Biološka raznovrsnost — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Autobot (разговор | доприноси)
м ciscenje dupliranih poziva
Autobot (разговор | доприноси)
м pravljenje sablona Cite book
Ред 4:
'''Biodiverzitet''', ''bioraznolikost'' ili '''biološka raznovrsnost''' ([[Grčki jezik|grč.]] βiοs - bios + [[Latinski jezik|lat.]] -{''diverssus''}-, prošli particip od -{''dīvertere''}- = da se skrene) predstavlja raznovrsnost svih [[Živo biće|živih bića]] na planeti [[Zemlja|Zemlji]], odnosno, sveukupnost: [[gen]]a - genetički diverzitet, [[Vrsta (biologija)|vrsta]] - specijski diverzitet i [[ekosistem]]a - ekosistemski diverzitet. ''[[Genetički diverzitet]]'' predstavlja skup gena svih postojećih živih bića na našoj planeti pošto je svaki organizam neponovljiva kombinacija gena. Sve vrste na našoj planeti od postanka života do danas predstavljaju ''[[specijski diverzitet]]''. Procenjuje se da na Zemlji živi preko 80.000.000 vrsta, a po nekim skromnijim procenama taj se broj kreće oko 12 - 35.000.000 vrsta, a do sada je [[determinacija|determinisano]] oko 1,7 miliona vrsta. ''[[Ekosistemski diverzitet]]'' predstavlja raznovrsnost [[Stanište|staništa]], [[biocenoza]] kao i svih procesa koje vrše organizmi u sklopu ekosistema. Raznovrsnost živog sveta najbolje je proučena kod evoluciono najsavršenijih biljaka i životinja pri čemu se misli na [[skrivenosemenice]] (cvetnice), među [[biljke|biljkama]], odnosno, [[sisari|sisare]], [[kičmenjaci|kičmenjake]], u [[fauna|fauni]]. Prema biološkoj raznovrsnosti naša zemlja predstavlja jedan od 6 evropskih i jedan od 153 svetska centara biodiverziteta.
 
Biološka raznolikost je pojam koji opisuje činjenicu da na Zemlji nisu nikad postojala, ne postoje, niti (teorijski) mogu postojati dva biološki istovetna živa sistema. Bioraznolikost izumrlih i postojećih oblika života i njihovih zajednica može se proučavati na nivou sveukupnog živog sveta i viših [[sistematske kategorije|sistematskih kategorija]] (organizacionih tipova ili [[porodica (biologija)|porodica]], na primer), među posmatranim [[vrsta (biologija)|vrstama]] živih bića ili među istovrsnim [[jedinka]]ma i njihovim različito definisanim grupama. Bioraznolikost je, dakle, sveukupno stanje i ukupni biološki potencijal promenljivosti, odnosno izvorni uslov opstanka žive supstance na [[Zemlja|Zemlji]].<ref>Bendall R.(1996): Biodiversity: the follow up to Rio. The Globe 30:4-5, April 1996.</ref><ref>Global Environmental Change (1995): Human and Policy Implications. Special issue on People, Land Management and Environmental Change, Vol. 3, No. 4.</ref><ref>Heywood, V.H., Ed. (1995): Global Biodiversity Assessment. United Nations Environment Programme. Cambridge University Press, Cambridge, Published for UNEP,. {{page1|publisher=Cambridge university Press, |location=Cambridge. {{page|year=|id=ISBN 0-521|pages=}} 56403 4. {{page|year=|id=ISBN 0-521|pages=}} 56481. 6</ref><ref>Heywood V. H. (1996): The Global Biodiversity Assessment". The Globe, 30:2-4.</ref><ref>[http://www.un.org/earthwatch/biodiversity/assessment.html The Global Biodiversity Assessment completed]</ref><ref>Juha U. I., Ono A. (1996): Population, Land Management and Environmental Change. The United Nations University, Tokyo.</ref>
 
[[Biologija|Biološke]] [[nauka|nauke]] koje se posebno intenzivno bave problemima, uzrocima i posledicama (tj. prirodom, procesima i pojavama promenljivosti životnih formi) – kao osnovnu jedinicu proučavanja uzimaju vrstu, odnosno intraspecijski i interspecijski biodiverzitet.<ref>Škrijelj R., Đug S. (2009): Uvod u ekologiju životinja.Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo. {{page|year=|isbn=978-9958-592-03-4|pages=}}.</ref> Iako u tom pogledu postoje različite procene, smatra se da je do danas na našoj planeti poznato preko milion životinjskih i pola miliona biljnih vrsta, a da, zajedno sa neopisanim oblicima, taj broj doseže opseg i 3–10 miliona. Jedna od njih je i vrsta -{''Homo sapiens''}- („čovek razumni”), koja obuhvata sve ljude današnjice i njihove neposredne fosilne pretke.<ref>Cockell C. (2006). Biological processes associated with impact events ESF IMPACT (1. ed.). Berlin. {{page1|location=|publisher=Springer Verlag|year=|isbn=978-3-540-25735-6|pages=}}.</ref><ref>Dasmann R. F. (1968) A Different kind of country. MacMillan Company, New York. {{pagepage1|publisher=|location=New York|year=|isbn=978-0-02-072810-8|pages=}}.</ref><ref>Wilson E. O., Peter F. M. Eds (1988): Biodiversity. {{page1|publisher=National Academy Press, |location=New York. {{page|year=|isbn=978-0-309-03783-9|pages=}} . {{page|year=|isbn=978-0-309-03739-6|pages=}} (pbk.), online Edition.</ref><ref>Global Biodiversity Assessment (1995): Biodiversity, Glossary of terms related to the CBD – UNEP, Annex 6, Glossary. Belgian Clearing-Hous, Bruxelles. {{page|year=|isbn=978-0-521-56481-6|pages=}}.</ref><ref>Hawksworth D. L. (1996). Biodiversity: measurement and estimation. Springer Verlag Stuttgart. {{page|year=|isbn=978-0-412-75220-9|pages=}}.</ref><ref>Edward O., Wilson E. O. (2002). The Future of Life. Alfred A. Knopf, New York. {{pagepage1|publisher=|location=New York|year=|isbn=978-0-679-45078-8|pages=}}.</ref><ref>Rashid H. M., Scholes R., Ash N. (2006). Ecosystems and human well-being: current state and trends : findings of the Condition and Trends Working Group of the Millennium Ecosystem Assessment. {{page1|location=|publisher=Island Press|year=|isbn=978-1-55963-228-7|pages=}}.</ref><ref>Van Dyke F. (2008). Conservation Biology: Foundations, Concepts, Applications, 2nd ed. Springer Verlag, Suttgart. {{page|year=|isbn=978-1-4020-6890-4|pages=}}.</ref><ref>Hunter M. L. (1996). Fundamentals of Conservation Biology. Blackwell Science Inc., Cambridge, Massachusetts. {{page|year=|isbn=978-0-86542-371-8|pages=}}</ref><ref>Levin, S. Encyclopedia of Biodiversity. San Diego. {{page1|location=|publisher=Elsevier Academic Press|year=|isbn=978-0-12-384719-5|pages=}}.</ref><ref>Leveque, C. & J. Mounolou (2003) Biodiversity. New York: John Wiley. {{page|year=|isbn=978-0-470-84957-6|pages=}}</ref><ref>Margulis L., Delisle, D. K., Lyons, C. Diversity of Life: The Illustrated Guide to the Five Kingdoms. Sudbury: Jones & Bartlett Publishers. {{page|year=|isbn=978-0-7637-0862-7|pages=}}</ref><ref>What is biodiversity?. United Nations Environment Programme, World Conservation Monitoring Centre.</ref>
 
Nakon pojave [[molekularna biologija|molekularnobioloških]] analiza, identifikacija evolucijskih linija i vrsta životnih oblika razvijala se strahovito brzo. Određene vrste molekulskih informacija, posebno sekvenci [[DNK]], mogu pružiti jasniju podršku nego što su morfološki podaci ikada mogli poslužiti za identifikaciju vrsta, posebno kada su klasteru, odnosno su slične po izgledu. Molekulski markeri često mogu biti identifikovani mnogo manje dvosmisleno od morfoloških obeležja. Identifikacija vrsta je izuzetno važna za očuvanje biološke raznolikosti. Do danas je imenovano oko 1,9 miliona vrsta, ali se procenjuje da je njihov ukupni broj može biti bilo gde između 3-100 miliona, jer nije proučavan veliki broj životinja i biljaka. Na primjer, poznato je gotovo 300.000 vrsta [[cvetnica]], ali njihov pravi broj može biti bliže 400.000, sa oko 2.000 vrsta koje se otkriju svake godine. Čak se i neopisani [[sisar]]a i dalje otkrivaju. Njih oko 4.000 do 5.000 je identifikovano u zadnjih 20 godina 20. veka, a povremeno su otkriveni čak i relativno veliki sisari, kao što su saola (-{''[[Pseudoryx nghetinhensis]]''}-) ili oriksu (-{''[[Oryx]]''}-) slična životinja iz jugoistočne Aziji, opisana 1990-ih, a koja je svrstana u sopstveni rod.
Ред 14:
Biodiverzitet obuhvata i ''varijabilnost'' i ''varijaciju'' (lat. -{''varius''}- = različit). Ovi termini se obično poistovećuju međusobno i sa pojmom promenljivosti uopšte. Međutim, u svom izvornom značenju, oni imaju različitu primenu:
* varijabilnost ({{jez-eng-lat|variability}}) opisuje sposobnost i pojavu ''vremenskog'' (alohroničnog) menjanja '''istih''' živih sistema (jedinki i grupa), dok je
* varijacija ({{jez-eng-lat|variation}}) primarno odnosi na '''prostornu''' ili sinhroničnu nejednakost ''različitih'' bioloških sistema.<ref>Burns E., Kind F., Meister K., Noack W. (1989): Das Biobuch. Verlag Moritz Diesterweg, Frankfurt am Main.</ref><ref>Cavalli–Sforza L. L., Bodmer W. F. (1999): The Genetics of Human Populations. Dover Publications, Mineola, New York.</ref><ref>Hennig W. (2002): Genetik. Springer–Verlag, Berlin, Heidelberg.</ref><ref>King R. C., Stansfield W. D. (1999): A Dictionary of Genetics. Oxford University Press, New York, Oxford. {{pagepage1|publisher=|location=Oxford|year=|isbn=978-0-19-509441-1|pages=}}. {{page|year=|isbn=978-0-19-509442-8|pages=}} (pbk).</ref><ref>Lawrence E., Ed. (1999): Henderson's Dictionary of Biological Terms. Longman, London.</ref><ref>Mayr E. (1970): Populations, Species, and Evolution. Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Mass.</ref><ref>Mayr E. (1988): Toward a New Philosophy of Biology – Observations of an Evolutionist. Harvard University Press, Cambridge, Mass.</ref><ref>Rieger R., Michaelis A., Green M. M. (1991): Glossary of Genetics and Cytogenetics – Classical and Molecular. Springer–Verlag, Berlin.</ref><ref>Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. {{page|year=|isbn=978-9958-9344-2-1|pages=}}.</ref>
 
Bioraznolikost se može proučavati na svim nivoima organizaciono-funkcionalnog ustrojstva [[organizam]]a: od [[molekul]]skog nivoa do individualne i grupne (populacijske) bioraznolikosti do svekolike [[biosfera|biosfere]], a osnovne su: individualna bioraznolikost i populacijska bioraznolikost.
Ред 24:
 
== Populacijska bioraznolikost ==
'''Populacijska bioraznolikost''' je elementarni preduslov svih [[evolucija|mikroevolucijskih]] procesa. Iako imanentno izvire iz [[biologija|biološke]] različitosti pripadajućih individua, predstavlja novi – organizaciono viši nivo i kvalitet u odnosu na individualnu. Ona ima specifične manifestacije i mere. Bez obzira da li se posmatra kvalitativna ili kvantitativna individualna varijacija, grupno–specifična svojstva neminovno imaju količinske (kvantitativne) parametre.<ref>Hartl D. (2007). Principles of Population Genetics. Sinauer Associates. {{page|year=|isbn=978-0-87893-308-2|pages=}}.</ref><ref>Ewens W. .J. (2004). Mathematical Population Genetics (2nd Edition). Springer-Verlag,. {{page1|publisher=|location=New York. {{page|year=|isbn=978-0-387-20191-7|pages=}}</ref>
 
Individue se međusobno razlikuju po varijantama i kategorijama pojedinih kvalitativnih ili kvanititativnih obeležja, a međugrupne razlike su redovno definisane kvantitetom (relativnom frekvencijom) individualnih fenotipova posmatranih svojstava i njhovih varijanti. Dve osobe se, naprimer, mogu razlikovati i po tome što jedna ima krvnu grupu ''A'', a druga ''B'', dakle, po alternativnim kvalitetima ([[biohemija|biohemijskoj]] strukturi) [[antigen]]a krvnih grupa [[krvna grupa|''ABO'' sistema]], dok se dve hipotetične populacije po ovom svojstvu diferenciraju tako što u jednoj od njih ima, recimo, 40% krvne grupe ''A'' i 15% grupe ''B'', a za drugu istovremeno mogu biti karakteristične bilo koje niže ili više frekvencije ovih fenotipova (npr. 60% : 40%). Prema tome, kada je reč o kvalitativnim osobinama, osnovna mera međugrupnih razlika je relativna učestalost njihovih varijanti – izražena u obliku razlomka, proporcije, procenta, promila itd. Međutim, kada je reč o kvantitativnim obeležjima, neposrednim merenjem može se (na primer) utvrditi da je jedna osoba visoka tačno 162 cm, a druga 195,6 cm. Osnovni pokazatelj međugrupnih razlika prema tom svojstvu, međutim, nije nijedna od direktnih mera, nego njihova (posredno izvedena) srednja vrednost (x) koja u matičnoj populaciji prve jedinke može biti x=180 cm, a druge x =175 cm