Diskurs — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м Разне исправке |
м Бот: обликујем ISBN |
||
Ред 6:
Kao ni diskurs, ni izjava (enouncement) nije jedinica [[Семиологија|semiotičkih]] znakova, već apstraktna konstrukcija koja omogućava semiotičkim znakovima dodelu značenja, i tako prenosi specifične, ponovljive komunikacije do i između subjekata, objekata i izjave.<ref name=":0" /> Stoga, diskurs se sastoji od semiotičkih sekvenci (odnosa među znakovima koji prenose značenje) između objekata, subjekata i izjava.
Termin "'''diskurzivne formacije'''" ([[Француски језик|francuski]]: ''formation discursive'') konceptualno opisuje redovne komunikacije (pisanu i usmenu) koje proizvode takve diskurse, kao što su neformalni razgovori. Kao filozof Mišel Fuko je primenio diskurzivnu formaciju u analizi velikih organa znanja, poput [[Politička ekonomija|političke ekonomije]] i [[Википедија:Natural history|prirodne istorije]]. <ref>[[Мишел Фуко|M. Foucault]] [1966]. ''[[The Order of Things]]''. [[Pantheon Books|Pantheon]]. [[International Standard Book Number|ISBN]] . {{page|year=1970|id=ISBN 978-0-415-26737-
U jednom smislu u kom se upotrebljava, termin diskurs se proučava u [[Korpusna lingvistika|korpusnoj lingvistici]], metoda u lingvističkim istraživanjima u kojim se koriste uzorci prirodnog govora. U drugom smislu (kodifikovan jezik na polju istraživanja) i u trećem smislu (izjava), analiza diskursa ispituje i utvrđuje veze između [[Језик|jezika]] i [[Википедија:Structure and agency|strukture posredovanja]].
Ред 22:
== Modernizam ==
Modernisti su bili usmereni ka postizanju napretka i verovali su u postojanje prirodnih i društvenih zakona, koji bi se uopšteno mogli primenjivati da bi se razvilo znanje a samim tim i bolje razumevanje društva.<ref name=":1">J. Larrain . "Ideology and cultural identity: Modernity and the third world presence". Cambridge: [[Polity Press]].</ref> Modernisti su bili zaokupljeni traganjem za istinom i stvarnošću i nastojali su da razviju teorije koje sadrže istinitost i predvidivost.<ref name=":2">[[Steven Best]] & [[Douglas Kellner]] (1997). The postmodern turn. [[The Guilford Press. {{page|year=1994|id=ISBN 978-1-57230-221-
== Strukturalizam ==
[[Структурализам|Strukturalisti]], kao što su [[Фердинанд де Сосир|Ferdinand de Sosir]] i [[Жак Лакан|Žak Lakan]], zagovaraju da su sva ljudska delovanja i društvene strukture povezane sa [[Језик|jezikom]] i da se mogu poimati kao sistemi povezanih elemenata.<ref name=":4">D. Howarth . ''Discourse''. Philadelphia, Pa.: [[Open University Press]]. [[International Standard Book Number|ISBN]] . {{page|year=2000|id=ISBN 978-0-335-20070-2|pages=}}</ref> Ovim se podrazumeva da pojedinačni elementi nekog sistema imaju značenje jedino kada se posmatraju u odnosu na strukturu kao celinu, i da se strukture kao takve mogu shvatiti kao potpune, samoupravne i promenljive tvorevine.<ref>D. Howarth . ''Discourse''. Philadelphia, Pa.: [[Open University Press]]. p. 17. [[International Standard Book Number|ISBN]] . {{page|year=2000|id=ISBN 978-0-335-20070-2|pages=}}</ref> Drugim rečima struktura je ta koja određuje značaj, značenje i ulogu pojedinačnih elemenata sistema. Strukturalizam je dao značajan doprinos našem razumevanju jezika i društvenih sistema.<ref>Sommers, Aaron. ''Discourse and Difference'' "University of New Hampshire Cosmology Seminar"</ref> [[Википедија:Course in General Linguistics|Sosirova teorija jezika]] uopšteno ističe odlučujuću ulogu značenja i značaja u izgradnji ljudskog života.<ref name=":4" />
== Postmodernizam ==
Ред 32:
Nasuprot modernističkoj teoriji postmodernististička teorija je pristupačnija i dozvoljava individualne razlike dok je s druge strane odbacila pojam društvenih zakona. Postmodernisti su se preusmerili od traganja za istinom ka traženju odgovora kako istine nastaju i traju. Postmodernisti su tvrdili da istina i znanje nastaju kroz diskurse, pluralno, kontekstualno i istorijski. Stoga su postmodernistički istraživači započeli ispitivanje diskursa kao što su tekstovi, jezik, shvatanja I delovanja.<ref name=":3" />
Francuski društveni teoretičar [[Мишел Фуко|Mišel Fuko]] razvio je pojam diskursa u njegovim ranim delima, naročito u ‘[[Википедија:The Archaeology of Knowledge|Arheologiji znanja]]’ 1972. U ‘''Diskurzivnim borbama u okviru društvenog blagostanja: Prikaz tinejdžerskog majčinstva''<ref>I. Lessa . "Discursive struggles within social welfare: Restaging teen motherhood". ''British Journal of Social Work''. '''36''' (2): 283–298. [[Digital object identifier|doi]]:[https://doi.org/10.1093%2Fbjsw%2Fbch256 10.1093/bjsw/bch256].</ref>’, Lara Lesa rezimira Fukoovu definiciju diskursa kao ‘ sistema misli sastavljenog od ideja, stavova, načina delovanja, verovanja i dejstvovanja koji sistematski stvaraju subjekte i svetove o kojima govore’. Fuko prati ulogu diskursa u širim društvenim procesima legitimnosti i moći, naglašavajući stvaranje trenutnih istina, kako one opstaju i koje odnose moći nose sa sobom. Fuko dalje teoretiše da je diskurs sredstvo pomoću koga odnosi moći proizvode govorne subjekte.<ref name=":3" /> On (1977, 1980) je tvrdio da su moć i znanje međusobno povezani, stoga je svaki ljudski odnos zasnovan na borbi i posredovanju moći.<ref>Power/Knowledge: Selected Interviews and Other Writings, 1972--1977. M Foucault. ''Selected interviews and other writings'' 1972,1977, 1980 - [[Pantheon Books|Pantheon]]</ref> Fuko je dalje tvrdio da je moć uvek prisutna i da samim tim može i da stvori i da kontroliše istinu.<ref name=":3" /> Diskurs je po Fukou (1977, 1980, 2003) povezan sa moći jer funkcioniše po pravilima isključivosti. Na osnovu toga diskursom upravljaju objekti, o kojima se može govoriti, ritual, gde i kako neko može da govori, i oni privilegovani koji mogu da govore.<ref>[[Мишел Фуко|M. Foucault]] (1972). ''Archaeology of knowledge''. New York: [[Pantheon books|Pantheon]]. [[International Standard Book Number|ISBN]] . {{page|year=2006|id=ISBN 978-0-415-28752-
Jedan od ključnih diskursa koje je Fuko prepoznao kao deo svoje kritike moći-znanja je bio [[Неолиберализам|neoliberalizam]], koji je on veoma blisko povezao sa njegovim principom [[Governmentality|upravljanja]] iz njegovih predavanja o biopolitici.<ref>Foucault, M. (2008) ''The Birth Of Biopolitics: Lectures at the Collège de France, 1978-1979''. New York: Palgrave MacMillan.</ref> Ovakva putanja Fukovog razmišljanja je u mnogome prihvaćena u okviru [[Антропогеографија|ljudske geografije]].
Ред 43:
| location = New York
| publisher = [[Pantheon Books|Pantheon]]
| id=. {{page|year=|id=ISBN 978-0-394-49942-
}}
* {{Cite book|ref=harv|last=Foucault|first=M.|year=1980| title = "Two Lectures," in Colin Gordon, ed., Power/Knowledge: Selected Interviews
Ред 53:
| location = New York
| publisher = [[Picador (imprint)|Picador]]
| id=. {{page|year=|id=ISBN 978-0-312-42266-0}}|authorlink = M. Foucault
}}
* {{Cite book|ref=harv|author=[[Alec McHoul|A. McHoul]] & [[Wendy Grace|W. Grace]]|year=1993| title = A Foucault primer: Discourse, power, and the subject
| location = Melbourne
| publisher = [[Melbourne University Press]]
| id=. {{page|year=|id=ISBN 978-0-8147-5480-
}}
* {{Cite journal|author=J. Motion & S. Leitch|year=2007
Ред 72:
| location = New York
| publisher = [[Oxford University Press]]
| id=. {{page|year=|id=ISBN 978-0-7710-6673-
}}
* {{Cite journal|last=Norton|first=B.|year=1997
|