Vilim Harangozo — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м fix |
м Бот: Преправљање линкова на https |
||
Ред 28:
„Kiči” je u prvom posleratnom periodu punih petnaest godina visoko držao jarbol jugoslovenskog stonoteniskog sporta. Oblačio je dres sa državnim grbom u reprezentativnim utakmicama 127 puta, osvojio je 38 medjunarodnh naslova (13 u singlu, 24 u parovim i 1 ekipno).
Pobednički lovorov venac dobio je prilikom osvajanja međunarodnih pojedinačnih prvenstava [[Francuska|Francuske]], [[Nemačka|SR Nemačke]], [[Švajcarska|Švajcarske]], [[Čile]]a, Jugoslavije, [[Belgija|Belgije]] i [[Moskva|Moskve]]. Bio je treći na [[Evropsko prvenstvo u stonom tenisu|Evropskom prvenstvu]] u [[Budimpešta|Budimpešti]]. Bio je [[1958|1958.]] osvajač četiri medalje na svetskim prvenstvima, prvi jugoslovenski igrač koji je igrao u finalu [[Svetsko prvenstvo u stonom tenisu|Svetsko prvenstva]] (sa Lindom Wertl u [[Beč]]u [[1951|1951.]] u igri mešovitih parova). Zajedno sa [[Žarko Dolinar|Žarkom Dolinarom]] upisao se u večnu listu pobednika svetskih prvenstava, trijumfom u igri parova u [[Лондон|Londonu]] [[1954|1954.]] godine.<ref>[http://sports123.com/tte/mw-d.html Lista svetskih prvaka]</ref><ref>[
== Trenerska karijera ==
|