Nuklearna fisija — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м Разне исправке
Autobot (разговор | доприноси)
м popunjavanje sablona page
Ред 88:
U kontrastu s tim, većina reakcija [[hemijska reakcija|hemijske]] [[oksidacija|oksidacije]] (kao što su sagorevanje [[ugalj|uglja]] ili [[trinitrotoluen|TNT]]) oslobađaju u najboljem slučaju nekoliko [[Elektronvolt|-{eV}-]] po događaju. Stoga, nuklearno gorivo sadrži najmanje deset miliona puta više [[Gustina energije|korisne energije po jedinici mase]] nego hemijsko gorivo. Energija nuklearne fisije se oslobađa kao [[kinetička energija]] fisionih produkata i fragmenata, i kao [[elektromagnetno zračenje|elektromagnetna radijacija]] u obliku [[gama zraci|gama zraka]]; u nuklearnom reaktoru, energija se konvertuje u [[toplota|toplotu]] pošto se čestice i gama zraci sudaraju sa atomima od kojih je napravljen reaktor i njegovim [[radni fluid|radnim fluidom]], obično [[voda|vodom]] ili u nekim slučajevima [[teška voda|teškom vodom]] ili [[istopljena so|istopljenim solima]].
 
Pri rascepu jezgara [[uranijum]]a u fragmente jezgra, oko 0,1 % mase uranijumskih jezgara<ref name="bulletin1950">-{Hans A. Bethe (April 1950), [http://books.google.com/books?id=Mg4AAAAAMBAJ&pg=PA99 "The Hydrogen Bomb"], ''Bulletin of the Atomic Scientists''. стрpp. 99.}-</ref> prelazi u energiju fisije od ~200 -{MeV}-. Za uranijum-235 (totalna prosečna fisiona energija je 202,5 -{MeV}-), tipično se ~169 -{MeV}- javlja kao [[kinetička energija]] rascepljenih jezgara, koja lete sa oko 3% brzine svetlosti, usled [[Kulonov zakon|Kulonovske repulzije]]. Takođe, u proseku se emituje 2,5 neutrona, sa prosečnom kinetičkom energijom po neutronu od ~2 -{MeV}- (totalno 4.8 -{MeV}-).<ref>-{These fission neutrons have a wide energy spectrum, with range from 0 to 14 MeV, with mean of 2 MeV and [[mode (statistics)]] of 0.75 Mev. See Byrne, op. cite.}-</ref> Reakcija fisije takođe oslobađa ~7 -{MeV}- u obliku [[Elektromagnetsko zračenje|fotona]] [[Gama-čestica|gama zraka]]. Iz te vrednosti proizilazi da nuklearno fisiona eksplozija ili nesrećni slučaj emituje oko 3,5% svoje energije u obliku gama zraka, što je manje od 2,5% energije brzih neutrona (totalna vrednost oba tipa radijacije je ~ 6%), a ostatak je kinetička energija fisionih fragmenata (ona se pojavljuje skoro odmah nakon što fragmenti dođu u susret sa okružnom materijom, kao jednostavna [[toplota]]). U atomskoj bombi, ta toplota može da služi za povišenje temperature jezgra bombe do 100 miliona [[kelvin]]a i da uzrokuje sekundarnu emisiju X-zraka, koji konvertuju deo te energije u jonizacionu radijaciju. Međutim, u nuklearnim reaktorima, kinetička energija fisionih fragmenata se zadržava kao toplota niske temperature, koja uzrokuje malo jonizacije, ili je nema.
 
Takozvane [[neutronska bomba|neutronske bombe]] (poboljšana radijaciona oružja) su konstruisana tako da oslobađaju veći udeo svoje energije kao jonizujuće zračenje (specifično neutrone), mada su sve one termonuklearni uređaji koji se oslanjaju na stupanj nuklearne fuzije za proizvodnju dodatne radijacije. Energijska dinamika čiste fisione bombe se uvek zadržava na oko 6% prinosa u obliku radijacije, kao direktni rezultat fisije.
Ред 118:
* {{Cite book|ref=harv| title = DOE Fundamentals Handbook: Nuclear Physics and Reactor Theory Volume 1 | year=1993 | publisher = U.S. Department of Energy | url = http://energy.gov/sites/prod/files/2013/06/f2/h1019v1.pdf | accessdate=03. 01. 2012 | archive-url = https://web.archive.org/web/20140319145623/http://energy.gov/sites/prod/files/2013/06/f2/h1019v1.pdf | archive-date=19. 03. 2014 | dead-url = yes | df = }}
* {{Cite book|ref=harv| title = DOE Fundamentals Handbook: Nuclear Physics and Reactor Theory Volume 2 | year=1993 | publisher = U.S. Department of Energy | url = http://energy.gov/sites/prod/files/2013/06/f2/h1019v2.pdf | accessdate=03. 01. 2012 | archive-url = https://web.archive.org/web/20131203041437/http://energy.gov/sites/prod/files/2013/06/f2/h1019v2.pdf | archive-date=03. 12. 2013 | dead-url = yes | df = }}
* -{G. H. Golub, J. M. Ortega: ''Wissenschaftliches Rechnen und Differentialgleichungen. Eine Einführung in die Numerische Mathematik''. Heldermann Verlag, Lemgo. {{page|year=1995|isbn=978-3-88538-106-8|pages=}}}-
* -{G. Oberholz: ''Differentialgleichungen für technische Berufe – vierte Auflage''. Verlag Anita Oberholz, Gelsenkirchen. {{page|year=1995|isbn=978-3-9801902-4-4|pages=}}}-
* -{P.J. Olver ''Equivalence, Invariants and Symmetry'' Cambridge Press 1995.}-
* -{L. Papula: ''Mathematik für Ingenieure und Naturwissenschaftler Band 2''. Viewegs Fachbücher der Technik, Wiesbaden. {{page|year=2001|isbn=978-3-528-94237-3|pages=}}}-
* -{H. Stephani ''Differential Equations: Their Solution Using Symmetries.'' Edited by M. MacCallum, Cambridge University Press 1989.}-
* -{Benker, H.: "Differentialgleichungen mit MATHCAD und MATLAB", Springer-Verlag Berlin, Heidelberg, New York 2005.}-