In laudem Iustini Augusti minoris

U pogledu određivanja književne vrste, Koripovo delo In laudem Iustini Augusti minoris[a] (u prevodu s lat. U pohvalu caru Justinu mlađem), po profesoru pozne antike i vizantijske istorije sa Univerziteta u Oksfordu Averili Kameron (engl. Averil Cameron), predstavlja neku vrstu hibrida panegirika (slavopoja) i speva. Predmet radnje je stupanje na presto vizantijskog cara Justina II i njegovo svečano postavljanje za konzula. Sagledavši delo u celini, ovde taj postupak nije prikazan statično nego je on, naprotiv, sav u dinamici: propraćen je nizom epizoda, od kojih su primera radi ona s Justinovim snom, pojavom senatora, Justinovim predsedavanjem u senatu, okupljanjem naroda na hipodromu itd. Međutim, osnovna narativna nit je i pored tih takoreći odstupanja i te kako prisutna. Kada je reč o akcionim momentima, Justin je taj koji je stavljen u centar pažnje, na primer kada je uzdignut na štit pre nego što je krunisan s dijademom u ruci. Takođe, kako tvrdi Kameron, elementi panegirika, ako postoje uopšte, su u vrlo podređenom položaju u odnosu na osnovnu naraciju: tu su tek onako da je nadopunjuju. Sa svoje strane, delo je nesumnjivo „ispevano“ s malo ili nimalo primene epskog aparata, na način, koji mu, i pored toga što umanjuje njegove poetske kvalitete, daje jedinstvenu vrednost, iz prostog razloga što pruža podatke o tome kako su tekle carske ceremonije u ono vreme.[2]

Kompozicija dela je sledeća:

  • Praefatio (48 redova) — kako sama reč govori, uvodna reč koju Korip posvećuje samom caru Justinu. Ovde autor opisuje carevu moć i nadležnosti, pozivajući se na naklonost istog.
  • Panegyricus Anastasii (51 red) — panegirik, govor kojim se veliča zasluga izvesnog kvestora Anastasija.
  • Prvo pevanje:
1-27: Uvod. O Koripovom pokrovitelju.
27-28: Lakuna u tekstu koja po svemu sudeći sadrži izveštaj o Justinijanovoj smrti.
28-65: O Justinijanovom snu u kome ovaj predočava svoje prispeće na carski položaj.
66-186: O tome kako su Kalinik i grupa ostalih senatora došli do Justina da ga navedu na to da prihvati carski presto.
187-293: O tome kako su Justin i Sofija otišli do Velike palate da nad telom preminulog Justinijana izraze svoje žaljenje. Ekfraza o Justinijanovoj nakićenoj pogrebnoj odeždi.
294-313: O tome kako se vest raširila nad čitavim gradom.
314-367: O tome kako se narod okupio na hipodromu.
  • Drugo pevanje:
1-46: O tome kako se Justin zaputio u crkvu sv. Arhanđela da se pomoli.
47-83: O tome kako se Sofija zaputila u crkvu sv. Device da se pomoli.
84-174: O tome kako je Justin uzdignut na štit i krunisan (unutar palate). Aklamacija senata.
175-277: O Justinijanovom prvom krunidbenom govoru.
278-430: O tome kako je Justin izašao pred narod na hipodrom. Aklamacija naroda, koja je sledila nakon drugog krunidbenog govora.
  • Treće pevanje:
1-61: O Justinijanovom pogrebu i povorci ka crkvi sv. Apostola.
62-84: O opštoj radosti naroda prilikom Justinovog stupanja na vlast.
85-150: O krunidbenom banketu.
151-407: O avarskom poslanstvu koje se zateklo na dvoru sedmog dana po Justinovom stupanju na tron. Ekfraza o Justinijanvvom prestolu. Govor Avara i Justinov odgovor.

Napomene

uredi
  1. ^ Godine 1581. ovo delo je izdato pod famoznim naslovom Corippi Africani Grammatici fragmentum carminis in laudem imperatoris Justini Minoris; Carmen panegyricum in laudem Anastasii quaestoris et magistri; de laudibus Justini Augusti Minoris heroico carmine libri IV u izdavaštvu štamparije Kristofa Plantena (fr. Christophe Plantin) iz Antverpena i pod uredništvom Migela Ruiza (šp. Miguel Ruiz).[1]

Reference

uredi
  1. ^ Smith's Dict. of Gr. & Rom. Biog. & Myth. I (F. C. Corippus), p. 853.
  2. ^ Cameron, „Introduction“, in: De Laud. Justini, 1976, pp. 2-4.

Odabrana literatura

uredi