Шаблон:Проширити одељак — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нема описа измене
м Враћене измене Petrušević Tomislav (разговор) на последњу измену корисника Acamicamacaraca2
ознака: враћање
Ред 1:
{{ {{{|safesubst:}}}#invoke:Unsubst||date=__DATE__ |$B=
Klenike kao mala naseobina u opštini Bujanovac ima istorijsku važnost za život i bitisanje ljudi na ovom prostoru. U narodu područje Klenika pa i šire naselje je važilo kao mesto „bazara“ gde je stanovništvo moglo da kupi, nabavi i naruči svakojake potrebštine za domaćinstvo.
<!--почетак шаблона {{Проширити одељак}}-->{{Ambox
Putokazi od Ristovca su pokazivali da se tu negde u blizini nalazi Klenike a uz to i velika srpska svetinja Manastir Sveti prohor Pčinjski što je svakom znatoželjI postojala mogućnost da Klenike poseti, nabavi ono što mu je potrebno i da produži put do Manastir Prohor Pčinjski, a potom ode za sadašnju Severnu Makedoniju.
| name = Проширити одељак
Klenike je posebno poznato po postojanju mnogih zanata i poznatih zanatlija koji su zanat obavljali. Tu se moglo nabaviti i kupiti mnoge stvari, alati, predmeti i drugo za kućne poitebe i domaću radinost žena.
| type = content
 
| small = {{{small|left}}}
KOJI SU ZANATI U PROŠLOSTI BILI A I SADA POSTOJE:
| image = [[Датотека:Wiki letter w cropped.svg|{{#ifeq:{{{small|}}}|no|44px|20px}}|alt=&#91;икона&#93;|link=]]
Pekarski, stolarski, kovački, krojački, pinterski, bojažijski, grnčarski, obućarsko-opančarski,potkivački, bonbodžijski, bravarski, kalajžijski, terzijski,valjavičarski,vodeničarski i
| issue = Овај од{{#ifeq:{{yesno|{{{ијек|{{{ијекавица|}}}}}}}}|yes|ј|}}ељак '''треба проширити'''{{#if:{{{with|{{{for|{{{са|{{{1|}}}}}}}}}}}}
PEKARSKIM poslovima su se bavili Braća „Nastići“ iz Mezdraje, Blagoje i Dimče „Demek“ iz Gornjrg Starca.
| &#32;са: {{{with|{{{for|{{{са|{{{1}}}}}}}}}}}}}}. <small>Можете помоћи [{{fullurl:{{FULLPAGENAME}}|action=edit&section={{{section|{{{одељак|}}}}}}}} додавањем садржаја].</small>
STOLARSKIM poslovima su se bavili Ilić Stanko iz Spančevca, Manasijević Bora i Antonija, Andjelković Vlade Žika iz Spančevc.
| talk = {{{talk|{{{discuss|{{{talksection|{{{сзр|{{{расправа|}}}}}}}}}}}}}}}
KOVAČKIM poslovima su se bavili Zećirović Ida sa sinovima, Đorđević Riste Stojanča iz Spančevca, Antanasković Andreja iz familije „Ćurci“, Aleksandar zc. Canko kovač“ iz Šumate Trnice.
| all = Сви чланци које треба проширити
KROAČKIM zanatom se bavio Velićković Stojan zv. „Tane Šljingar“.
| cat = Чланци које треба проширити
PINTERSKIM zanatom su se bavili Stefanović Staniša iz sela Nesvta, Kitanović Pera iz Delinovice – Gornji Starac i Antanas.
| date = {{{date|{{{датум|}}}}}}
BOJAŽIJSKIM poslovima se bavio Mladenović Srba,iz Starca iz familije „Grnčari“.
}}<!--крај шаблона {{Проширити одељак}}-->
GRNČARSKIM zanatom se bavio Mladenović Nikola iz Starca.
}}<noinclude>
OBUĆARSKIM zanatom bavila se familija zv. „Šljingarci“
{{документација}}
BOMBOŽIJSKO-SLADOLEDAČKIM zatantom Jovanović Stojadin zv. „Diča“ iz Uzova i Josim zv. „Josko bonbođija“ iz Petke.
</noinclude>
BRAVARSKIM zanatom se bavio
KALAJŽIJSKIM zanatom se bavio Nikolić Trajka Stojadin zv. „Diča“ iz Vladovca.
TERZIJSKIM zanatom se bavio Tončić Mile iz Spančevc.
VODENIČARSKIM poslovima se bavila familija zv. Ćurska“
UGOSTITELJSTVOM su se bavili Kostić Radisav zv. „Disko“ iz Spančevca, Aleksić Milutin iz Kuštice, Ilić Stanka Dobrosav iz Spamčevca – Klenike. .
Obavljanje zanatske delatnosi u vrene kada nije bilo struje činilo je teret za zanatlije. Sve što se radilo radjeno je ručno i tkr. primitivnim sredstvima koja su korišćena.Tako nap. Sladoležija je sladpled proizvodio / u jednu dvodelnu metalnu posudu.U unutrašnjem prostoru je stavljano mleko i ostali dodaci a u međuprostor stavljan je led , koji se iz zimskih dana čuvao u posebnim ledenim zemunicama. Posebnom ručicom se unutrašnja posuda okretala oko leda, kao neka vrsta centrifuge, i tako dobijao zaleđeni sladoled.
GOVOR NAŠIH LJUDI
Govor ljudi Vranjskog podneblja i način izražavanja, dijalekt kao posebna jezička varijanta, koji se u komunikaciji umnogome razlikuje od govora koji se koristi u odredjenim geografskim oblastima širom Srbije. Južni deo Srbije a u sklopu toga i područje Klenika vekovima je bilo pod ropstvom i okupacijom Turaka, Austrijanaca, Nemaca, Bugara tako da su te porobljivačke i okpatorske vlasti;pored zločina i nasilja, vršili asimilaciju odnosno uticale na ljude da ne poštuju svoju veru, jezik, pismo, običaje i dr. I to prnudom i nasilnim putem.
Kroz ta prošla mnoga stoleća življenja našeg naroda strani neman je uspevao da se komunikacija i govor ljudi primenjuje na jezike - govor tih stranaca. Tako je došlo i do nastanka u govoru našeg naroda: turcizam, bugarizacija i sl. Vekovne veze sa Makedonijom i makedonskim narodom na svim poljima i oblastima, bračne veze i mešoviti brakovi, umnogome su učinile da stanovnici Kleničkog područja prihvate mnoge reči na makedonskom jeziku.Ovakvo stanje i prilike dovele su do toga da je kod našeg naroda stvorena i prihvaćena jedna „mešavina“ korišćenje reči i govora ..Govor koji se na ovom području upotrebljava on
predstavlja identitet ljudi koji ovde žive.Činjenica je da ovaj nam govor stvara i odredjene probleme u komunikaciji sa ludima na drugim govornim područjima, pa nas mnogi i ne razumeju ono što po nešto kažemo ili izgovorimo, napišemo i sl.
Zahvaljujući književnim delima koja je napisao naš veliki pisac - Vranjanac Bora Stanković govor Pčinjskog okruga umnogome se koristi kroz umetnost, putem narodnih pesama,TV, pozorišta , filma i sl. pa kao takav je veoma zasada prihvaćen.
 
 
DOMAĆA RADINOST ŽENA
 
Područje Pomoravlja, Klenine pa i ceo ovaj kraj poznato je po domaćoj radinosti žena koja se oglegala u ručnoj pripremi, obradi i izradi muške i ženske odeće i drugih predmeta napravljenih od vune, konoplja, svile , pmuka i dr. Stanovništvo nije inalo mogućnost da kupi i nosi odeću konfekcijske izrade, jer nije tkr. ni postojala. Tradicija našrg naroda je da se izradjuje i nosi seljačka „nošnja“ pa je otuda u mnogom bila razvijena domaća radinost.
Klenike je važilo za mestu gde su žene iz ostalih sela, u vreme pijačnog dana, održavanju „sabora“ i u drugim prilikama da se upoznaju sa mnogim novinama kada se tiče izrade ženske nošnje i garderobe, i to u pogledu: modela kroja, izgleda, „nustre“, „zašarak“ i sl. Najveće interesovanje za izradu ženske odeće bilo je kod mladih devojaka koje su spremale „ruvo“ za udaju.
Sav posao kojeg su obavljale žene se odvijao ručno, primitivnim sredstvima i sa dosta poteškoća. Za pripremu, obradu i izradu muške i ženske odeće koristila su se sredstva, odnosno „alati“: Razboj, kudelja, vreteno, krstača, motovilka, sukalo, soveljka, četka i grevbenci za obradu vune i konoplja, igla za šivenje, igle za pletenje, makaze, dugmad kako ih je naš narod
zvao „pulke“ ,kopče i konac.
Muška odeča ručne izrade je činilo: pletena kapa, čakšire, pantalone, kaput, dolama, kaparam jelek,gunja, šal i čarape, pojas i košulja, džemper. Že nska odeća koja je izradjivana i nošena sastojala se od: fute /različitih boja i šara/, košelja, jakne,džube,džulija, jelek, bluza,kecelja,pojas,bojelek,kolija,dolamće i čarape.
U domaću radinost žena pripada i izrada ćilimova, vunenog sukna kako su ljudi ga nazivali „klašnje“, čerge, platno od pamuka i konoplja,peškire, kanavce, marame i druge stvari za potrebe domaćinstva.