IP kamera je vrsta digitalne kamere koja se koristi za video nadzor. IP kamere koriste Internet protokol za prenos podataka i kontrolu slike preko rutera i svičera. IP kamere se takođe često nazivaju mrežne tj LAN kamere. IP kamera se prvenstveno koristi za nadzor na isti način kao i analogna televizija zatvorenog sklopa. Broj IP kamera u sistemu obično zavisi od mrežnog video-snimača (NVR) tj od broja kamera koje može da podrži i obradi njihovu sliku u jednoj lokalnoj računarskoj mreži. IP kamere trenutno imaju veoma veliki rast u ogromnoj industriji nadzornih sistema. IP kamere omogućavaju vlasnicima objekata pod nadzorom da ih posmatraju sa udaljenih lokacija kroz internet konekciju putem računara ili mobilnih telefona ili tablet računara.

Svojstva IP kamere uredi

 
Mrežna IP kamera

Dvosmerni audio na IP kamerama omogućava korisnicima da pored toga što vide putem nadzornih kamera i komuniciraju sa osobama putem istih. LED rasveta se koristi za uslove slabe osvetljenosti. Ova funkcija daje korisnicima mogućnost da vide područja niskog nivoa osvetljenosti, koristeći tehnologiju poznatu pod imenom Night Vision. Neke IP kamere imaju rezoluciju 1920×1080 i u stanju su snimiti 30 frejmova (slika) po sekundi. Inicijalna konfiguracija mora biti učinjena kroz ruter, međutim nakon toga IP kamera se može povezati i bežično. Postoje centralizovane i decentralizovane IP kamere.

Istorija IP kamera uredi

Prva IP kamera je predstavljena 1996. od strane Axis Communications kompanije. Zvala se Axis Neteye 200. Za razvoj softvera korišćen je linux platforma. Kao i kod digitalnih foto-aparata, rezolucija IP kamera je povećavana sa vremenom. Megapikselne IP kamere su sada dostupne na rezolucijama od 0.3 pa sve do 20 megapiksela. Danas postoji mnogo proizvođača IP kamera. Prva decentralizovana IP kamera je napravljena 1999. od strane kompanije Mobotiks.

Standardi uredi

Analogni CCTV koriste osnovne televizijske formate (npr. CIF, NTSC, PAL i SECAM). IP kamera za nadzor, s druge strane, ne koriste iste standardizacije. Generalno govoreći, svaka IP kamera se razlikuje u smislu specifične osobine i funkcije kao što su video kodiranje (komprimovanja slike) podržani mrežni protokoli i softver za snimanje i zapis audio/video materijala. U cilju rešavanja pitanja standardizacije IP video nadzora, dve industrijske grupe su formirane u 2008. godini The Open Network Interface Video Forum (ONVIF) i sigurnosna Interoperabilna Alliance (PSIA) su osnovali Axis, Boš i Soni, a ONVIF je osnovao Cisco. Svaka grupa ima brojne članove.

Potencijalne prednosti IP kamere uredi

  • Savremene IP kamere visoke definicije snimaju mnogo više detalja od CCTV kamera.
  • Bežična IP kamera omogućava da bude montirana bilo gde.
  • Smanjeni zahtevi u velikim sistemima (mnogo kamera) jer se sve kontroliše putem računara.
  • Sposobnost za implementaciju na bežične mreže i jednostavno proširenje postojećeg sistema.
  • Podrška za razne rezolucije kao što je 1920×1080 i u stanju su snimiti 30 frejmova (slika) po sekundi.
  • Sposobnost za digitalno zumiranje visoke rezolucije i do 20 megapixelne slike.
  • Progressive scan (versus interlaced skeniranje). Progressive scan omogućuje da se slika vidi u boljem kvalitetu od video izvora. To je posebno odlično za ciljeve koje snimamo a koji se brzo kreću.
  • Mogućnost korištenja postojećeg koaksijalnog kabla s odgovarajućim pretvaračima.
  • Sposobnost da koriste optičke veze s odgovarajućim upletenim dvožilnim kabelom.
  • Sposobnost za prenos i kontrolu PTZ (pan, tilt, zoom) kamere preko jednog mrežnog kabla.
  • Mogućnost odabira određenog broja frejmova i rezolucija za svaku IP kamera posebno u istom sistemu
  • Nema dodatnih video dekodera koji su potrebni za pretvaranje analognog video-signala u digitalne podatke za snimanje na tvrde diskove.
  • Povezivanje na nove ili postojeće IP infrastrukture
  • Mogućnost korištenja energije preko Ethernet switcha dopuštajući da jedan kabel koristimo za napajanje i upravljanje podacima sa IP kamere.
  • Veća funkcionalnost
  • Za zaštitu se mogu koristiti razni sigurnosni protokoli[1]

Potencijalne mane IP kamere uredi

  • Visoka cena IP kamera (sa izuzetkom kada se koriste jeftine veb kamere)
  • Visoki zahtevi za brzinu interneta (minimum 3 Mb/s za rezoluciju 640h480 sa 10 frejma po sekundi)
  • Tehnička barijera. Potrebno je stručno lice za postavljanje IP kamera.
  • Nedovoljna sigurnost. Kriminalci mogu da upadnu u sistem i zloupotrebe ga.

Izvori uredi

  1. ^ Alexandr Lytkin. IP Video Surveillance. An Essential Guide, 2012,. ISBN 978-5-600-00033-9.