Haloalkan — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м →top: претварање PMID веза у шаблон |
м razne izmene; козметичке измене |
||
Ред 1:
[[Датотека:Tetrafluoroethane liquid.jpg|
'''Haloalkani''' (''halogenoalkani'' ili ''alkil halidi'') su grupa [[hemijsko jedinjenje|hemijskih jedinjenja]] izvedenih iz [[alkan]]a koji sadrže jedan ili više [[халогени елементи|halogena]]. Oni su podskup opšte klase [[halougljenik]]a, mada se razlika obično ne naglašava. Haloalkani imaju široku primenu, i konsekventno postoje brojna hemijska i komercijalna imena. Oni se koriste kao sredstva za suzbijanje plamena, u [[Апарат за гашење пожара|aparatima za gašenje požara]], [[Sredstvo za hlađenje|sredstvima za hlađenje]], [[propelant]]ima, [[rastvarač]]ima, i [[lek]]ovima. Mnogi halougljenici su ozbiljni [[zagađivač]]i o toksini. Na primer, [[hlorofluorougljenik|hlorofluorougljenici]] dovode do [[oštećenja ozonskog omotača]]. [[Metil bromid]] je kontroverzni fumigant. Haloalkani koji sadrže hlor, brom i jod predstavljaju opasnost za [[ozonski omotač]], dok fluorinisani isparljivi haloalkani teorijski mogu da deluju kao gasovi [[gas staklene bašta|staklene bašte]]. [[Metil jodid]] je prirodna supstanca, koja ne doprinosi osiromašenju ozonskog sloja. Haloalkani ili alkil halidi imaju opštu formulu -{RX}-, gde je -{R}- alkil ili substituisana alkil grupa, a X je halogen (-{F, Cl, Br, I}-).
Haloalkani su bili poznati vekovima. Etil hlorid je sintetički proizvođen u [[15. vek]]u. Sistematska sinteza takvih jedinjenja je razvijena u [[19. vek]]u uporedo sa razvojem organske hemije i razumevanja strukture alkana. Razvijeni su metodi za selektivno formiranje -{C}--halogen veza. Posebno svestrane metode obuhvataju dodavanje halogena u alkene, [[hidrohalogenacija|hidrohalogenaciju]] alkena, i konverziju [[alkohol]]a u alkil halide. Ti metodi su veoma pouzdani i lako primenljivi, te su haloalkani postali dostupni po pristupačnim cenama za upotrebu u industrijskoj hemiji, gde se halidne grupe zamenjuju drugim funkcionalnim grupama.
Mada se većina haloalkana formira sintetičkim putem, postoje prirodni izvori haloalkana, gde oni nastaju posredstvom bakterija, gljiva, a posebno morskih makroalgi (morskog korova). Više od 1600 halogenisanih organskih jedinjenja je identifikovano, pri čemu su bromoalkani najzastupljeniji. Bromirana organska jedinjenja u biologiji zastupljena u opsegu od metil bromida do nealkanskih [[aromatičnost|aromatičnih]] i nezasićenih jedinjenja ([[indol]]a, [[terpen]]a, [[acetogenin]]a, i [[fenol]]a).<ref>{{Cite journal| journal = Natural Product Reports | year = 2004 | volume = 21
== Reference ==
|