Мишима: Живот у четири поглавља

Mišima: život u četiri poglavlja“ (engl. Mishima: A Life in Four Chapters) američki je film iz 1985. u režiji Pola Šrejdera o životu japanskog književnika Jukija Mišime, sa posebnim osvrtom na okolnosti njegovog samoubistva u zgradi Japanskih odbrambenih snaga. Podeljen je na četiri kraća dela: „lepota”, „umetnost”, „akcija” i „harmonija mača i pera”. Film ima složenu strukturu i sastavljen je od nehronološkog niza epizoda grupisanih u tri ključna aspekta Mišiminog života. Svakom aspektu odgovara drugačiji stilski postupak. U crno-belim epizodama prikazano je Mišimino odrastanje i sazrevanje, kadrovi snimljeni realističnom filmskom tehnikom prikazaju Mišimine poslednje dane pred samoubistvo, dok scene snimljene u jarkim i pastelnim bojama sa pozorišnom scenografijom predstavljaju kratke ekranizacije romana: „Zlatni paviljon“, „Kjokina kuća“ i „Pomamni konj“.[1] Scena seksualnog uzbuđenja nad slikom Svetog Sebastijana i sukob školskog siledžije i Mišime iz prvog segmenta, adaptirani su iz autobiografskog romana „Ispovest maske“.

Mišima: život u četiri poglavlja
Filmski poster
Izvorni naslovMishima: A Life in Four Chapters
Žanrdrama
biografski
RežijaPol Šrejder
ScenarioLeodard Šrejder
Pol Šrejder
Glavne ulogeKen Ogata
Mazajuki Šionoja
Junkiči Orimoto
Kendži Savada
MuzikaFilip Glas
Godina1985.
Trajanje120 minuta
Zemlja SAD
Jezikjapanski
engleski
Budžet5 miliona dolara
Zarada502,758 dolara
IMDb veza

Propraćen minimalističkom muzikom američkog kompozitora Filipa Glasa, „Mišima: život u četiri poglavlja“ je neobični portret zagonetne i paradoksalne ličnosti. Sa kompleksnom temporalnom strukturom i raznolikim vizuelnim efektima dobio je status „umetničkog filma“ i time se izdvojio iz normativnih šema američkog komercijalnog filma.[2] Nakon premijere 25. maja 1985. na Kanskom filmskom festivalu, kritičari su Šrejderovo ostvarenje dočekali pohvalama. Rodžer Ibert ga je uvrstio u svoju treću knjigu najboljih filmova tvrdeći da je „Mišima: život u četiri poglavlja“ ujedno jedan od najneobičnijih i najboljih biografskih filmova ikada snimljenih.[1] Pol Šrejder ga smatra svojim najboljim filmom u karijeri.[3]

Izvori uredi

  1. ^ a b Ebert 2010, str. 252.
  2. ^ Prince 2000, str. 285.
  3. ^ King 2014, str. 164.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi