Veliki zimzelen ( Vinca major ) je višegodišnja zeljasta zimzelena biljka koja je poreklom iz južne Evrope, Male Azije i severne Afrike. Vrsta je cvetna biljka i spada u porodicu Apocynaceae. [1]

Vinca major
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Asterids
Red: Gentianales
Porodica: Apocynaceae
Rod: Vinca
Vrsta:
V. major
Binomno ime
Vinca major
Sinonimi
  • Vinca major var. variegata Loud.

Istorijat i simbolika

uredi

Zimzelen se gaji još od dadvina i smatra se da datira iz antičkih vremena. Predstavljao je veliku simboliku i različita značenja u raznim religijama. Smatrana je za simbol ponovnog rađanja i besmrtnosti a u srednjem veku su je nosili članovi porodice pogubljenika jer se verovalo da će time duša osuđenika otići u raj. Zbog savitljivosti stabljike su pravljeni venci koje su nosile mlade devojke u starom Rimu jer su postojala verovanja da je to simbol nevinosti i čestitosti. U hrišćanskoj religiji označava nevino stradanje Isusa Hrista. [2]

Etimologija

uredi

Rod Vinca obuhvata šest vrsta a jedna od njih je i Vinca major. Ime roda Vinca je izvedeno od latinske reči vincire što znači povezati ili vezati jer je pre korištena u izradi venaca. Neki je nazivaju i zimskim cvetom. Drugi naziv jeste sam epitet kao što je major što ukazuje na to da je biljka velika naspram npr. srodnoj vrsti kao što je Vinca minor.[3]

Opis biljke

uredi

Vinca major predstavlja višegodišnji polužbun koji se neograničeno širi i može narasta i do 25 cm u visinu. Zbog takve izražene morfologije, stabljike su znatno dugačke i polegle koje posleduju sdventivne korenove na čvorovima ( nodusima ). Postoji vidljiva razlika između sterilnih i fertilnih izdanaka, a to je da su fertilni dosta uspravniji te i viši od sterilnih. Listovi su tamnozelene boje tokom cele godine, nalaze se na kratkim drškama, imaju pravilan ili jajast oblik, prema vrhu zašiljeni a prema osnovi zaobljeni, široki su do 3 cm i dugi 4 cm i posjeduju perastu nervaturu. Cvetovi su modro- plave ili ljubičaste boje koji se sastoje od 5 latica i imaju prijatan miris. Posjeduje 5 priljubljenih prašnika uz kruničnu cev. Tučak je nadcvetan kod koga je stubić blago zadebljan pri vrhovima. Stabljike su veoma savitljive i svetlije od listova, posjeduju kolenca i duge su od 10 do 20 cm. Plodovi su teško skoro vidljivi, sastoje se od dva meška koja su nejednake veličine i u njima se nalaze velika semena. [1]

Rasprostranjenost i stanište

uredi

Ova vrsta je rasprostranjena širom areala južne Evrope i severne Afrike a idući od istoka zahvata delove južne Francuske i Španiju Španije pa sve do zapadnog Balkana, severoistočne Turske i zapadnog Kavkaza. Mogu se pronaći i u nižim Himalajima u Aziji. Favorizuje vlažan tip staništa i veliku količinu sunčeve svetlosti te se zbog toga može naći duž reka od 0 do 800 metara nadmorske visine. Naseljavaju obod šibljaka, šikare i šumske predele. Po pitanju osetljivosti staništa jako je tolerantna jer i uprkos svom prirodnom vlažnom staništu, može opstati i u sušnim predelima.[1]

Cvetanje

uredi

Cveta u proleće, od marta do maja ali postoji i mogućnost pojave usamljenih povremenih cvetova do jeseni.[1]


Upotreba

uredi

U srednjem veku je gajena u vrtovima manastira. Lekovitost ove biljke se ogleda u sprečavanju krvarenja. Ostaci nekadašnjih naselja se mogu pratiti preko populacija zimskog cveta i uglavnom to rade arheolozi. Najviše se uzgaja u baštama kao ukrasna biljka i služi kao dobar prekrivač tla. Danas su mnoge različite sorte dostupne, raznih boja kao što su beli i tamnoljubičasti cvetovi. [4] Usled raznovrsnih šara i boja, sorta variegata je dobila nagradu Kraljevskog hortikulturnog društva za baštenske zasluge. [5][6]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g Josifović, Mladen; Sarić, Miloje. Flora SR Srbije 5. 
  2. ^ Zimzelen-simbol besmrtnosti 
  3. ^ Harrison, Lorraine (2012). RHS Latin for Gardeners. United Kingdom: Mitchell Beazley. ISBN 978-1845337315. 
  4. ^ Zimzelen-simbol besmrtnosti 
  5. ^ Vinca major 'Variegata. RHS. Pristupljeno 5. 3. 2021. 
  6. ^ „AGM Plants - Ornamental” (PDF). Royal Horticultural Society. jul 2017. str. 107. Pristupljeno 18. 2. 2019.