Sekularizam — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м razne izmene |
Нема описа измене |
||
Ред 9:
Sekularizam povlači svoje intelektualne korene od grčkih i rimskih filozofa kao što su [[Epikur]] i [[Marko Aurelije]]; od prosvetiteljstva mislioci kao što su Džon Lok, [[Deni Didro]], [[Volter]], [[Baruh Spinoza]], [[Džejms Medison]], [[Tomas Džeferson]] i [[Tomas Pejn]]; i od novijih slobodnih mislilaca i ateista kao što su Robert G. Ingersol, [[Bertrand Rasel]] i [[Kristofer Hičens]]. Pomera fokus sa religije na druge "temporalne" i savremene stvari sa naglaskom na prirodu, razum, nauku i razvoj.<ref>Državni zakon o državi Michigan 253, 2017, str.324</ref>
Namene i argumenti u podršci sekularizmu variraju.
== Pregled ==
Džordž Džejkob Holiok je 1851. godine skovao izraz "sekularizam"
Alberico Gentili (1552—1608) je prvi razdvojio sekularizam iz kanonskog zakona i rimokatoličke teologije.
Termin "sekularizam" prvi put je koristio književnik Džordž Džejkob Holiok 1851. godine.<ref
Džordž Džejkob Holiok je izumeo pojam sekularizma kako bi opisao svoje stavove o promovisanju društvenog poretka odvojenog od religije, bez aktivnog odbacivanja ili kritikovanja verskih učenja. Sam [[agnostik]], Holiok je tvrdio da "sekularizam nije argument protiv hrišćanstva, on je nezavisan od toga, ne dovodi u pitanje pretenzije hrišćanstva. Sekularno znanje očigledno je takvo znanje koje se zasniva u ovom životu, a koje se odnosi na ponašanje ovog života, na dobrobit ovog života i može biti testirano iskustvom ovog života.
U Institutu za proučavanje sekularizma u društvu i kulturi razdvajaju savremeni sekularizam na dve vrste: tvrd i mekan sekularizam. Prema njima, "tvrdi sekularizam smatra religiozne propozicije epistemološki nelegitimnim, bez opravdanja niti osnove". Međutim, po mišljenju mekog sekularizma, "postizanje apsolutne istine je nemoguće i stoga bi skepticizam i tolerancija trebalo da budu princip i preovlađujuće vrednosti u raspravi o nauci i religiji."
== Istorija ==
Odstupanje od religijski vere i početak poverenja u razum i nauku označava početak sekularizacije obrazovanja i društva u istoriji. Prema Domenicu Marbaniangu, sekularizam se pojavio na zapadu uspostavljanjem razuma ispred vere, pošto je ljudski razum postepeno oslobođen od neospornog podređivanja vladavini religije i [[sujeverje|sujeverja]].
Harvey Cox objašnjava kako je prosvetiteljstvo pozdravilo prirodu kao "duboku stvarnost" koja je prevazišla korumpirane ljudske institucije, koje je stvorio čovek. Shodno tome, prava čoveka nisu se smatrala darom božanstva, već [[defakto]] dobrobitima prirode koje otkriva razum.
== Državni sekularizam ==
U političkom smislu, sekularizam je pokret koji razdvaja religiju i vladu, a često se naziva odvajanje crkve i države. Ovo može da se odnosi na smanjenje veza između vlade i religije, zamenjujući zakone zasnovane na religijskim spisima (kao što su [[Halaha]], Dominionizam i [[Šerijat]]) sa građanskim zakonima, i sprečavanjem diskriminacije na osnovu veroispovesti. Što doprinosi povećanju zaštite prava verskih manjina.
Učenjaci, kao što je Žak Berlinerblau iz Programa za jevrejsku civilizaciju Škole spoljnih poslova na Džordžtaunskom unverzitetu, tvrde da razdvajanje religije i države predstavlja samo jednu moguću strategiju koju treba da sprovedu sekularne vlade. Ono što sve sekularne vlade dele, od demokratskih do autoritarnih, jeste zabrinutost vezana za odnos između religije i države. Svaka sekularna vlada poseduje svoje jedinstvene propise radi suočavanja sa ovom problematikom (odvajanje je jedna od onih mogućih politika; francuski modeli, u kojima država pažljivo nadgleda i reguliše religiju je druga).
[[Radžit Sing]] prve polovine 19. veka uspešno je uspostavio sekularno pravilo u [[Pandžab]]u. Ovo sekularno pravilo poštovalo je pripadnike svih rasa i religija i omogućilo im da učestvuju bez diskriminacije u sudu. Gde su bili predstavnici Sika, Muslimana i Hindusa koji su bili u sudu.
Sekularizam se najčešće pojavljuje u [[Doba prosvetiteljstva]] u Evropi i igra glavnu ulogu u zapadnom društvu. Principi, ali ne nužno prakse, odvajanja religije i države u Sjedinjenim Državama i laicizam u Francuskoj u velikoj meri privlače sekularizam. Sekularne države su postojale i u islamskom svetu tokom srednjeg veku (vidi islam i sekularizam).
Zbog uverenja o odvajanju religije i države, sekularisti uglavnom preferiraju da političari donose odluke sa sekularnim, a ne religijskim razlozima.<ref>Feldman Noah (2005).</ref> U ovom pogledu, političke odluke koje se odnose na teme poput [[abortus]]a, kontracepcije, embrionalne matične ćelije istraživanja, [[istopolni brak]], i [[seksualno obrazovanje]] su u velikoj meri fokusirane na američke sekularističke organizacije kao što je Centar za istraživanje.
Neki hrišćanski fundamentalisti (posebno u Sjedinjenim Američkim Državama) se suprotstavljaju sekularizmu, često tvrdeći da se "radikalna sekularistička" ideologija sve više danas prihvata i oni vide sekularizam kao pretnju "hršćanskim pravima"
}}</ref> i nacionalnoj bezbednosti.
| title = Jerry Falwell – Quotations – Seventh quotation|author = Rev Jerry Falwell
|date=15. 9. 2001.
Ред 61:
# Jednakost svih ljudi.
# Svaka osoba bi trebalo da je slobodna da realizuje svoju posebnu izvrsnost.
# Prekidanje barijera slojeva i kaste.
Moderna sociologija je od Maksa Vebera često bila preokupirana problemom autoriteta u sekularizovanim društvima i sa sekularizacijom kao sociološkim ili istorijskim procesom.
Neka društva postaju sekularnija kao rezultat društvenih procesa, a ne kroz akcije posvećenog sekularnog pokreta; ovaj proces je poznat kao [[sekularizacija]].
Ред 69:
Publikacija "Engleski sekularizam" Džordža Džejkoba Holioka iz 1896. godine opisuje sekularizam na sledeći način:
Sekularizam je kodeks ponašanja koji se odnosi na ovaj život, zasnovan na čisto ljudskim razmatranjima, i namenjen je uglavnom onima koji teologiju smatraju neodređenom ili neadekvatnom, nepouzdanom ili neverovatnom. Njeni osnovni principi su: (1) Poboljšanje ovog života materijalnim sredstvima. (2) Nauka je dostupna promisao čoveka. (3) Dobro je činiti dobro. Bilo da postoji drugo dobro ili ne, dobro sadašnjeg života je dobro, i dobro je tražiti to dobro.
Holiok je smatrao da sekularizam i sekularna etika ne bi trebalo da uopšte razmatraju religijska pitanja, jer su irelevantna, i stoga su se razlikovali od jakog ateizma. U tome se nije složio sa Charlesom Bradlaughom, a neslaganje je podelilo sekularistički pokret između onih koji su tvrdili da anti-religijski pokreti i aktivizam nisu bili neophodni i poželjni i oni koji su tvrdili da jesu.
Ред 76:
== Američka interpretacija sekularizma ==
Utvrđeno je da je koncept sekularizma često pogrešno tumačen.
== Sekularizam u političkoj filozofiji kasnog 20. veka ==
Ред 82:
== Organizacije ==
Grupe kao što su Nacionalno sekularno drustvo (Ujedinjeno kraljevstvo) i kampanju za sekularizam organizacije „Amerikanci ujedinjeni za odvojenost crkve i države“ često podržavaju humanisti. U 2005. godini, Nacionalno sekularno društvo održalo je ceremoniju dodele "Sekularista godine". Prva mesto bila je Maryam Namazie i Centralni savet bivših muslimana koji ima za cilj da prekine tabu koji dolazi sa odricanjem od islama i protivljenje otpadnim zakonima i političkom islamu.<ref
| title = Ignore Islam, 'ex-Muslims' urge | first = Dominic|last=Casciani
|date=21. 6. 2007. |url = http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/6224702.stm
Ред 115:
{{reflist | 30em}}
==
{{refbegin | 40em}}
Sekularna etika
Ред 125:
Holioake, G.J. (1898). "Poreklo i priroda sekularizma". London: Vatts & Co., reprint. {{page|year=|isbn=978-1-174-50035-0|pages=}}
Jacobi, Susan . "Freethinkers: istorija američkog sekularizma". Nev Iork. {{page1|location=|publisher=Metropolitan Books|year=2004|isbn=978-0-8050-7442-0|pages=}}
* {{
* {{
* [[Edvard Roile|Roile, Edvard]] '' Radikali, sekularisti i republikanci: popularni freethought u Britaniji, 1866-1915 ''. Manchester. {{page1|location=|publisher=Manchester Universiti Press|year=1980|isbn=978-0-7190-0783-5|pages=}}
* {{
* {{
Secular societi
'' Pogledajte i listu referenci u članku o [[sekularizaciji]] ''
Ред 148:
* Benson, Iain . "Uzimajući u obzir sekularizam" u Farrovs-u, Douglas (ur.). '' Prepoznavanje religije u sekularnom društvu ''. McGill-Kueens Press. {{page|year=2004|isbn=978-0-7735-2812-3|pages=}}
* Berlinerblau, Jackues. "Kako biti sekularni: poziv na oružje za versku slobodu". {{page|year=2012|isbn=978-0-547-47334-5|pages=}}
* {{
* Cinar, Alev (2006). "Modernost, islam i sekularizam u Turskoj: tela, mesta i vreme". Univerzitet Minnesota Press. {{ISBN|0-8166-4411-Ks}}
* Cliteur, Paul '' Sekularni pregled: u odbrani moralnog i političkog sekularizma. ''. {{page|year=2010|isbn=978-1-4443-3521-7|pages=}}
* {{
* Schmitt, Karl M. (1962). '' Katolička prilagodba sekularnoj državi: slučaj Meksika, 1867-1911. '' [Https://vvv.jstor.org/pss/25017032 '' Catholic Historical Reviev '']{{Mrtva veza|date=09. 2018. | bot = InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}, Vol.48 (2), Jul, pp. 182-204.
* Urban, Greg (2008). "Cirkulacija sekularizma". [Http://vvv.springerlink.com/indek/1065718271K34R62.pdf]{{Mrtva veza|date=09. 2018. | bot = InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }} "Međunarodni časopis o politici, kulturi i društvu", Vol. 21, (1—4), decembar. pp. & nbsp; 17-37.
{{Refend}}
== Spoljašnje veze ==
{{светоназор|примери}}▼
{{Commonscat-inline-lat|Secularism}}▼
▲{{latinize|{{светоназор|примери}}}}
{{normativna kontrola-lat}}
{{DEFAULTSORT:Секуларизам}}
[[Категорија:Секуларизам| ]]▼
▲{{Commonscat|Secularism}}
▲[[Категорија:Секуларизам]]
[[Категорија:Идеологије]]
[[Категорија:Политика]]
|