Рендгенски зраци — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Поправљене везе: Рендген, Трахеја, Купа, O2 користећи Dab solver
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке
Ред 11:
Prema intenzitetu raspoznajemo: senke intenziteta mekih tkiva-najslabijih intenziteta<ref>{{cite book|last=Babić|first=Radomir|title=Radiologija|year=2002|publisher=Medicinska knjiga|pages=Glava 3 stranica 41}}</ref> ([[Мишићно ткиво|mišići]], [[Паренхимска ткива|parenhimatozni organi]] i dr.)
=== Rendgengeometrija i projekcioni efekti ===
Nastanak rendgenske slike podložan je zakonima optike odn. centralne ili konusne projekcije i zakonima [[Apsorpcija|apsorcije]]. Naime, rendgenski zračni snop po izlasku iz cevi kroz okrugli otvor tubusa ili četvrtasti otvor vizir-tubusa ima u prostoru aspekt [[Купа (геометрија)|kupe]] ili [[Пирамида (геометрија)|piramide]] sa vrhom na tubusu. Središna linija zračnog snopa od vrha kupe ili piramide naziva se centralnim znakkom (CZ). Rendgenski zraci se prostiru radijarno i pravolinijski. Sa tog aspekta rendgenska slika bi trebalo da bude analogna svetlosnoj slici. Međitim, pri interpretaciji rendgenske slike moraju se imati u vidu tri bitna svojstva po kojima se razlikuju od svetlosne slike:<br />
 
[http://www.radiologyinfo.org/en/submenu.cfm?pg=xray Rendgenska] slika je fenomen slojeva.<br />
 
Rendgenska slika nastaje fenomenom apsorpcije po pravilimaprojekcije svih slojeva ozračenog objekta koji su bili na putu snopa X-zrakova.
Rendgensi zračni snop koji se koristi u dijagnostici sačinjavaju X-zraci heterogenih talasnih dužina. Čovečije [[Тело (човек)|telo]] je nehomogenog sastava.<br />
 
Nekoliko je bitnih faktora koji određuju projekciju rendgenografiranog objekta, tj. veličinu, oblik, položaj, konturu i tamninu slike. To su:<br />
-odstojanje fokus-film(F-Fi)<br />
 
-odstojanje objekat-film (O-Fi)<br />
-odstojanje fokus-film(F-Fi)<br />
-upadni ugao CZ prema objektu i filmu<br />
 
-oblik i položaj objekta u prostoru odnosno prema projekcionoj ravni.<br />
-odstojanje objekat-film (O-Fi)<br />
Iznećemo pojedine odluke rendgenske slike sa aspekta rendgengeometrije uključujući i pravila projekcije.<br />
 
a) '''Kongurencija slike.''' Pod pojmom [[Конгруенција|kongurencije]] podrazumevamon da slika odgovara stvarnom obliku rendgenografiranog tela. Kada to nije slučaj, govorimo o inkongruenciji slike. Inkongruetalna slika je deformisana, iskrivljena, tako da svojim oblikom ne odgovara obliku rendgengrafiranog tela i skoro uvek netačno prikazuje njegovu stvarnu veličinu.<br />
-upadni ugao CZ prema objektu i filmu<br />
b) '''Veličina slike.''' Poželjno je da slika na rendgenogramu veličinom odgovara veličini rendgenografiranog objekta. Međutim, slika se na rendgenogramu formira prema zakonima geometrijske centralne projekcije pa divergentni snop [[X zračenje|X-zrakova]] uvek dovodi do toga da slika bude nešto veća od realne slike objekta. Najviše su uvećani slojevi ili delovi objekta koji su bliži fokusu a dalji od filma a to ujedno dovodi i do inkongruencije slike. Delovi objekta koji su ozračeni iskošenijim zracima biće projekciono više uvećani, uglavnom zavisi od odstojanja. Rendgenska slika približno odgovara veličini rendgenografiranog objekta ako je rastojanje F-O što veće, a odstojanje O-Fi što manje.<br />
 
Na veličinu slike utiče i veličina fokusa cevi.<br />
-oblik i položaj objekta u prostoru odnosno prema projekcionoj ravni.<br />
 
Iznećemo pojedine odluke rendgenske slike sa aspekta rendgengeometrije uključujući i pravila projekcije.<br />
 
a) '''Kongurencija slike.''' Pod pojmom [[Конгруенција|kongurencije]] podrazumevamon da slika odgovara stvarnom obliku rendgenografiranog tela. Kada to nije slučaj, govorimo o inkongruenciji slike. Inkongruetalna slika je deformisana, iskrivljena, tako da svojim oblikom ne odgovara obliku rendgengrafiranog tela i skoro uvek netačno prikazuje njegovu stvarnu veličinu.<br />
 
b) '''Veličina slike.''' Poželjno je da slika na rendgenogramu veličinom odgovara veličini rendgenografiranog objekta. Međutim, slika se na rendgenogramu formira prema zakonima geometrijske centralne projekcije pa divergentni snop [[X zračenje|X-zrakova]] uvek dovodi do toga da slika bude nešto veća od realne slike objekta. Najviše su uvećani slojevi ili delovi objekta koji su bliži fokusu a dalji od filma a to ujedno dovodi i do inkongruencije slike. Delovi objekta koji su ozračeni iskošenijim zracima biće projekciono više uvećani, uglavnom zavisi od odstojanja. Rendgenska slika približno odgovara veličini rendgenografiranog objekta ako je rastojanje F-O što veće, a odstojanje O-Fi što manje.<br />
 
Na veličinu slike utiče i veličina fokusa cevi.<br />
 
Tamnina slike(opacitet). Slika treba da ima optimalnu tamninu. Tamnina će biti jača ako je objekat bliži ravni projekcije (tj. filmu ili ekranu) ako je vrednost mAs veća, ako je gustina objekta veća, ako je atomski sastav rendgenografiranog objekta više prosečne vrednosti [[Атомски број|atomskih brojeva]] i, najzad, ako je debljina rendgenografiranog objekta veća.
Oštrina slike. Pod oštrinom slike podrazumevamo prikaz kvaliteta periferne konture senke.Senka može da ima jasno o oštro ocrtane periferne konture,pa kažemo da je slika oštra , ili pak da su joj konture neoštre, kada govorimo o neoštrini.Slika je kvalitetnija ukoliko je oštra. Za sliku kažemo da je oštra kada se na osvetljenom razvijenom rendgenogramu linija vidi kao linija, a ne kao pruga ili s tačka vidi kao tačka a ne kao mrlja.
[[Датотека:A-geometrijska neoštrina(polusenka), B-projekcija iz tačkastog izvora(polusenke nema, slika je oštra), F-fokus, O-objekat, S-senka, Ps-polusenka.jpg|мини|A-geometrijska neoštrina(polusenka), B-projekcija iz tačkastog izvora(polusenke nema, slika je oštra), F-fokus, O-objekat, S-senka, Ps-polusenka]]<br />
 
Različitu mogućnost da da ralikuje sitne, diskretne detalje, koja se naziva razdvojna moć. Razdvojna moć rendgenograma (to isto važi i za druge sisteme)izražava se debljinom crte koja se jasno vidi ili, preciznije, brojem parnih linija na jednom santimetru dužinu (pl/cm). Jedinica za razdvojnu moć rendgenograma naziva se linija oštrine. Na oštrinu slike utiče još i niz faktora:
* veličina fokusa cevi
Линија 34 ⟶ 47:
* građa rendgenografskog objekta
* mirovanje ili kretanje objekta za vreme ekspozicije
* niz rendgenografskih elemenata koji nam služe za dobijanje rendgenske slike (kvalitet fotoemulzije filma,folija, kaseta, hemikalije i dr.)<br />
 
Kada slika nije oštra govorimo o neoštrinama. Neoštrine mogu biti uslovljene različitim uzrocima.
-Geometrijske, uslovljene su fokusom rendgenske cevi.Geometrijska neoština je direktno srazmerna veličina fokusa cevi i dostojanja O-Fi a obrnuto srazmerna odstojanju F-O.<br />
 
-Neoštrine zbog pokreta nastaju ako se u momentu ekspozicije kreće bar jedna od tri bitna faktora:fokus, objekat ili film. Obično su u praksi fokus i film fiksirani pa se za vreme ekspozicije ne kreću. ali to nije slučaj i sa objektom. Bezvoljne pokrete organa ([[Срце са три преткоморе|srca]], peristaltike [[Желудац|želuca]], [[Цревни систем|creva]] i sl.)ili pokrete male dece i nekih pacijenata nije moguće izbeći osim ako se skrati vreme ekspozicije.
-Fotografske neoštrine čine grupu neoštrina uslovljene [[Фолија|folijom]], kasetom ili filmom.<br />
 
a) Zbog folija- neoština je uslovljena fluroscentnom materijom i krupnoćom zrna.<br />
b) Zbog kaseta- kada stranice kasete, zato sto su iskrivljene ili zato što im se mehanizam za zatvaranje rasklimao, ne pritiskuju folije da nalegnu na film, pa se javljaju neoštrine iz istih razloga kao i one zbog folija.<br />
 
c)Zbog filma-zanemarljivo je mala i uslovljena je debljinom fotografskog sloja na filmu.<br />
b) Zbog kaseta- kada stranice kasete, zato sto su iskrivljene ili zato što im se mehanizam za zatvaranje rasklimao, ne pritiskuju folije da nalegnu na film, pa se javljaju neoštrine iz istih razloga kao i one zbog folija.<br />
d)Neoštrine zbog rasutih zrakova. Rasuti traci kvare i oštrinu i kontrast rendgenske slike.<br />
 
c)Zbog filma-zanemarljivo je mala i uslovljena je debljinom fotografskog sloja na filmu.<br />
 
d)Neoštrine zbog rasutih zrakova. Rasuti traci kvare i oštrinu i kontrast rendgenske slike.<br />
 
e)[[Контраст|Kontrast]] slike-Osd kontrasta zavisi vidljivost slike a naročito uočavanje detalja. <br />Razlika između maksimalne svetline i maksimalne tamnine na jednom rendgenogramu čini kontrasnu širinu. Na kontrast rendgenske slike utiču:napon struje cevi, zračni produkt(mAs), debljina i gustina rendgenografiranog objekta. Kontrast rendgenske slike direktno je srazmeran proizvodu trećeg stepena talasne dužine X-zrakova, prvog stepena zračnog produkta (mAs. prvog stepena debljine i prvog stepena gustine rendgenografiranog objekta. Da bi se na rendenogramu uočio kontrast, uslov je da u dva susedna tkiva ili organa postoji razlika u stepenu [[Apsorpcija svetlosti|apsorpcije]]. Razlikujemo pozitivna rendgenska kontrasna sredstva(jod, barijum)koja povećanom apsorpcijom na rendgenogramu daju senku,i negativna rendgenska kontrast na sredstva ([[Ваздух|vazduh]], [[CO2|Co2]],[[Singletni kiseonik|O2]]), koja, kao gas. zbog manje gustine ai relativno niskih atomskih brojeva na rendgenogramu daju transparenciju. I jedna i druga na rendgenogramu znatno ističu kontrast. Rendgenografirani objekat na filmu ili ekranu uvek se prikazuje projekciono uvećanim<ref>{{cite book|last=Babić|first=Radimir|title=Radiologija|year=2002|publisher=Medicinska knjiga|pages=Glava 3; stranice od 41-45}}</ref>(divergentni tok snopa X-zrakova).
==== Projekcioni efekti ====
Линија 82 ⟶ 102:
# Veza senke sa okolinom: npr. veza senke pluća sa hilosom, prisutna ili nije.
# Stanje okolnog tkiva: npr. stanje okolnog plućnog parenhimaoko okrugle senke u plućima(može biti promenjeno ili nepromenjeno)
# Odnos senki prema susedstvu:npr. odnos senke pluća prema [[medijastinalnim органима|medijastinalnim organima]](medijastinumu)Masivna senka pluća može da dislocira medijastinum ili da ga ne dislocira. Ako ga [[dislocira]] postoje dve mogućnosti: da ga potiskuje na suprotnu stranu od patološkog procesa ili da ga privlači k sebi, ka strani patološkog procesa.<br />
 
Mišljenje, zaključak, odnosno dijagnoza. To je treći i poslednji deo pri intepretaciji rendgenograma.Zaključak predstavlja kratak [[Резиме|rezime]] svega učinjenog i registrovanog u nalazu. Istovremeno, poželjno je navesti i predlog za eventualno poželjno i moguće dalje pretraživanje posebno ako je reč o kojem rendgenskom ili radijološkom pregledu<ref>{{cite book|last=Babić|first=Radomir|title=Radiologija|year=2002|publisher=Medicinska knjiga|pages=Glava 3; stranice 46-47}}</ref>.