Rajner Verner Fasbinder — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
Нема описа измене
Ред 55:
Rođen 31. maja 1945. u Bad Verishofenu u nemačkoj pokrajini [[Bavarska|Bavarskoj]]{{sfn|Hayman|1984|p=1}} kao jedinac u porodici lekara opšte prakse Helmuta Fasbindera,<ref name="Hayman 2">{{harvnb|Hayman|1984|p=2}}</ref> i njegove supruge Liselote, nastavnice nemačkog, koja je posle rata radila kao prevoditelj, mali Rajner proživeo je krajnje traumatično detinjstvo.{{sfn|Thomsen|2004|p=2}}
 
Kad suje mu bilaimao tri meseca, roditelji su ga poslali stricu i tetki na selo, jer su se bojali da kao nejako dojenčenovorođenče u njihovom nezagrejanom stanu neće preživeti hladnu bavarsku zimu. U njihovunjihovom domu u Minhenu, naime, prozorska okna nisu bila ostakljenazastakljena, pa je stan bilo nemoguće zagrejati. Uz to, gorivo je u prvim mesecima nakon kraja rata stajalokoštalo celo bogatstvo, koje lekar, čija je ordinacija bila u četvrti s prostitutkama,<ref name="Thomsen 3">{{harvnb|Thomsen|2004|p=3}}</ref><ref name=" Thomsen 3"/><ref name="Watson 13">{{harvnb|Watson|1996|p=13}}</ref> Helmutovim stalnim mušterijama, nije imao. Tako je mali Rajner svoje roditelje ponovno video tek nakon svog prvog rođendana.<ref name="Thomsen 3"/> O njegovoj upornosti i tvrdoglavosti svedoči zgoda da se kao četvorogodišnjak popeo na [[oltar]] minhenske [[katedrala|katedrale]] odakle, usprkosuprkos nagovaranju roditelja, nije želio da siđe.
 
Prave traume tek su sledile: otac je napustio porodicu kad je Rajneru bilo šest godina: prvi [[Božić]]. 1951, bez oca, samo s majkom u stanu, zauvek mu se urezao u pamćenje. U ključnom razdoblju detinjstva za formiranje ličnosti, osim gubitka oca, Rajner često uz sebe nije imao ni majku, koja je obolevala od [[tuberkuloza|tuberkuloze]], posledice ratnih stresova, i često je bila u [[sanatorijum]]u, a dečak se morao brinuti sam za sebe. A i kad je bila kod kuće, majka mu je davala novac za [[bioskop]], kako bi mogla u miru raditi i prevoditi. Tako je sedmogodišnji Rajner i po tri puta na dan išao na predstave, i pokretne slike potpuno su zaokupile njegovu maštu. Svoj prvi pozorišni komad „Kraj tužnog razdoblja” napisao je kao devetogodišnjak.