Feliks Mileker — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
м manje ispravke i citat
Ред 25:
 
* ''Povesnica slobodne kraljeve varoši Vršca'' ([[1886]]). Knjiga je objavljena u dva toma, istovremeno na tri jezika: [[srpski|srpskom]], [[nemački|nemačkom]] i [[mađarski jezik|mađarskom]], a izašla je povodom milenijuma [[Ugarska|Ugarske]].
* ''-{Délmagyarország régisegleletei a HonjoglalásHonfoglalás elotti idökbölidőkből}-'' (''Starine Južne Ugarske do vremena zauzeća zemlje''). To je iscrpan [[arheologija|arheološki]] katastar, objavljen prvo u nastavcima u časopisu ''-{Történelmi és régészeti értesitöértesitő}-'' u vremenu od [[1896]]. do [[1906]]. godine.
* ''-{Vattinai östelep}-'' (''Praistorijsko naselje u [[Vatin]]u'') objavljeno je [[1905]]. godine.
* ''-{Délmagyarország középkori fölarajzaföldrajza}-'' (''Srednjovekovna geografija Južne Ugarske''). Ovo delo je takođe prethodno objavljeno u nekoliko nastavaka u ''-{Tört. és rég. ért.}-'' a kao posebna knjiga u dva toma [[1915]]. godine.
* Letopisi opšina [[Podunavska oblast|Podunavske oblasti]] - -{II}- banatski deo. [[Pančevo]], [[1929]]. pp. 103-183.
* ''Vorgescnicnte aes Banats'' (''Praistorija Banata''). Ova studija predstavlja sintezu Milekerovog rada na [[arheologija|arheologiji]]. Objavljena je u četiri nastavka, u ''Starinaru'' od [[1937]]. do [[1940]]. godine. Poslednji deo o [[gvozdeno doba|gvozdenom dobu]] je nedovršen u rukopisu.
Ред 33:
Rezultati Milekerovih radova su na nivou svoga vremena i u skladu sa tadašnjim normativima i dostignućima nauke. Muzej koji je osnovao i vodio od samog početka pa do svoje smrti izgradio je kao istraživačku ustanovu sa bogatim zbirkama, naročito arheološkom koja zauzima značajno mesto na jugu Karpatskog basena, pa je stoga često u središtu pažnje arheologa širom [[Evropa|Evrope]].
 
{{Citat obicni|Prošlošću rodnog mi mesta bevim se još od 1877. Pogdekoji zanimljivi historijski podaci, na koje naiđoh, doveli su me na misao, da pokušam da ih u celini saberem.}}
Mileker je bio aktivan i veoma angažovan na više strana. Godine [[1880]]. izabran je za redovnog člana Banatskog istorijskog i arheološkog društva u [[Temišvar]]u (-{Dél - magyarországi Történelmi és RegeszetiRégészeti Társulat}-). Godine [[1901]]. izabran je za redovnog člana ''Mađarskog numizmatičkog društva'' (''-{Magyar Numizmatikai T á rsulatTársulat}-''). Literarno društvo iz Temišvara, ''-{Arany János Társaság}-'', izabralo je Milekera za svog člana zbog radova iz [[toponomastika|toponomastike]], a on je iz ove oblasti održao pristupnu besedu. Takode je bio član ''Prirodoslovnog društva Banata'' u Temišvaru (''-{Dél magyarországi Természet tudomDélmagyarországi ányiTermészettudományi Társulat}-''), član Mađarskog društva za [[antropologija|antropologiju]] i [[arheologija|arheologiju]], a Mileker je i saosnivač ''Nemačkog udruženja za praistoriju'' (''-{Deutsche Gesellschaft für Vorgeschichte}-'') u [[Берлин|Berlinu]]. SaosnivačSuosnivač je Nemačkog učiteljskog udruženja u Temišvaru, koje je osnovano [[1909]]. godine. Iste godine je odlikovan i [[Orden Svetog Save|Ordenom Svetog Save]] -{IV}- reda, a [[1928]]. dobija počasnu povelju Instituta u [[Štutgart]]u za uspešan razvoj Muzeja i Biblioteke, za arheološka i kulturno-istorijska istraživanja i objavljivanje radova o Banatu, kao i za publikovanje monografija mnogih mesta i pokretanje edicije -{Banater Bücnerei}-. [Nemačka akademija u [[Minhen]]u odlikovala je Milekera [[1934]]. godine srebrnom medaljom za zasluge.
 
Na predlog Muzejskog odbora Senat grada [[Vršac|Vršca]] proglasio je Milekera za doživotnog kustosa Gradskog muzeja i biblioteke u Vršcu, a [[Johan Volfgang Gete|Geteova]] zadužbina (-{Die Johann Wolfgang von Goethe - Stifung}-) u [[Vajmar]]i posmrtno mu je dodelila 1942. godine nagradu Princ Eugen.<ref>Anica Medaković: [http://www.muzejvrsac.org.rs/Izdavastvo/Katalozi/Felix%20Milleker/FeliksMileker2.pdf''Feliks Mileker'',] Gradski muzej Vršac, 2008. {{sr}}{{de}}