Radu Roseti — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене
Ред 10:
 
=== Mladost i rane pripadnosti ===
Rođen u [[Jaši|Jašiju]], Radu je bio deo boljarske porodice Roseti, kojoj je pripadao i Antonije Ruset, koji je bio princ Moldavije od 1675. godine do 1678.<ref>Sorin Iftimi, "Vechi turnuri ale Iașilor", in ''Monumentul'', Vol. IV, 2002, [n. p.]</ref> Nasuprot porodicnojporodičnoj legendi, on nije poticao direktno od princa Antonija, vec Antonijevog brata, Kupara Konstantina.<ref>Sorin Iftimi, "Heraldică și arhitectură", in ''Monumentul'', Vol. VII, 2006, p. 498</ref> Pradeda ovog naucnikanaučnika bio je Laskarake Ruset (1762-183801838). Njegova karijera je dostigla vrhunac tokom ruske invazije 1806. godine, kada se, prema Ivanu Liprandiju, pokazao kao "jedinstven„jedinstven, ali postenpošten i voljen od strane svih"svih”.<ref name="sasu">[[Alexandru Piru]], "Rosetti Radu", in Aurel Sasu (ed.), ''Dicționarul biografic al literaturii române'', Vol. II, p. 492. Pitești: [[Editura Paralela 45]]. {{page|year=2004|isbn=978-973-697-758-9|pages=}}</ref>{{sfn|Ornea|1988|pp=84-86}}
 
Rozijetijev otac, upravnik Radukanu Ruset MladjiMlađi, studirao je filozofiju u Minhenu.<ref name="sasu"/><ref>Bogdan-Duică, pp. 805–807; Călinescu, p. 677; Ornea (1988), p. 85</ref> Njegova majka Agle, Rusetova druga supruga, bila je kcikći Grigora Aleksandra Ghica. Poznata po svojoj lepoti, skolovalaškolovala se za umetnika u BecuBeču i po povratku, postala je vatreni rumunski nacionalista.<ref>Beldiman, pp. 139–143; Ornea (1988), pp. 85–86</ref> Njen suprug, iako generalno konzervativan, osecao je soldarnost sa svojim zemljoradnicima i traziotražio ukidanje kuluka. 1847. godine drzaodržao se boljarskog projekta za stvaranje komercijalne banke.<ref name="zo87">{{harvnb|Ornea|1988|pp=87}}</ref>
 
Porodica je bila u vlasništvu velikog imanja Kajuci, nedaleko od banje Slanik-Moldavija, koja je bila Raduov dom i dom njegove braće i sestara.<ref>{{harvnb|Rosetti||p=9–14, 30–31}}</ref> Iako mu je rumunski bio maternji jezik, Radu je naučio grčki od svoje bake sa očeve strane. Kasnije je naučio da tečno govori francuski (njegov omiljeni jezik izražavanja), engleski, nemački, italijanski i španski, stekao je određeno znanje latinskog jezika, a od 1888. i staroslovenskog jezika.<ref>Rosetti, pp. 16, 45. See also Ornea (1988), pp. 87–88, 95–96</ref> Studirao je u Jašiju, Ženevi, Tuluzu (gde je završio srednju školu) i Parizu,<ref name="sasu"/> a njegova jedina diploma bila je diploma Bacalaureat.<ref>{{harvnb|Boia|2010|pp=292}}; Ornea (1988), pp. 87–88, 89–90</ref> Tokom svog boravka u Švajcarskoj, indirektno je bio svedok pada Francuske, predajom Armije de l'Est; tada je postao veoma zainteresovan za konzervativnu i legitimisticku politiku, švercujući oružje u Navaru tokom Trećeg karlističkog rata.<ref>{{harvnb|Rosetti||p=14–16}}</ref>
 
Po povratku kući ublažio je svoj reakcionarski stav. Kao što je Radu Mlađi primetio, njegov otac je postao „progresivni konzervativac” koji se divio „državnom socijalizmu”.<ref>{{harvnb|Rosetti||p=15, 24, 56}}</ref> Protiv tradicionalista i elitista kao što su oni iz škole Junimea, Radu Stariji je navodno verovao da je boljarska privilegija bila prokletstvo i insistirao da bi i aristokrate trebalo da zarađuju za život.<ref>{{harvnb|Rosetti||p=14–15, 172–173}}</ref> Dok je podržao spajanje Moldavije sa susednom Vlaškom u ujedinjenje kneževine (iz 1881. Kraljevine Rumunije), zadržao je konzervativnu nenaklonost prema Vlasima, posmatrajući Moldavce kao strukturalno superiornije.<ref>{{harvnb|Boia|2010|pp=67-68}}; Rosetti, p. 15</ref>
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Radu_Roseti