Rade Marjanović (hirurg) — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Ред 7:
 
==Karijera==
Sredinom 1953 godine kada je Rade diplomirao, trebao doneti odluku: da li će ostati u [[Град Београд|Beogradu]] gde mu se nudio posao na klinici, ili će u provinciju.I on i njegova supruga su osećali da su se već vezali za taj planinski kraj, skromni čestiti planinski narod i da kao lekari tamo najbolje mogu da pomognu.Ta vezanost je ostala čak i kada su nešto kasnije prešli u kruševačku bolnicu.Ljudi sa [[Копаоник|Kopaonika]] su tražili dr Marjanovića, da im pomogne ne samo kao lekar nego i kao čovek.On je za njih uvek imao vremena.U leto iste godine su dr Rade i njegova supruga stigli čezom iz [[Трнавци (Александровац)|Trnavaca]], preko [[Шљивово|Šljivova]] i [[Ботуња (Брус)|Botunje]] do visokog prevoja Slave odakle su ugledali mestašce na jednoj zaravni iznad koga se uzdizao [[Копаоник|Kopaonik]].Bio je to [[Општина Брус|Brus]].Nakon nekoliko meseci vraća se sa porodicom u [[Град Београд|Beograd]] da završi pripravnički staž, tada se upoznaje sa [[Вукан Чупић|Prof.dr Vukanom Čupićem]], osnivačem instituta za majku i dete u [[Град Београд|Beogradu]].Postali su dobri prijatelji i saradnici, cenio je entuzijazam sa kojim Dr Marjanović priča o svom budućem poslu tako da je po njegovom savetu završio kurs „Socijalne pedijatrije“ i bio osposobljen za rad sa decom.Baš u to vreme je bio na stažu kod  Prof. Jovčića na dečjoj hirurgiji, oduševljen Radetovom nadarenošću za hirurgiju predložio mu je da ostane kod njega na klinici u [[Универзитетска дечја клиника у Београду|Tiršovoj]].Bilo je to veliko iskušenje za mladog Dr Marjanovića, ali je ostao dosledan-vraća se u [[Општина Брус|Brus]].Leta 1954 godine u saradnji sa [[UNICEF|UNICEF-om]] formirana je grupa lekara, u koju je bio pozvan Dr Marjanović, za obilazak dečijih ustanova po užoj [[Србија|Srbiji]] i [[Косово|Kosovu]].Prvu sliku o bolnici u [[Општина Брус|Brusu]] stekao je kada je počeo da radi u njoj,1.septembra 1954 godine, najpre se angažovao za izgradnju ograde oko kompletnog bolničkog kompleksa i time uveo vreme trajanja poseta bolesnicima.Nešto kasnije pojavljuje se epidemija [[Туберкулоза|tuberkuloze]], kako bi na vreme otkrili bolest i preuzeli mere lečenja, dr Marjanović je od napustenog objekta u krugu bolnice napravio rendgen odeljenje.Ubrzo je novac obezbeđen za kupovinu aparata.Obratio se svom ratnom drugu koji je bio direktor prodaje [[ЕИ Југорендген|EI Jugorendgen]] iz Niša. I iz kontigenta spremljenog za izvoz uspeo je da rendgen aparat "Moravica" donese u [[Општина Брус|Brus]].Takođe je uz veliku pomoć dr Marjanovica i uz pomoć [[Универзитетска дечја клиника у Београду|Instituta za majku i dete]] u [[Град Београд|Beogradu]], 1957 godine izgrađeno dečije odeljenje u [[Општина Брус|Brusu]].
 
U maju 1957 godine u [[Општина Брус|Brus]] dolazi Dr Milutin Jelenković direktor Opšte bolnice u [[Крушевац|Kruševcu]] ponudivši mladom Dr Marjanoviću premeštaj u skoro zapuštenu bolnicu uz čiju pomoć želi da stvori uglednu zdravstvenu ustanovu.Dr Marjanović prihvata poziv i za nepunih 10 godina Kruševačka Bolnica je zvanično uvršćena u prvu kategoriju zdravstvenih ustanova u [[Србија|Srbiji]].
Ред 13:
U Opstoj Bolnici u [[Крушевац|Kruševcu]] je radio do penzionisanja 1991 godine.Zatim se preselio u [[Град Београд|Beograd]].
 
Slobodno vreme provodio je u [[Трнавци (Александровац)|Trnavcima]] svom rodnom selu, u svom voćnjaku i domu koji je gradio sa posebnim detaljima u kojima bi uživao u društvu porodice i prijatelja.
 
U [[Трнавци (Александровац)|Trnavcima]] je uz njegovu pomoć u nabavci materijala i inicijativu izgrađena vodovodna mreža, takođe dao je i svoj veliki dobrinos u izgranji zdravstvene ambulante.
 
Dr Rade je bio izuzetan čovek, čega ni sam nije bio svestan jer je bio skroman i sve što je radio, radio je sa lakoćom i bez pompe, a sve teške stvari koje su mu se u životu događale podnosio je sa velikom strpljivošću uz veru i nadu da "posle kiše mora da ogreje sunce."