Peripatetici — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене
Ред 1:
[[Datoteka:Spangenberg - Schule des Aristoteles.jpg|thumb|right|300px|Gustav Adolf Špangenberg, ''Aristotelova škola''; detalj freske (1883—1888)]]
 
'''Peripatetici''' su bili učenici i članovi filozofske škole u [[antička Grčka|staroj Grčkoj]]. Učenje se temeljilo na djelu [[grčka filozofija|grčkog filozofa]] [[Aristotel]]a, a izraz '''peripatetik''' ({{jez-grč|περιπατητικός [''peripatêtikos'']|elperipatêtikos}})<ref name="peripatêtikos"/> ime je koje su nosili njegovi sljedbenici. Naziv se odnosi na čin [[hodanja]], a kao particip ''peripatetik'' se često prevodi kao „hodajući”, „šetajući” ili „lutajući”.<ref name="peripatêtikos"/> Škola je ime dobila po ''peripatoima'' ([[kolonada]]ma) [[klasična gimnazija|licej]]a u [[Atina|Atini]] gdje su se članovi sretali,{{sfn-lat|Nussbaum|2003|p=166}}{{sfn-lat|Furley|2003|p=1141}}{{sfn-lat|Lynch|1997|p=311}} iako su kasnije legende naziv pripisivale Aristotelovoj navodnoj sklonosti da predaje hodajući.<ref name="peripatêtikos">-{[http://archimedes.fas.harvard.edu/cgi-bin/dict?name=lsj&lang=el&word=peripathtiko%2fs&filter=GreekXlit The entry ''peripatêtikos''] in: Liddell, Henry & Robert Scott, ''A Greek–English Lexicon''.}-</ref><ref>{{harvnb-lat|Furley|1970|p=801}} -{citing Diogenes Laertius, ''Lives and Opinions of Eminent Philosophers'', 5.2. Some modern scholars discredit the legend altogether; p. 229 & p. 229 n. 156; in}- {{harvnb-lat|Hegel|2006|p=229}}</ref>
 
Škola datira od oko [[335. p. n. e.]], kada je Aristotel počeo predavati u liceju. To je bila neformalna institucija čiji su se članovi bavili filozofskim i naučnim promišljanjima. Aristotelovi nasljednici [[Teofrast]] i [[Straton iz Lampsaka|Straton]] nastavili su tradiciju filozofskih i naučnih teorija, ali je od sredine [[3. vek p. n. e.|3. vijeka p. n. e.]] škola počela slabiti i zamirati, sve do [[rimska era|rimske ere]] kada je obnovljena. Kasniji su se članovi više bavili [[Komentari o Aristotelu|komentarisanjem Aristotelovih djela]] nego njihovom nadogradnjom, te je škola iščezla u [[3. vek|3. vijeku n. e.]], iako su tradiciju komentarisanja Aristotelovih djela nastavili [[neoplatonizam|neoplatonisti]]. Nakon [[pad Rimskog carstva|pada Rimskog carstva]] djela peripatetičke škole su izgubljena za Zapad, ali su na Istoku uključena u [[rana islamska filozofija|ranu islamsku filozofiju]], što će s vremenom igrati važnu ulogu u [[srednji vek|srednjovjekovnoj]] obnovi Aristotelovih doktrina u [[Evropa|Evropi]].<ref name="FL">{{cite book-lat |title=Filosofilexikonet |editor=Lübcke, Poul |author=Grön, Arne |display-authors=et al. |publisher=Forum förlag |year=1988 |location=Stockholm}}</ref>
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Peripatetici