Sahat-kula u Banjaluci — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Ред 21:
Brojni istoričari, kao Hamdija Kreševljković i [[Alija Bejtić]], ističu da je sahat-kula najvjerovatnije nastala u XVI vijeku, odnosno u vrijeme uspostavljanja Bosanskoga pašaluka u Banjoj Luci za vrijeme Ferhat-paše Sokolovića (1574 — 1588) U pronađenoj Ferhat-begovoj vakufnami, kako navodе ovi autori, može se zaključiti da je podignuta oko [[1587]]. godine. Istina, to u vakufnami nije izričito spomenuto, ali je navedeno da se određuju materijalna sredstva za plaćanje službenika koji mora voditi računa o održavanju javnoga sata, a posve je jasno prema ovim autorima da je taj sat mogao stajati jedino na sahat-kuli. To je najstarije spominjanje jednoga sata na ovim prostorima, tako da postoji vjerovatnoća da je banjalučka sahat-kula najstarija sahat-kula u Bosni i Hercegovini.<ref name="Komisija"/>{{sfn-lat|Kreševljaković|1957|p=20}}{{sfn-lat|Bejtić|1953a|p=103}}{{sfn-lat|Karabegović|2016|p=17}}
 
Sabira Husedžinović relativizuje ovu tvrdnju ističući da je ovo jedna od mogućih interpretacija, te da je moguće da je sahat-kula postojala i prije ovog pomena u vakufnami Ferhad-paše, ali samo da je imala drugu namenu.{{sfn-lat|Husedžinović|2005|p=356}}{{sfn-lat|Husedžinović|1989|p=143}} Jedna od hipoteza koja locira nastanak sahat-kule u period prije graditeljske aktivnosti Ferhad-paše Sokolovića u Banjoj Luci je hipoteza banjalučkog novinara i hroničara [[Aleksandar Ravlić|Aleksandra Ravlića]]. Ravlić drugačije iščitava podatak u pašinoj vakufnami od Kreševljakovića, ističući da je prije logičnije da je „pronicljivi i vidoviti Ferhad-paša, procijenio značenje sahat-kule (koju je zatekao na prostoru na kojem je naredio iznova „zakopati“ središte novom naselju) i unošenjem stavki o plaći „sajčije“ (urara, časovničara) želio na neki način sačuvati tu, vjerovatno, kršćansku „zaostavštinu“ od nasilnog rušenja.“ U prilog ovoj tezi Ravlić navodi i činjenice da je groblje, kako se implicitno navodi u vakfunami, postojalo tu, kako ističe, i prije podizanja džamije, te da je Ferhad-paša, kao poštovalac svih pokojnika, u vakufnami naredio da se proučava molitva svim sahranjenima u groblju, a ne samo onima koji su bili muslimani. Još jedan argument u prilog svojoj tezi o ranijem postojanju sahat-kule, Ravlić vidi i u natpisu na zvonu koje je do drugog svjetskog rata brojalo sate na ovoj građevini a na kom je pisalo da je iz [[1501]]. godine (v. ispod). On ovu činjenicu tumači mogućnošću da je ovo zvono specijalno bilo sačinjeno za ovu sahat-kulu, te upućuje na veoma bujan život u tadašnjoj Banjoj Luci i prije dolaska Ferhad-paše, koji je iz nekih drugih razloga zamro prije njegovog dolaska u Banju Luku. Ravlić kao još jedan argument u svoj prilog navodi jednu gravuru nepoznatog majstora koja prikazuje paljenje katoličke crkve u -{XVIII}- vijeku u panoramskom prikazu Banje Luke, a koja je stajala na mjestu na kom je do 1993. bila sahat-kula. Stoga zaključuje Ravlić, „s obzirom da se u Ferhad-pašinoj zakladnici spominje samo plaća za onog koji će se brinuti oko sahata, toranj sa satom je postojao i prije negovanjegova dolaska.“{{sfn-lat|Ravlić|2002|pp=312—315}}
 
Sondažna [[Археологија|arheološka]] istraživanja sprovedena oko sahat-kule [[1984]]. godine pod nadzorom prof. Borisa Graljuka, utvrdila su samo da su temelji ovog objekta bili na [[Храст|hrastovim]] gredama, pa je na osnovu ovog podatka nastanak objekta lociran u osmanski period.{{sfn-lat|Husedžinović|2005|p=356}}{{sfn-lat|Ravlić|2002|p=315}}{{sfn-lat|Husedžinović|1989|pp=146—147}}