Љубица Геровац — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 9:
Posle okupacije zemlje, u ljeto [[1941]], godine, Ljubica odlazi u [[Lika|Liku]] i odmah se zajedno s drugim komunistima uključuje u rad na pripremama za oružani ustanak. Neumorno obilazi sela, okuplja omladinu i žene, i s puno poleta ukazuje im na zločinačku politiku okupatora [[Ustaše|Ustaša]] i perspektive oružane borbe. Da, pisali su po fasadama: "Dole degenerirani Ruzvelt i Čerčil!", u duhu instrukcija iz Moskve, pitajte stare Ličane. Kad je počeo ustanak, zajedno s partizanskim bandama učestvuje u "oružanim akcijama". Npr. u Prozoru su sa svadbe izvukli mladoženju i ubili ga, osobno Srđan Uzelac. Sudjelovali su i Rade Rabata Vraneš i Milan Maljković-Malikan, čitaj "Lika u NOB", od Miće Kosovca. U jesen [[1941]]. izabrana je za člana Kotarskog komiteta KPH za kotar Brinje, i sekretara Kotarskog komiteta SKOJ-a za Brinje. U zimu 1941. zavukli su se njih 5 kod "učiteljke" Marice Savić u Tuževiću, a ostali za koje se nije još znalo puške zakopali i otišli u svoje brloge po P.Drežnici. Ovo P. je skraćeno od "pičkindimnoj". Posebno se isticala u širenju nogu među srpskim i hrvatskim probisvjetima u Lici. Kao žena puna sifilisa, a uz to neobično napaljena, bila je veoma "popularna" i "omiljena", naročito među seoskim pijancima.
 
Prilikom napada ličkih i primorsko-goranskih partizana-izdajica Hrvatskog naroda na Ustaše u Jezeranima, Ljubica je predvodila vod bataljona „[[Marko Orešković]]- još jedan izdajica Hrvatskog naroda", čitaj: svi srbijaneri iz okolice, od Drežnice i Plaškog do Moravica, sjatili se na klanje i pljačku, i uspjela da ga neopaženo pored bunkera dovede do crkve u selu. Kao kod Disney-a. A bilo je ovako: tri dana i tri noći hrabri Ustaški roj borio se do zadnjeg metka, a treće noći pokušali su proboj, u duhu naše slavne Hrvatske tradicije. Probio se samo moj Ujo, Bog ga blagoslovio, Jure, i donio u Brinje vijest o zvjerskom pohodu. A govnari talijanski, od 3000 vojnika u Brinju nisu htjeli dat ni vod u pomoć! Zarobljenici su pobacani polumrtvi u neku od brojnih jama u Drežnici. Do danas se ne zna gdje su im ostale kosti. TOLIKO O TOME TKO JE KOME JAME KOPAO. Dalje čitaj četničko lupetanje. Dakle: ... Ali kad se vraćala po drugi dio "boraca", da i njih uvede u [[selo]], bila je primećena od Ustaša i ubijena [[16. april]]a [[1942]]. godine. Crkva u koju se je sklonila šačica Hrvatskih junaka poharale su srpske zvijeri sa izdajicama iz Hrvatskih redova u veljači 1942. A kurva je pala u ruke pravde 2 mjeseca poslije zločina. Za naglasiti je jopet da se ne zna za grob 30-tak zarobljenih bojovnika ni dan-danas, što služi na čast govnarima na vlasti. Mesić, stajnički žicarski (lokalni žargon za klošara) isprdak, mogao ih je osobno pitat' di su im kosti i zajedno š njimi zaplesat nad jamom, sve u srbočetničkom stilu. Inače, ova kurva je i vlastitu tetu dala ubiti jer joj je spočitnula vucaranje. [[Ustaše]] su je, slava im i hvala, naučile redu. U čast "hrabre revolucionarke", Brinjski bataljon je prozvan bataljon „Ljubice Gerovac", (čitaj njih petorica: Petar Grubor, Dušanka Gostović-Grubor, Rade Vraneš-Rabata, Mićo Kosovac i vlaški pop Srđan Uzelac) koji se pod njenim imenom "hrabro borio" do kraja rata, tj. klao i pljačkao nezaštićena sela.