Simon Bolivar, borac za nezavisnost Latinske Amerike
Simon Bolivar, borac za nezavisnost Latinske Amerike

Ratovi za nezavisnost Španske Amerike bili su brojni ratovi protiv španske vlasti u Španskoj Americi početkom 19. vijeka. S ciljem političke nezavisnosti, ratovi su započeli ubrzo nakon francuske invazije na Španiju 1807. tokom Napoleonovih ratova. Iako su postojala istraživanja o ideji odvojenog špansko američkog („kriolskog”) identiteta odvojenog od Pirinejskog poluostrva, politička nezavisnost u početku nije bila cilj većine španskih Amerikanaca, niti je nužno izbjegavana. Sa obnovom vlasti Ferdinanda VII 1814, on je odbacio bilo koju vlast narodnog suvereniteta, kao što se vidi u španskom ustavu iz 1812, koji je donio Kadiski kortez — parlamentarno namjesništvo koje je vladalo za vrijeme Ferdinandovog svrgnuća. Ni Liberalna revolucija 1820. nije promijenila stav Kadiskog ustava prema separatizmu, dok su se španski Amerikanci sve više radikalizovali tražeći političku nezavisnost.

Događaji u Španskoj Americi povezani su sa ratovima za nezavisnost u bivšoj francuskoj koloniji San Domingo (današnji Haiti) i kretanju Brazila ka nezavisnosti. Brazilska nezavisnost, dijelila je zajedničko polazište sa španskom Amerikom, jer su oba sukoba pokrenuta Napoleonovom invazijom na Pirinejsko poluostrvo, koja je primorala portugalsku kraljevsku porodicu da pobjegne u Brazil 1807. godine. Postupak latinoameričke nezavisnosti odvijao se u opštoj političkoj i intelektualnoj klimi koja je nastala iz doba Prosvjetiteljstva i koja je uticala na sve Atlantske revolucije, uključujući rane revolucije u SAD i Francuskoj. Neposredniji uzrok ratova za nezavisnost Španske Amerike bili su jedinstveni događaji koji su se dogodili unutar Kraljevine Španije i njene monarhije tokom ove epohe, zaključno i konačno, pojavom novih republika Španske Amerike u postnapoleonskom svijetu.