The Witness (video igra)

видео-игра

The Witness je logička video igra iz 2016. godine koju je razvila i objavila Thekla inc. Inspirisana video igrom Myst, uključuje istraživanje ostrva tipa otvorenog sveta ispunjenih građevinama koje je napravio čovek. Igrač napreduje rešavajući zagonetke, koje se zasnivaju na interakciji sa ekranima predstavljenim na panelima oko ostrva ili skrivenim putevima. Igra ne daje direktna uputstva za rešavanje ovih zagonetki, zahtevajući od igrača trud i razmišljanje. Glavni element dizajna igre je način na koji su ove zagonetke predstavljene, kako igrač može uživati u trenutku inspiracije i kroz pokušaje i greške sam stići do cilja.

The Witness
Proizvođač(i)Thekla inc.
Dizajner(i)Jonathan Blow, Ignacio Castaño, Salvador Bel Murciano, Andrew Smith
Ilustrator(i)Luis Antonio, Orsolya Spanyol, Eric A. Anderson
Izdavač(i)Thekla inc.
Datum izdavanja26.1.2016
Žanr(ovi)Puzzle
Sistem(i)Microsoft Windows, PlayStation 4, Xbox One, Nvidia Shield, macOS, iOS
IgračiSingle player
Vrsta medijaVideo game
Veb-sajtthe-witness.net

Igra je najavljena 2009. godine i imala je dug period razvoja. Jonathan Blow, vodeći dizajner igre, počeo je da radi na naslovu 2008. godine, ubrzo nakon što je objavio Braid. Igra je zahtevala dugotrajan razvojni proces i čak svoj sopstveni endžin igre, a izdavanje igre je odloženo od 2013. do 2016. Konačna verzija uključuje oko 650 zagonetki iako od igrača nije potrebno da ih sve reši da bi završio igru.

The Witness je objavljen za Microsoft Windows i PlayStation 4 u januaru 2016, a kasnije verzije su objavljene za Xbox One, Nvidia Shield, macOS i iOS. Prvobitni planovi za puštanje na PlayStation 3 i Xbox 360 su napušteni pošto je pogon igre postao zahtevniji.

Igranje

uredi

Igrač istražuje ostrvo sa brojnim građevinama i prirodnim lepotama. Ostrvo je otprilike podeljeno na jedanaest regiona, raspoređenih oko planine koja predstavlja krajnji cilj za igrača. Regioni se razlikuju jedan od drugog promenama u vegetaciji, a zagonetke unutar svakog regiona su slične jedna drugoj. Širom ostrva su žute kutije u kojima se nalaze laseri. Oni se mogu aktivirati kada se reše zagonetke u regionu kutije. Kada se aktiviraju, laseri šalju svetlo prema vrhu planine, što ukazuje da je deo mape završen. Nekoliko takvih lasera treba da se aktivira da bi se oslobodio pristup unutrašnjosti planine i na kraju dostigao konačan cilj igre.

 
Anđeoska ostrva u Kaliforniji (slika) su bila inspiracija za glavno ostrvo u video igri The Witness, ambijentni zvuci su snimani na ovom ostrvu.

Postoje i dodatne opcione zagonetke razbacane po ostrvu.[1][2] Igra ima više od 650 zagonetki, za koje Jonathan Blow procenjuje da će prosečnom igraču biti potrebno oko 80 sati da ih reši.[3] Zagonetke uključuju i onu za koju je kreator verovao da će manje od 1% igrača moći da reši.[4][5]

Mehanički, sve zagonetke se rešavaju na isti način: putanja je nacrtana na mreži. Da bi put bio rešenje zagonetke, mora da zadovolji niz pravila. Pravila se uče tokom igre kroz same zagonetke tako da nema teksta ili dijaloga koji direktno objašnjavaju pravila slagalice. Iako se putanja na mreži mora zadovoljiti, pravila se mogu značajno razlikovati u celoj igri. Najmanje tri pravila važe za sve zagonetke: putanje uvek moraju početi od okruglog čvora, završavati se na segmentu linije sa zaobljenim krajem i izbegavati samopresecanje. Kao takve, mnoge zagonetke u igri mogu se klasifikovati kao lavirinti.[6][7]

 
Park Shinjuku Gyoen u Japanu (slika) koji se koristio kao inspiracija za centralni deo ostrva u video igri The Witness
 
Zagonetka u igri (slika) koja se sastoji od pronalaženja puta do cilja na lavirintu

Igra ima dva načina interakcije. Prvi, režim hodanja, omogućava igraču da se kreće i istražuje ostrvo. Drugi, režim rešavanja zagonetke, je onaj koji igrač koristi da crta put na mreži. Ovaj režim se razlikuje od prethodnog po belom rubu oko ekrana. U režimu rešavanja igrač je sprečen da se kreće i primoran je da pomoću kontrola crta put kroz lavirint. Režim se završava kada igrač reši zagonetku ili otkaže režim. Obično se ovaj režim aktivira ispred panela koji su razbacani po ostrvu. Ponekad će nekoliko panela biti grupisano zajedno, na primer kada igra podučava igrača nekom pravilu. Većina panela su međusobno povezani kablovima za napajanje, to jest rešavanje jednog će uključiti kabl i otključati drugi panel. Složenost zagonetki se povećava kako igrač radi na otključavanju žute kutije regiona. Skoro sve zagonetke pružaju povratnu informaciju, u smislu otvaranja novog prolaza ili puta.[8]

Razvoj

uredi

The Witness je napravljen nakon što je Jonathan Blow pustio u prodaju Braid. Nakon što je 2008. video kako je naslov postao uspešan, odustao je od ozbiljnog razvoja igre da bi istražio nove koncepte, potrošivši nekoliko meseci na svaki. Koncept koji se pokazao kao osnova za The Witness je bio prototip za koji je smatrao da je veoma ambiciozan.[9] Smatrao je to rizičnim jer bi uključivao razvoj 3D endžina i plašio se da će se vratiti na stanje pre uspeha Braid - a. Uprkos ovim izazovima, nastavio je da radi na The Witness - u jer je to bio i najupečatljiviji prototip koji je napravio. Direktan rad na razvoju igre počeo je krajem 2008. godine.[10]

Sam koncept igre zasnovan je na ranijem naslovu koji je osmišljen, ali nikada nije završen. Prema kreatoru, u ovom nedovršenom naslovu, postojao je aspekt igranja sa strane sa koji bi igru učinio uzbudljivijom. Način igranja The Witness - a je zasnovan na izdvajanju ovog aspekta i umotavanja u igru i priču. Jonathan Blow je uporedio ovaj trenutak sa spojlerom za film i tako izbegao otkrivanje mehanike ili drugih aspekata igre.[11] Ideja o panelu lavirinta proizišla je iz ranije ideje koju je on imao oko 2002. za igru koja uključuje čarobnjake u kojima bi igrač bacao čini pomoću gestova miša, popularnog elementa video igara u to vreme.[12]

Jedan od ciljeva autora je bio da istraži tipove neverbalne komunikacije koje se mogu postići putem video igrica, istraživanje koje je smatrao važnim za razumevanje video igara kao umetničku formu.[13] Ime The Witness je izvedeno iz suštinskog dela igranja koji omogućava igraču da posmatra okolinu kako bi otkrio značenje i rešenja zagonetki bez verbalne komunikacije, slično pristupu koji je zauzeo Myst[14] 1993. godine. Jonathan Blow pripisuje veliki deo dizajna igri Myst, igri koja ga je uvela u razvoj video igrica. Dok je mehanika ista za sve zadatke, pravila opisana simboličkim jezikom igre koja ograničavaju interakcije ili proizilaze iz njih, čine srž zagonetki u igri.[15] Zagonetke u igri su dizajnirane da imaju smisla u priči igre, da ne budu samo zagonetke koje treba rešiti, a da i dalje imaju za cilj da se razlikuju od bilo kog drugog naslova.[16][17]

Marketing

uredi

Igru je tajno otkrio javnosti Jonathan Blow na Penny Arcade Expo 2010. godine uz pomoć nezavisnih programera Chris Hecker i Andy Schatz, koji su delili prostor na bini za promociju sopstvenih igara, SpyParty i Monaco: What's Yours Is Mine, njih dvojica su pružili sto za promovisanje The Witness - a bez ikakvih znakova. Jonathan Blow je želeo da promocija bude suptilna i iznenadna da bi video reakcije igrača bez pritiska drugih ljudi koji čekaju u redu da isprobaju igru. On je bio prisutan na Expo - u, ali se držao podalje od stola.[18] Činjenica da se The Witness može igrati na Expo - u je u potpunosti otkrivena tek nakon Expo - a od strane Jonathan Blow - a i Stephen Totil - e iz Kotaku - a, koji su videli i igrali igru, ali su spomenuli njeno prisustvo tek kasnije.[19][20] Igrači koji su isprobali igru na PAX - u ili kasnije videli snimak iz članka postali su zabrinuti da će The Witness jednostavno biti serija lavirinta za rešavanje. Kreator je ponovio da je u igri bilo više od lavirinta, pošto gledanje video snimaka o igri neće pokazati šta se dešava u umu igrača tokom rešavanja zagonetki.[21] Nakon više godina žudnog iščekivanja i nekoliko odlaganja zbog dizajnerskih problema, igrica je konačno puštena u prodaju 26. januara 2016. godine.

Ocene

uredi

The Witness je dobio generalno pozitivne recenzije prema veb sajtu Metacritic,[22][23][24][25] jedan od većih sajtova koji se bavi kritikom i recenzijama video igara.

IGN mu je dodelio savršenu ocenu 10 / 10, nazvavši je remek delom i navodeći da je to lepa, moćna i pametno dizajnirana slagalica sa mnoštvom misterija za razotkrivanje.[26] VG247 pohvalio je upotrebu perspektive iz prvog lica u igri za predstavljanje onoga što bi inače moglo da bude obična serija ploča sa slagalicama i bio je impresioniran težinom učenja koju su slagalice zahtevale, a rekao je da se nemoguće i nerazumljive zagonetke stapaju u jednostavne vežbe nakon što igrač poseti okolne lokacije.[27] Slant Magazine otkrio je da je došlo do neverovatne promene kada igrač dođe do zagonetki unutar planine, sa zagonetkama koje su se više oslanjale na rešavanje u intenzivnijem okruženju, u suprotnosti sa ostatkom ostrva.[28]

Nagrade

uredi
Godina Nagrada Kategorija Rezultat Reference
2016 Golden Joystick Awards 2016 Best Original Game Nominated [29][30]
Best Visual Design Nominated
Best Indie Game Nominated
Best Gaming Moment Nominated
Game of the Year Nominated
PlayStation Game of the Year Nominated
The Game Awards 2016 Best Independent Game Nominated [31][32]
Game Developers Choice Awards Best Design Nominated [33]
Innovation Award Nominated
SXSW Gaming Awards Excellence in Design Nominated [34]
Excellence in Art Nominated
13th British Academy Games Awards Game Design Nominated [35]
Game Innovation Nominated
Best Debut Nominated
Original Property Nominated

Reference

uredi
  1. ^ „Jonathan Blow Thinks Adventure Games Are Bad. So He's Making One.”. Kotaku (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  2. ^ „Wrestling With The Witness' Most Difficult, Divisive Puzzle”. Kotaku (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  3. ^ Kollar, Philip (2015-09-17). „The Witness: the creator of Braid talks about his fiendishly difficult new game”. Polygon (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  4. ^ „The Witness: Inside One of 2016’s Most Important Games”. PlayStation.Blog (na jeziku: engleski). 2015-09-21. Pristupljeno 2022-02-15. 
  5. ^ „The Witness contains 600 puzzles, one of which only "1% of players" will probably solve”. VG247 (na jeziku: engleski). 2015-09-23. Pristupljeno 2022-02-15. 
  6. ^ Edge (magazine) (na jeziku: engleski), 2022-02-14, Pristupljeno 2022-02-15 
  7. ^ Future plc (na jeziku: engleski), 2022-02-05, Pristupljeno 2022-02-15 
  8. ^ Machkovech, Sam (2016-01-25). „The Witness review: A haunting, beautiful, coldly logical puzzle allegory”. Ars Technica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  9. ^ „Catching Up With Jonathan Blow”. www.gamasutra.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  10. ^ Blow, Jonathan. „In-depth: Concurrent World Editing, On The Cheap”. www.gamasutra.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  11. ^ Alex, Leigh; erBloggerJune 06; 2014 (2014-06-06). „The Witness: Modeling epiphany”. Game Developer (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  12. ^ Machkovech, Sam (2015-09-17). „The man and the island: Wandering through Jonathan Blow’s The Witness”. Ars Technica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  13. ^ „‘The Witness’ review: A daunting, confounding, maddening, and beautiful game”. Washington Post (na jeziku: engleski). ISSN 0190-8286. Pristupljeno 2022-02-15. 
  14. ^ Snider, Mike. „Bearing witness to 'The Witness'. USA TODAY (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  15. ^ Tach, Dave (2013-06-13). „The Witness is an adventure-puzzle game about non-verbal communication”. Polygon (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  16. ^ „With 100 Hours of Puzzles, 'The Witness' Is the Kind of Gamble Gaming Needs”. www.vice.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  17. ^ Nast, Condé (2016-01-29). „The Prickly Genius of Jonathan Blow”. The New Yorker (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  18. ^ „The Witness Quietly Debuted at PAX”. web.archive.org. 2011-10-27. Arhivirano iz originala 27. 10. 2011. g. Pristupljeno 2022-02-15. 
  19. ^ „A Tantalizing Session With The Witness, The Next Game From The Creator Of Braid”. Kotaku (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  20. ^ „We showed The Witness secretly at PAX… in plain sight. | The Witness”. web.archive.org. 2010-09-08. Arhivirano iz originala 08. 09. 2010. g. Pristupljeno 2022-02-15. 
  21. ^ Bramwell, Tom (2010-10-22). „Jonathan Blow asks fans to”. Eurogamer (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  22. ^ „The Witness”. Metacritic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  23. ^ „The Witness”. Metacritic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  24. ^ „The Witness”. Metacritic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  25. ^ „The Witness”. Metacritic (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  26. ^ utorak 26 01 2016 13:45:00, byDominik B. Updated četvrtak 28 01 2016 11:06:12 Posted (2016-01-26). „The Witness Recenzija”. IGN Adria (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  27. ^ „The Witness Review - Do yourself a favour: don't use a guide”. VG247 (na jeziku: engleski). 2016-01-25. Pristupljeno 2022-02-15. 
  28. ^ Riccio, Aaron (2016-02-01). „Review: The Witness”. Slant Magazine (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  29. ^ published, Connor Sheridan (2016-11-18). „Overwatch scoops five awards, Firewatch wins Best Indie Game: Here are all the Golden Joystick 2016 winners”. gamesradar (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  30. ^ Loveridge, Sam (2016-09-15). „Golden Joystick Awards 2016 voting now open to the public”. Digital Spy (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  31. ^ „All the 2016 Game Awards Nominees”. GameSpot (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  32. ^ Stark, Chelsea (2016-12-01). „The Game Awards: Here’s the full winners list”. Polygon (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  33. ^ „Game of the Year Nominees and More Revealed for Game Developers Choice Awards”. GameSpot (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  34. ^ „All The 2017 SXSW Game Award Nominees”. GameSpot (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-15. 
  35. ^ „Bafta games awards 2017: Inside and Uncharted 4 lead the way”. the Guardian (na jeziku: engleski). 2017-03-09. Pristupljeno 2022-02-15.