Hiperkortizolizmom — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Ред 67:
Laboratorijska dijagnoza endogenog Kušingovog sindroma podrazumeva merenje nivoa kortizola u mokraći, merenje kortizola u serumu, deksametazon supresioni test i deksametazon-kortikotropin stimulišući test. Kod gojaznosti, alkoholizma, unošenja estrogena, hronične bubrežne insuficijencije, prekomernog vežbanja, stalnoj izloženosti stresu, poremećaja u ishrani i upotrebe fenitoina, fenobartbitona i rifampicina mogu da postoje lažno pozitivni rezultati kod pomenutih testova.
 
U fiziološkim uslovima oko 10% kortizola nije vezano za CBG, prolazi kroz glomerulsku membranu, najveći deo se reapsorbuje, a ostatak (oko 1% odukupnog) izlučuje neizmenjen. U hiperkortizolemiji dolazi do zasićenja CBG i povećanja slobodnog kortizola u urinu (skraćeno UFC.) Ranije se određivao nivo 17-hidroksikortikosteroida i 17-ketosteroida kao metabolita kortizola, ali je njihova upotrebna vrednost potisnuta određivanjem UFC. Tehnički problem je adekvatno prikupljanje mokraće, zbog čega je uvedeno izražavanje UFC preko klirensa kreatinina ili uz kontrolu klirensa. U nekoliko odvojenih studija utvrđeno je da određivanje UFC ima dijagnostičku senzitivnost od 95% do 100%, a specifičnost od 98%.
 
Određivnje UFC ima visoku senzitivnost, ali relativno nisku specifičnost, pa nekoliko uzoraka UFC u granicama normalnih vrednosti sa velikom verovatnoćom isključuje hiperkortizolizmom.