Hitna medicinska pomoć — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Ред 1:
{{rut}}
'''Hitna medicinska pomoć (HMP)''' je posebna oblast zdravstvene zaštite na primarnom nivou, koja se organizuje u cilju preduzimanja neophodne i neodložne medicinske intervencije, čijim bi se nepreduzimanjem ugroziloteže narušilo zdravlje ili život bolesnika ili izazvalo trajno oštećenje zdravlja i ugrozio život bolesnika. Hitna medicinska pomoć, na globalnom nivou, sprovodi se u skladu sa zakonom i propisima o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenom osiguranju svake zemlje pojedinačno.<ref>Prof. Anto Jonjić i sur. ''Socijalna medicina;'' 2007.</ref><ref>Luka Kovačić ''Organizacija i upravljanje u zdravstvenoj zaštiti;'', Medicinska naklada.</ref>
 
Hitnu medicinsku pomoć ne treba poistovećivati sa prvom pomoći, što se često u praksi čini, jer onaprva pomoć predstavlja skup mera, postupaka i aktivnosti koje sprovodi osoba koja je prva u prilici da pružii pomoć unesrećenom neposredno nakon povrede ili iznenadne bolesti,. Ona je kaosamo prvi korak u lancu spašavanja života bolesnoj osobi na samom mesu povređivanja ili razboljevanja (kuća, radno ili javno mesto, itd.), i prethodi onome što će uraditi hitna medicinska pomoć. Prva pomoć je izuzetno važna jer prema statističkim podacima, hitna mediicinska pomoć je, na mestu nesreće ili razboljavanja, dostupna bolesniku tek za 5-7 minuta, a prema podacima iz literature, preko 50% smrtnih ishoda dogodi se u prvih nekoliko minita od nesreće.<ref>''Прва помоћ'', Црвени крст Србије, 2010.</ref>
 
== Istorijat ==
Hitna medicinska pomoć je najverovatnije stara koliko i ljudski rod. U primitivnoj ljudskoj zajednici kada bi jedan od članova te zajednice bio povređen, drugi član te iste zajenice pružio bi mu pomoć ili gai odneo do njegovog primitivnog skloništa. Ako bi mu pri tome pokušao da zaustaviti krvarenje, dao naekivodu i neki drugi napitak ili stavistavio melem na ranu onda se to može smatrati najranijim (primitivnim) oblikom hitne pomoći povređenom.
 
Vavilonci su u svojoj zajedniici imali običaj da povrešenogpovređenog donesu na neko javno mesto, gde ga je svako mogao videti i pregledati. Svrha tog postupka bila je da se među prisutnima nađepronađe neko ko može da povređenom pomogne.
 
Natpisi na egipatskim grobnicama govore o primeni udlaga kod prelomljenih udova, lečenju rana, lomova i povreda glave.
 
Posebna potreba za organizacije zbrinjavanja i lečenja povređenih i naglo obolelih na mestu gde ih je povreda ili bolest zatekla ukazala se u velikim ratovima tokom srednjeg veka. Ipak razvoj hitne medicinska pomoć nije tekao zajeno sa razvojem medicine uopšte.
 
Prvi evropski grad koji je dobio organizovanu zdravstvenu ustanovu za hitne slučajeve – „Stanicu za spasavanje utopljenika“ osnovanu 1762., bio je Hamburg. Godine 1781. u Beču je osnovano „Bečko društvo za spasavanje“. Ove dve ustanove smatraju se prvim organizovanim stanicama za hitnu medicinsku pomoć .
Osnivačem i ocem organizovane pomoći posle masovnih ranjavanja može se smatrati Henry Dunant, koji je posle bitke kod Sollferina, 1859. god, zapanjen patnjama ranjenika na koje niko nije obraćao pažnju započeo njihovo zbrinjavanje, i tako osnovao upravo ono što danas nazivamo organizovanom hitnom medicinskom ili prvom pomoći.
Osnivačem i ocem organizovane hitne medicinske pomoći posle masovnih ranjavanja može se smatrati Henry Dunant, koji je posle bitke kod Sollferina, 1859. godgodine, zapanjen patnjama ranjenika na koje niko nije obraćao pažnju započeo njihovo zbrinjavanje, i tako osnovao upravo ono što danas nazivamo organizovanom hitnom medicinskom ili prvom pomoći.
 
Iz sve veće potrebe savremenog čoveka za što brže i kvalietnije medicinsko zbrinjavanje i porasta broja teško povređenih i kritično obolelih osoba, razvilo se školovanje sve većeg broja kadrova za organizovano ukazivanje i organizaciju hitne medicinske pomoći i posebnau okviru nje posebne multidicipinarna grana medicine, urgentna medicina. Termin „urgentna medicina“ prvi je upotrebio profesor Hamburger u Parizu 1954. godine,. poPo komenjegovim je,rečima: ''urgentna medicina označavalaoznačava posebnu medicinsku disciplinu, koja specifičnim metodama i u posebnim organizacionim jedinicama tretira sva teška stanja, bez obzira koje su pririode:; poremećaj srčanog ritma, intoksikacija, teška trauma, komatozno stanje i dr.''
Prvi evropski grad koji je dobio organizovanu zdravstvenu ustanovu za hitne slučajeve – „Stanicu za spasavanje utopljenika“ osnovanu 1762., bio je Hamburg. Godine 1781. u Beču je osnovano „Bečko društvo za spasavanje“. Ove dve ustanove smatraju se prvim organizovanim stanicama za hitnu medicinsku pomoć .
 
Iz potrebe savremenog čoveka i porasta broja teško povređenih i kritično obolelih osoba, razvilo se školovanje sve većeg broja kadrova za ukazivanje i organizaciju hitne medicinske pomoći i posebna multidicipinarna grana medicine, urgentna medicina. Termin „urgentna medicina“ prvi je upotrebio profesor Hamburger u Parizu 1954. godine, po kome je, ''urgentna medicina označavala posebnu medicinsku disciplinu, koja specifičnim metodama i u posebnim organizacionim jedinicama tretira sva teška stanja, bez obzira koje su pririode: poremećaj srčanog ritma, intoksikacija, teška trauma, komatozno stanje i dr.''
 
Organizoavnje službe hitne medicinske pomoći u svakom ljudskom naselju i svuda gde ljudi žive ili borave i rade je uslov je bez koga se danas ne može ni zamisliti savremena zdravstvena zaštita.
 
O urgentnoj medicini kao zasebnoj specijalizaciji počelo se razmišljati početkom šezdesetih godina. U tom periodu nastale su prvo udruženje lekara koji se bave isključivo urgentnom medicinom ''(American College of Emergency Physicians)''
 
UNa starojprostoru bivše Jugoslaviji 1979. godine, u SR Bosni i Hercegovini, naprvi novoosnovanojput Katedrije osnovana Katedra za urgentnu medicinu u Sarajevu uvedenai jeu okviru nje uvedena posebna disciplina – specijalizacija urgentne medicine. Tri godineZnatno kasnije (1992) osnovana je Katedra za urgentnu medicinu u Beogradu, čiji je prvi načelnik bio prof Vujčić.
 
{{citat|Napretkom ekonomije i komunikacija u svetu, perspektive razvoja urgentne medicine se pomeraju od lokalnih ka nacionalnim, od nacionalnih ka globalnim. Danas dva globalna modela imaju najveći uticaj na razvoj urgentne medicine u najvećem delu sveta: anglo-američki model, koji dovodi pacijenta u bolnicu i francusko-nemački model, koji dovodi bolnicu do pacijenta.<ref>Arnold JL, ''Annals of Emergency Medicine'', January 1999., Vol.33, No 1.</ref>}}
 
OrganizoavnjeDanas je organizoavnje službe hitne medicinske pomoći u svakom ljudskom naselju i svuda gde ljudi žive ili borave i rade jepostala uslov je bez koga se danas ne može ni zamisliti savremena zdravstvena zaštita.
 
== Značaj ==