rastojanje.
  • U leto 2001. rejndžer je dobio modifikovane branike, farove i promenjenu rešetku hladnjaka. Dalje revizije ove vrste usledile su krajem 2003. i početkom 2006. godine.

Prva generacija (1983–1993) uredi

Druga generacija (1993–1998) uredi

Treća generacija (1998–2006) uredi

Četvrta generacija (2019–) uredi

Četvrta generacija je isto što i međunarodna treća generacija.

Međunarodni uredi

Prva generacija (1998–2007) uredi

Rejndžer/kurijer 1998–2006 (kodnog imena PE, PG i PH u Australiji)[3][4][5] je ponovo označena peta generacija (UN) Mazde B-serije sa prerađenom prednjom maskom kao diferencijacijom. Proizvodnja u fabrici AutoAlajans Tajland počela je u maju 1998. godine, kao jedno od prvih vozila koje je sišlo sa proizvodne linije u novoizgrađenoj fabrici za proizvodnju zajedničkog preduzeća.[6] Ovaj model se prodavao kao Ford kurijer u Australiji i Novom Zelandu.

Opcije motora uključivale su benzinski motor koji je 2.6-litarska jedinica koja proizvodi 92 kW (123 KS) pri 4.600 o/min i 206 Nm obrtnog momenta pri 3.500 o/min. Dizel motori su bili ili 2.5-litarski koji proizvodi 60 kW (82 KS; 80 KS) i 2.5-litarski turbo-dizel koji nudi 84 kW (113 KS) pri 3.500 o/min i 280 Nm pri 2.000 o/min.[7][8] Turbo-dizel motor ima jednu bregastu osovinu iznad glave, tri ventila po cilindru, interkuler, indirektno ubrizgavanje goriva i dve unutrašnje balansne osovine za smanjenje vibracija i buke. Ford i Mazda su odlučili da ne koriste konvencionalni radijalni turbopunjač na svom novom motoru. Umesto toga, koristi se novi turbo punjač dijagonalnog protoka izduvnih gasova za koji se tvrdi da poboljšava efikasnost punjenja, smanjuje turbo kašnjenje i poboljšava odziv gasa pri malim brzinama.

Vozilo je 2006. godine dobilo dve zvezdice u okviru australijskog programa za procenu novih automobila (ANCAP). Dvostruki prednji vazdušni jastuci su bili opcioni i nisu bili ugrađeni u testno vozilo.[9]

Druga generacija (2006–2012) uredi

Rejndžer 2006–2012 (kodnog imena PJ i PK u Australiji)[10] je ažurirana verzija prethodne generacije. Dizajn PJ Ranger-a je pregledao Ford 4-Trak Koncept koji je debitovao na sajmu automobila u Bangkoku u decembru 2005. Razvoj koncepta vozila je vodio glavni dizajner Forda za Aziju i Pacifik, Pol Gibson.[11] Proizvodna verzija je dizajnirana i napravljena na Tajlandu u tandemu sa Mazdom BT-50.

Dok je prethodna generacija rejndžera preimenovanje Mazde B-serije sa drugačijom maskom, rejndžer sada ima svoj poseban stil koji je dizajnirao bivši šef dizajna Ford Australije, Sajmon Batervort. Kao rezultat toga, PJ rejndžer preuzima novi korporativni dizajn koji se pojavio na nekoliko Ford severnoameričkih lakih kamiona. Iako su promene drastične u poređenju sa PE/PG/PH rejndžerom, otuda i Fordova „potpuno nova” tvrdnja, to je umesto toga sveobuhvatna rekonstrukcija starog modela.

U Australiji i Novom Zelandu, kurijer natpisna pločica je odbačena u korist rejndžera da bi se distancirao od imidža „osnovnog radnog konja“ i da bi se naziv modela uskladio sa njegovim azijskim i evropskim pandanima.

Ford nije ponudio opciju benzinskog motora u PJ/PK rejndžeru, već je umesto toga nudio izbor između dva četvorocilindrična common-rail turbo-dizel motora, jedan od 2.5 litara, a drugi od 3.0 litara. 2.5-litarski DuraTORQ TDCi motor je DOHC turbo-dizel jedinica sa 16 ventila, koja ima Boš komon rejl direktno ubrizgavanje goriva i turbopunjač promenljive geometrije. Ostvaruje 141 ks (105 kW) pri 3.500 obrtaja u minuti i 330 Nm obrtnog momenta pri 1.800 obrtaja u minuti, u odnosu na prethodnu 2.5-litarsku SOHC turbo-dizel jedinicu sa indirektnim ubrizgavanjem što čini 121 ks (90 kW) i 262 Nm obrtnog momenta. Dok veći 3,0-litarski motor dostiže vrhunac sa 115 kW (154 KS) pri 3.200 o/min i 380 Nm pri 1.800 o/min. Oba motora su bila dvostruka bregasta osovina iznad glave.

Treća generacija (2011–2023) uredi

Prvi put predstavljen na Australijskom međunarodnom sajmu automobila u Sidneju u oktobru 2010. godine, proizvodnja prve generacije rejndžera zasnovanog na T6 počela je sredinom 2011. godine. Tokom razvoja, rejndžer prve generacije zasnovan na T6 nosi kodni naziv P375,[12] i takođe poznat po kodu modela PKS u Australiji. Smatra se trećom generacijom rendžera na većini međunarodnih tržišta i četvrtom generacijom rendžera u Severnoj Americi.

Slično svom prethodniku iz 2006–2011, P375 rejndžer se proizvodi u tri karoserije širom sveta. Dvokrilna (jednostruka kabina) je standardna, sa kapacitetom tereta od 1,21 m³. Kapacitet tereta od 1,82 m³ nudi se sa produženom kabinom sa četvoro vrata (SuperKab u Severnoj Americi) ili kabinom za posadu sa četvoro vrata (Superkru u Severnoj Americi). Zajedno sa standardnim kamionetom, rejndžer se takođe nudi kao kabina sa šasijom, praktično zauzimajući mesto kabinske šasije Ford falkon u Australiji.

Svi rendžeri sa četvoro vrata imaju isti klirens od tla, bilo da su pogon na dva točka ili pogon na sva četiri točka; verzije sa dvoja vrata se nude sa opcijom „Haj-Rajder“ u konfiguraciji pogona na dva točka, što im daje isti razmak od tla kao i verzije 4k4. Haj-Rajder verzije (uključujući Vajldtrak) imaju klirens od 800 mm, dok rejndžeri standardne visine imaju klirens od 600 mm. Rejndžer T6 ima nominalni kapacitet vuče od 3.500 kg; verzije sa 2.2-litarskim DuraTORQ TDCi dizelom imaju nosivost od 1.333 kg.

Model se proizvodi u nekoliko objekata širom sveta. Prvo proizveden u pogonima AutoAlajans (a kasnije i Ford Tajland Manufakčuring) u Rajongu, Tajland, proizvodnja se takođe odvija u Argentini i Južnoj Africi, dok se CKD montaža odvija u Nigeriji i Vijetnamu. Severnoamerička proizvodnja dolazi iz fabrike u Mičigenu u Vejnu.

Od 2022. godine, argentinska verzija sadrži 46% delova lokalne proizvodnje. 70% svoje proizvodnje izvozi.

Model se takođe koristi kao osnova za drugu generaciju Mazde BT-50 i Ford everest druge generacije. Terensko vozilo troler T4 2014–2021 takođe je izvedeno iz platforme T6 koja se deli sa rejndžerom.

Četvrta generacija (2022–) uredi

Rejndžer druge generacije zasnovan na T6 (četvrta generacija rejndžera širom sveta i peta generacija Rendžera u Severnoj Americi) debitovao je u novembru 2021. godine. Pod kodnim imenom P703 tokom razvoja, i takođe poznat po RA modelu kodu u Australiji i Tajlandu, nastavio je da ga razvija Ford Australija uz velike doprinose iz azijskih, američkih, afričkih i evropskih filijala Forda. Proizveden je od drugog kvartala 2022. na Tajlandu i Južnoj Africi za više od 100 globalnih tržišta.

Nazvano „T6.2“, vozilo nije u potpunosti reinženjering uz korišćenje istih osnovnih oblika i dimenzija karoserije, otvora vrata i stakla, većine čvrstih tačaka šasije, zajedno sa mnogim opcijama motora i menjača. Međutim, većina delova nije direktno zamenljiva sa prethodnim Rangerom, prema Janu Fostonu, glavnom inženjeru platforme za T6.

P703 rejndžer ima unapređenu šasiju, dodatno međuosovinsko rastojanje i širi trag od 50 mm svaki, kao i potpuno novo vešanje koje je postavljeno dalje van motora. Promena omogućava više prostora za artikulaciju opruga/prigušivača, što poboljšava sposobnost vožnje i upravljanja bez obzira na opterećenje, kao i sposobnost 4k4 van puta zbog većeg hoda točkova. Odeljak motora je takođe u potpunosti prerađen sa hidroformiranom strukturom kako bi se omogućila ugradnja V6 motora, turbodizel jedinice Pover Strok od 3.0 litara koja je prvi put predstavljena za 2018 F-150, ali je u velikoj meri modifikovana za rejndžer. Vozilo je takođe uvelo širi krevet, omogućavajući standardnu paletu (1,2 m do 0,8 m) da stane.

Model deli svoju osnovu sa trećom generacijom Ford everesta i drugom generacijom Folksvagena amarok. Kao deo globalnog sporazuma o saradnji između Ford-VV, Folksvagen je bio uključen u razvoj modela P703 rejndžer od 2017. godine.

Reference uredi

  1. ^ (jezik: nemački) „Mit Turbopower und 10 Gängen”. 2018-01-15. Pristupljeno 2018-01-15. 
  2. ^ Torsten Seibt (2023-05-11). „Ford Ranger Pick-up (2024) US-Version: Den Ranger gibt es bald auch made in USA”. auto-motor-und-sport.de.  (jezik: nemački)
  3. ^ „Ford Courier PE (1999-2002)”. ProductReview.com.au (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-10-02. 
  4. ^ „Ford Courier PG (2002-2004)”. ProductReview.com.au (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-10-02. 
  5. ^ „Ford Courier PH (2004-2006)”. ProductReview.com.au (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-10-02. 
  6. ^ „Facilities | Ford Motor Company Newsroom”. Media.ford.com. Arhivirano iz originala 17. 6. 2012. g. Pristupljeno 20. 11. 2010. 
  7. ^ „NEW FORD RANGER 2002”. Auto Info. Pristupljeno 2020-07-25. 
  8. ^ „1999 Ford Courier Review”. Just 4x4s (na jeziku: engleski). 2012-05-04. Pristupljeno 2020-07-25. 
  9. ^ „Ford Courier (Feb 1999 – Jun 2006) Crash Test Results | ANCAP”. www.ancap.com.au. Pristupljeno 2020-07-24. 
  10. ^ „Buying Used: Ford Ranger PJ/PK (2007-12)”. motoring.com.au (na jeziku: engleski). 2013-08-23. Pristupljeno 2021-10-02. 
  11. ^ „New Ford/Mazda utes due late 2006...”. motoring.com.au (na jeziku: engleski). 2006-03-14. Pristupljeno 2020-07-24. 
  12. ^ „Ford Ranger Raptor Might Make Its Way Stateside After All”. Motor1.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2. 10. 2021. 

Spoljašnje veze uredi