Jedan od prvih Slavonaca koji su prihvatili ideje ilirskog pokreta. Pučku školu pohađa u Slavonskom Brodu, a gimnaziju u Vinkovcima. U bogosloviji đakovačke biskupije upoznaje [[Josip Juraj Štrosmajer|Štrosmajera]] i Jurja Tordinca. Nakon završenog dvogodišnjeg tečaja iz filosofijefilozofije u Đakovu započinje studiranje u [[Pešta|Pešti]] gdje upoznaje Frana Kurelca, Stjepana Ilijaševića i Miroslava Dražića. Doktorira filosofijufilozofiju zajedno sa Štrosmajerom 1833. godine, doktorat iz bogoslovlja postiže 1837. godine u [[Википедија:Вики гимназијалац/Beč|Beču]] kao kandidat kolegija Pazmaneum. Za vrijeme bečkog studija 1834. godine upoznaje [[Ljudevit Gaj|Ljudevita Gaja]] s kojim se poslije dopisuje. Za sveštenika je postavljen 17. jula 1837. godine. Prvu misu je služio u [[Kaniža (Bebrina)|Kaniži]] <ref>{{Cite book |last= Brlić |first= Ignjat |authorlink= Ignjat Alojzije Brlić |coauthors= Dr Ignjat Brlić |title= Uspomene na stari Brod, 3.knjiga, |year= 1885 |url= http://gksb.hr/images/izdavastvo/uspomene_na_stari_brod_iii/index.html |publisher= |location= Brod na Savi |id= |pages= 31 }}{{Мртва веза|date=09. 2018 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref>
Svešteničku službu obavljao je kao vojni kapelan u [[Верона|Veroni]], zatim kao vikar u Trnavi, i Vinkovcima. 1844. godine dolazi u [[Đakovo]] na poziv biskupa Josipa Kukovića za profesora filosofijefilozofije. 1848. godine odlazi sa [[Stanko Vraz|Stankom Vrazom]]. u [[Prag]] na Sveslavenski kongres. 1. novembra 1855. godine postaje župnikom u [[Gradište|Gradištu]]. RazbolivšiRazbolevši se od sušicetuberkuloze umire 26. aprila 1862. godine u pedesetoj godini života. Nadgrobni spomenik mu podiže dugogodišnji prijatelj Josip Juraj Štrosmajer u znak «bratimskog svećenstva i prijateljske ljubavi». Perom ga je ovjekovječio i [[Petar Preradović]] u svojim sonetima.
== Književno stvarateljstvostvaralaštvo ==
Prvi puta se pojavljuje svojim proznim člankom «Lizt iz Becha», u Danici 1835. godine Gajeva danica donosi njegove pjesme u brojevima (12., 14., 25., 44., 49.). Topalović preporučuje popravak pravopisa kao temelj za jedinstvenu ilirsku književnost. U njegovom radu više se osjeća rodoljubnirodoljubivi duh nego pjesništvo.
