Садржај обрисан Садржај додат
→Kotromanići: novi odlomak ознаке: мобилна измена мобилно веб-уређивање |
Нема описа измене ознаке: мобилна измена мобилно веб-уређивање |
||
Ред 26:
Za vladavine Stjepana Tomaša došlo je do unutrašnjeg sukoba s moćnim velikašom Stjepanom Vukčićem Kosačom kojeg je primirila tek turska opasnost, ali samo za kratko. Lijep pozdrav. Naše Wikipedije bi trebale biti usklađene, a ne različite.
-- [[Корисник:Uspjeh je ključ života|Uspjeh je ključ života]] ([[Разговор са корисником:Uspjeh je ključ života|разговор]]) 18:31, 11. март 2019. (CET)
Ali Kotromanići nisu svi bili porijeklom samo Srbi, nego (većinski) Hrvati, Mađari, Talijani, Francuzi, Turci i Bosanci (danas poznati kao Bošnjaci), jer je Stjepan Tvrtko I. Kotromanić (oko 1338. – 10. ožujka 1391.) bio ban u Bosni od 1353. do 1377. gode, a zatim samoproglašeni kralj Srba (Raške), Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja do 1391. godine. Bio je sin kneza Vladislava, brata bosanskog bana Stjepana II, i Jelene Šubić, kćerke Jurja II. Šubića iz hrvatske vladarske obitelji Šubića, te unuk Stjepana I. Kotromanića i Jelisavete, kćerke svrgnutog srpskog kralja i bana Usore i Soli Stefana Dragutina i Katarine, unuke Bele IV. (Stjepan I. je imao prvu ženu prije Jelisavete). Njegova sestra je bila Katarina, grofica Celja, majka Hermana II. Celjskog i baka Barbare, carice Svetog Rimskog Carstva.
Njegova majka, Jelena Šubić, bila je po očevoj strani unuka hrvatskog bana i vladara cijele Bosne Pavla I. Šubića Bribirskoga i njegove žene Urse, dok je majka njegovog oca, Jelisaveta Nemanjić, bila je kćerka svrgnutog srpskog kralja Dragutina Nemanjića, čija je majka bila potomak dinastije Anžuvinaca podrijetlom iz Napulja, i ugarske princeze Katarine, kćeri hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V, čija je majka bila kćerka poglavara turskog plemena Kumana.
Tvrtko je s lokalnim srpskim gospodarom knezom Lazarom Hrebeljanovićem bio u dobrim odnosima. U to vrijeme je knez Lazar bio gospodar Moravske Srbije i isto kao Tvrtko susjed moćnog i agresivnog župana Nikole Altomanovića, čija se vlast širila od Rudnika do Jadranskog mora, duž Drine, Gacka, Bileće i Trebinja. Nikola Altomanović je u pobuni plemića u Bosni direktno pomagao Tvrtkovog brata Vuka, borio se sa Dubrovčanima, a Lazaru je oteo Rudnik. Imao je i pretenzije da zavlada Prizrenom i da postane vrhovni gospodar Srbije.
U savezu sa knezom Lazarom, Tvrtko je uspio srušiti Nikolu Altomanovića te doći u posjed dobrog dijela njegovog teritorija. Tako je postao susjed Balšićima, gospodarima Zete i gornje Albanije. Balšići su poslije pogibije braće Mrnjavčevića u Maričkoj bici Balšići proširili svoju vlast na Peć i Prizren. Izvukli su korist i od rušenja Nikole Altomanovića, zagospodarivši zaleđem Dubrovnika (Trebinjem, Konavalima i Dračevicom); radi toga će doći u sukob sa bosanskim banom, koji je također isticao svoje pravo na dubrovačko zaleđe. Dakle Nemanjići, te suradnja sa srpskim plemenima [[Корисник:Uspjeh je ključ života|Uspjeh je ključ života]] ([[Разговор са корисником:Uspjeh je ključ života|разговор]]) 19:03, 11. март 2019. (CET)
| |||