Корен — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке; козметичке измене
Ред 1:
{{Početnik|2930|12|2016}}
Apsorpciju vode koren ne obavlja celom svojom površinom, već samo u zoni korenovih dlaka. Broj korenovih dlaka je vrlo veliki i može dostići nekoliko milijardi po jednoj biljci. Ostali delovi korena, izvan zone korenovih dlaka, pokriveni su plutom i služe za provođenje vode ( a, pored toga, kao što je već pomenuto, i za pričvršćivanje biljke za podlogu ). Što se tiče apsorcije vode neposredno od strane nadzirnih delova biljke - to nema neki veći značaj, pošto je količina tako primljene vode neznatna. Vodene biljke koje nisu prekrivene kutikulom i plutom, apsorbuju vodu i mineralne materije celom svojom površinom.
[[Датотека:Primarna gradja korena.jpeg|мини|Primarna gradja korena.]]
Koren je organ neograničenog rastenja koji obavlja više funkcija. Osnovne funkcije korena su usvajanje i provođenje vode i mineralnih materija iz zemljišta i pričvršćivanje biljke za podlogu. Na vrhu korena nalazi se korenova kapa (kaliptra) koja štiti nežne meristemske ćelije vegetacione kupe korena od mehaničkih povreda. U zoni rasta, ćelije se dele, na nju se nastavlja zona izduživanja gde se ćelije nastale deobama uvećavaju, izdužuju i diferenciraju u trajna tkiva korena. Na zonu izduživanja nastavlja se zona korenovih dlaka ili zona apsorpcije. Na poprečnom preseku korena u zoni korenovih dlaka razlikuju se tri zone: rizodermis,primarna kora i centralni cilindar. Na površini korena nalazi se apsorbciono tkivo korena rizodermis.Primarna kora korena znatno je razvijenija od centralnog cilindra po čemu se razlikuje građa korena od grđe stabla. Primarnu koru čine rizodermis,primarna kora i centralni cilindar.
 
Apsorbovana voda kreće se od korenovih dlaka prema centralnom cilindru, gde se nalaze sudivi. Ovaj kratak put voda prelazi kroz žive ćeije korena. Kretanje vode ovom pravcu objašnjava se razikama u veličini sisajuće sile ćeija. U pravcu od periferije korena prema centralnom cilindru sisajuća sila ćelija raste. Prema tome, na ovom delu pota voda se kreće osmotskim silama. Sila kojom koren potiskuje vodu u nadzemne organe naziva se '''korenov pritisak'''.
=== Rizodemis ===
Rizodermis spolja pokriva mlade delove korena. To je u stvari primarno [[Покорична ткива|pokorično tkivo]] koje topografski odgovara epidemisu lista i stabla,ali se od epidermisa razlikuje,jer rizodermis predstavlja apsorpciono tkivo, pre svega, po tome:
a)što su spoljnji zidovi ćelija rizodermisa tanki,
b)što nema kutikulu,
c)što u rizodermisu nema stoma.
 
Drugi deo vodenog toka odnosi se na provođenje vode kroz provodni sistem, odnosno kroz traheje i traheide, do lisnog parenhima. Kretanje vode vrši se uglavnom kroz sudove odozdo naviše. Poslednji deo vodenog puta predstavlja provođenje vode kroz parenhim lista, kroz žive ćelije mezofila. Ovde se voda kreće osmotskim putem sve do poslenjih ćelija koje se graniče sa intercelularima.
Na rizodermisu se medjutim razvijaju korenove dlake. One predstavlju izraštaje ćelija rizodermisa,kojima se u znatnoj meri povećava apsorpciona površina korena.
 
Glavna pokretačka snaga koja omogućuje kretanje vode kroz biljku je transpiracija, pored korenovog pritiska, koji u ovom procesu ima znatno manju ulogu. Pri isparavanju vode spovršine lista u celijama se javlja sisajuća sila, čija je veličina utoliko veća, što manje vode ostaje u ćelijama lista. Ovako nastala sisajuća sila omogućava stalno kretanje vode kroz biljku.
=== Primarna kora ===
Primarna kora je izgradjena od osnovnih tkiva([[Паренхимска ткива|parenhima]]). Prvi sloj primarne kore,koji se nalazi neposredno ispod rizodermisa,često je diferenciran kao posebno tkivo, označeno kao [[egzodermis]]. Značaj egzodermisa je u tome što za vreme izumiranja korenovih dlaka i rizodermisa njegove ćelije oplutnjavaju,egzodermis preuzima zaštitnu ulogu i dobija karakter kožnog tkiva. Ispod egzodermisa nalazi se osnovna masa primarne kore od ćelija koje su ćesto raspoređene u pravilnim radijalnim nizovima. Među njima se nalazi dosta [[intercelular]]. Naroćito mnogo intercelulara ima kod biljaka čiji se korenovi razvijaju u zemljištima siromašnim [[Кисеоник|kiseonikom]]. U ćelijama ovog tkiva, koje se zbog položaja ponekad naziva mezodermis, često se nalaze skrobna zrna. U mezodermisu obično ima idioblasta, smolnih rezervoara i kanala. Kod skrivenosemenica u parenhimu kore korena po pravilu nema mehaničkih i sličnih tkiva. Poslednji sloj primarne kore koji čini granicu prema centralnom cilindru, označen je kao endodermis, i uvek je dobro razvijen. On je od velikog značaja za provodjenje vode i vodenih rastvora u horizontalnom pravcu od korenskih dlaka do provodnog sistema. Na zidovima nekih ćelija endodermisa nalaze se posebna Kasparijeva zadebljanja, odnosno zadebljanja radijalnih ćelijskih zidova.
 
Sve u svemu sile koje omogućuju kretanje vode kroz biljku nalaze se na krajevima provodnog sistema. Na donjem kraju deluje potiskujuća sila živih ćelija korena ( korenov pritisak ), a na gornjem kraju, u vidu crpke, ispoljava se povlačeće dejstvo vode iz lista ( transpiracija ). Vodene niti ne kidaju se pod uticajem svoje težine, bez obzira na to što se pri jakoj transpiraciji nalaze u zategnutom stanju. To se objašnjava silama kohezije između molekula vode, koje mogu dostići 300 do 350 bara, a pošto u sudovima nema vazdha kontinuitet vode se ne prekida.
=== Centralni cilindar ===
Centralni cilindar počinje slojem parenhimskih ćelija,označenim kao [[pericikl]]. Pericikl se sastoji od živih parenhimskih ćelija,sa tankim celuloznim zidovima. Jednoslojan pericikl je u mnogih dikotila i nekih monokotila, a višeslojni kod golosemenica. Na začetku bočnog korena obrazuje se omotač,koji doprinosi probijanju mladog boćnog korena kroz tkiva kore. Ovaj omotač pri probijanju kore korena dejstvuje ne samo mehanički,već i hemijski,jer luči fermente koji rastvaraju zidove ćelija kore. Provodni sistem korena je u obliku radijalnog [[Provodni snopići]]. Broj ksilema i floema u radijalnom provodnom snopiću može biti različit. U poliarhnim snopićima korenova nekih palmi broj ksilema odnosno floema može iznositi i više od sto. U mlađim korenovima je manji, a u starijim veći. [[Dikotiledone bilke|dikotiledone bilke]] imaju manji broj ksilema i floema u snopiću, dok su radijalni snopići u korenovima monokotiledonih biljaka po pravilu poliarhni. U korenu nema srži, već se u centralnom delu nalazi ksilem. Kod izvesnih monokotila u centru korena se nalaze parenhimske ćelije, koje po položaju i funkciji odgovaraju srži.
 
Brzina provođenja vode zavisi u velikoj meri od građe provodnih elemenata. Voda se brže kreće kroz traheje. Od velikog je značaja i veličine prečnika sudova : što su traheje uže provođenje vode je sporije.
== Reference ==
[[Датотека:Znacaj-vode-za-biljku-za-stampu-29-728.jpg|мини|центар|Transport vode kroz biljku]]<br />
* Praktikum iz poljoprivredne botanike sa radnom sveskom, autori: Dragana Rančič, Svetlana Aćić, Ivam šoštarić.
* Botanika 9. izdanje, autori: Momčilo Kojić, Sofija Pekić, Zora Dajić.
 
== Literatura ==
Prof. Dr. Momčilo Kojić, Prof. Dr.Sofija Pekić, Prof. Dr. Zora Dajić, BOTANIKA, izdavačka kuća Draganić, Novi Beograd, 2004<br />
== Spoljašnje veze ==
[http://www.slideshare.net/SuzanaBudisalic/znaaj-vode-za-ivot-biljakatranspiracija-i-fotosinteza Značaj vode za biljku]
* [http://www.bionet-skola.com/w/Koren Koren]
* https://www.google.rs/search?q=primarna+gradja+korena&biw=1366&bih=673&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&sqi=2&ved=0ahUKEwinvK7EsJXRAhUJlSwKHXQ4ANsQsAQIRA#imgrc=_
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Корен