Uspomene jednog neženje (šp. Memorias de un solterón) je roman španske spisateljice Emilije Pardo Basan (1851-1921) iz 1896. godine. Ovo delo je doprinelo razvoju feminstičke svesti Španije krajem 19. i početkom 20. veka. Cilj Pardo Basan je bio da u svom delu predstavi tadašnje špansko društvo u kome su preovladavala stereotipna razmišljanja o ulozi žene. Kroz ovo delo Emilija se bavi ženskim pravima i tradicionalnim okovima koji sprečavaju žensku emancipaciju i njen napredak.[1]

Uspomene jednog nezenje
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovMemorias de un solterón
AutorEmilija Pardo Basan

Emilija Pardo Basan je kroz istoriju predstavljana kao nezavisna umetnica sa kritičkim pogledom na društvo. Iako samouka, insistirala je na sistemu koji će ženi dati pravo mesto u svetu obrazovanja bez diskriminacije i predrasuda. Zato ovo ideološko delo često nazivaju manifestom ženske slobode.

Radnja уреди

Radnja romana je smeštena u Marinedi, provincijskom gradu u Galisiji, devedesetih godina 19. veka. Marineda je predstavljena kao sredina u kojoj vladaju propisana društvena pravila i svako ko odstupa od njih biva osuđivan. Roman prati živote Maura Parehe i porodice Nejra koji se svojim životnim stavovima suprostavljaju društvenim normama.

Mauro Pareha je samac, mirnog i uređenog života. Živi u pansionu sa svojim mačkom i kućepaziteljkom, Donja Konsuelom. Njegov veliki prijatelj je Benisio Nejra, posvećen porodici i vaspitanju dece. Nejra ima jedanaest prelepih ćerki. Tri ćerke su u romanu svojim složenim karakterima dobile najveću pažnju i upravo poređenjem njihovih ličnosti Pardo Basan prikazuje koliko se ženske težnje, očekivanja i želje mogu razlikovati. Rosa, mlada devojka zanosne lepote, životni smisao vidi u bogatstvu. Predstavljena je kao rasipnica koja bi potrošila i poslednji očev dinar radi užitka. Argos je hirovita zavodnica neuravnoteženog temperamenta i ćudljive naravi koju je teško dokučiti. Treća sestra, Feita, ujedno i lik kroz koji je spisateljica prikazala svoje feminističke težnje, je ekscentrična, hrabra i ima drugačije ciljeve od ostalih marinedskih gospođica. Život Maura Parehe je u direktnoj vezi sa životima ovih devojaka, ne samo zbog prijateljstva sa njihovim ocem, već i zbog odnosa sa jednom od njih. Naime, uprkos svojoj racionalnosti i pragmatičnosti, večiti neženja se zaljubljuje u najmlađu Feitu.

Život Maura Parehe уреди

Mauro Pareha je predstavljen kao večiti neženja. On je uspeo da zaobiđe stereotipe i oblikovao je život prema sopstvenim uverenjima. Karakterističan je po tome što nije posvećen stvaranju porodice, već uživanju koje donosi samački život. Ostaje dosledan svojoj rutini i uspešno izbegava sve što bi moglo da je naruši. Suprotno mišljenju većine, on veruje da bi mu život u braku doneo više patnje nego sreće. Vremenom bi se uzbudljiva romansa pretvorila u naviku, a radost zbog dece u obaveze kojima nije dorastao. Pareha slepo veruje u svoju ideju braka, u kome bi žena uvek volela drugog i time vređala njegov muški ponos. Potvrdu svojih načela nalazi u primerima iz sredine u kojoj živi. U Marinedi, gradu previše malom i rigidnom, Maurova shvatanja ne mogu da pronađu svoje mesto, osude sugrađana nisu mu strane i svakodnevno se suočava sa njima. Naposletku, Parehinu mirnu stvarnost razbija mlada, ekstravagantna buntovnica, Fe, kćerka njegovog prijatelja Neire.

Lik Feite уреди

Feita (šp. fe-vera) je devojka širokih shvatanja koja se jasnim principima I čvrstim stavovima suprotstavlja prizemnim razmišljanjima stanovnika Marinede. Daleko ispred svog vremena, u kome se ženski glas nije čuo, a jedina svrha gospođica bila je da se uda i rodi decu. Feita je ekstravagantna, želi da se obrazuje i obezbedi svoje mesto u društvu. Nepomirljiva sa stvarnošću u kojoj se našla i izazvana nemoralnim postupcima svojih sestara, mlada Feita istrajna je u borbi da ostvari svoju svrhu na drugačiji način. Željna je učenja i samostalnosti, slobodu traži u svim aspektima svog života pa tako odlučuje da ostane neudata. Teži ka tome da bude nezavisna i samosvesna devojka. Ne dozvoljava da joj društvo nameće pravila koja bi od nje napravila poslušnu suprugu bogatog i uvaženog pripadnika buržuazije i brižnu majku petoro dece. Svoj bunt izražava i fizičkim izgledom, potpuno atipičnim i neprihvatljivim za jednu mladu damu, neugledne je spoljašnjosti i često je nazivaju zapuštenom. Feita je devojka koja ima visoke cijeve i ambicije koje su bile van okvira konzervativnog društva. Ona je simbol feminizma tog doba, a spisateljica kroz njen lik naglašava potrebu za emancipacijom žena.

Sporedni likovi уреди

  • Rosa - jedna od Don Benisijevih ćerki, potpuno opsednuta odećom, sređivanjem i ulepšavanjem, što za nju predstavlja smisao života. Cilj joj je da svojim izgledom očara stanovnike Marinede. Ona je diktirala modu, pa su je samim tim mnogi kritikovali i oponašali. Bila je nestvarno lepa i znala je da iznese odeću na pravi način, makar na sebi imala običnu i najjeftiniju. Iako je trosila mnogo novca na odeću, njen otac to nikada nije hteo da prizna drugima.
  • Don Benisio Nejra - on je svakako lik u romanu koji najviše pati. Iako požrtvovan otac dvanaestoro dece, od kojih su jedanaest ćerke, on u sebi nema žara a ni volje da se suprotstavi bilo kome a pogotovo ne nezahvalnim kćerima. Na samom kraju dela, Nejra će učiniti nešto sasvim neočekivano I nepredviđeno što će u šoku ostaviti, ne samo njega, nego i ostale junake ove intrigantne priče.
  • Primo Kova - veseli spletkaroš po čijem je mišljenju ogovaranje hleb za dušu. Kova je ujedno i najbolji izveštač Maura Parehe. On će pre Maura uvideti Feitine vrline i njenu unutarnju lepotu pa će je, shodno tome, podržavati u svemu. Iako njegov lik nije presudan za tok romana, delom utiče na Parehu jer mu je upravo on neretko bio jedino društvo.
  • Luis Mehija - Čovek srednjeg rasta, vitak, šarmantan. Uvek se oblačio veoma gospodski i kako dolikuje. Naizgled se činio ozbiljan, ali je ustvari ismevao sve i svakoga oko sebe.
  • Donja Konsola - Ima ozbiljno tamno lice,ravnu kosu i uvek govori mirnim tonom. Ona je bila jedna od onih sluškinja, kod kojih ljubav prema gospodaru tajanstveno prelaze u fizičke karakteristike, te prouzrokuju izrazitu sličnost, ne samo fizičku već i pokrete i gestikulacije..
  • Argos - Pravo ime joj je Marija Ramone, a svi je zovu ' Božanska Argos '.Godinama unazad nije izlazila iz crkve i ispovedaonice. A sada je otišla u drugu krajnost, misli samo na ljubavne prepiske i romanse.

Spoljašnje veze уреди

Reference уреди

  1. ^ Pardo Bazán, Emilia (2004). Mª Ángeles Ayala, ур. Memorias de un solterón. Emilia Pardo Bazán (Cátedra изд.). ISBN 84-376-2166-6.