Džon Lord — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м clean up, replaced: {{colbegin|2}} → {{div col}}, {{colend}} → {{div col end}} користећи AWB
Нема описа измене
Ред 48:
}}
 
'''Džon Lord''' ({{jez-eng-lat|Jon Douglas Lord}}, [[Лестер|Lester]], 9. jun [[1941]] − [[Лондон|London]], 16. jul [[2012]])<ref>{{cite web|url=http://www2.freebmd.org.uk/cgi/information.pl?r=182227433:1390&d=bmd_1501508033 |title=FreeBMD Entry Info |publisher=2.freebmd.org.uk |date=|accessdate=12. 8. 2017}}</ref> bio je [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanski]] [[klavijature|klavijaturista]] i [[kompozitor]].
 
Lord je priznati svirač [[Hamond orgulje|Hamond orgulja]] i njegovog [[bluz]]-[[Рок музика|rok]] [[zvuk]]a, a takođe je vrlo zaslužan za pionirski rad u spajaju roka, [[klasična muzika|klasike]] i [[barok]]ne forme. Većinu svoje popularnosti i muzičke karijere proveo je u sastavu [[Дип перпл|Dip perpl]], ali je isto bio istaknuti član grupa [[Whitesnake|Vajtsnejk]], Pejs, Ašton & Lord, [[The Artwoods|Artvuds]] i -{Flower Pot Men}-. Svirao je s brojnim drugim [[muzičar]]ima, uključujući i Grejama Boneta.
 
Godine [[1968]]. Lord je učestvovao u osnivanju [[Deep Purple|Dip perpla]]. On i bubnjar [[Ian Paice|Ijan Pejs]] bili su jedini konstantni članovi sastava u periodu od [[1968]]. do [[1976]]. godine, a nakon reformisanja sastava [[1984]]. godine ostaje sve do [[2002]]. godine.
 
Jedno od njegovih najboljih dela bio je projekt za [[album|uživo album]] ''[[Concerto for Group and Orchestra|Končerto za grupu i orkestar]]'', koji je izveden u Rojal Albert holu s [[Дип перпл|Dip perplom]] (Lord i Pejs zajedno sa [[električna gitara|gitaristom]] [[Ричи Блекмор|Ričijem Blekmorom]], [[pevač]]em [[Ијан Гилан|Ijanom Gilanom]] i [[bas gitara|basistom]] [[Roger Glover|Rodžerom Gloverom]]), i Kraljevskim filharmonijskim orkestrom. Ovaj koncert je ponovo izveden [[1999]]. godine na njihovu 30. godišnjicu delovanja u Albert holu, takođe sa Dip perplom (Lord, Pejs, Gilan, Glover i [[Steve Morse|Stiv Mors]], koji je zamenio [[Ричи Блекмор|Ričija Blekmora]]), ali ovog puta sa Londonskim filharmonijskim orkestrom.
 
Od [[2002]]. godine više nije član [[Дип перпл|Dip perpla]], jer se posvetio svojoj solo muzičkoj karijeri. Lord se više koncentrisao na komponovanje i na bluz/rok izvođenje. Godine [[2008]]. postigao je uspeh kao kompozitor klasične muzike, kada mu je album ''[[Durham Concert|Duram koncert]]'' iz [[2007]]. godine, došao na Top lestvice.
 
Lord je posthumno bio uveden u [[Дворана славних рокенрола|Dvoranu slavnih rokenrola]] 8. aprila 2016. godine kao član [[Дип перпл|Dip perpla]].<ref>[https://www.rollingstone.com/music/news/deep-purple-rocks-hall-of-fame-with-hits-filled-set-20160408 "Deep Purple Rocks Hall of Fame With Hits-Filled Set"]. ''Rolling Stone''. Приступљено 13 April 2016</ref>
 
== Detinjstvo i mladost ==
Džon Lord je rođen 9. juna 1941. godine u [[LesterЛестер|Lesteru]]u, [[Енглеска|Engleska]], od majke Mirijame (1912–1995, rođena Hadson) i oca Rega. Studirao je [[klavirКлавир|klasični klavir]] od uzrasta pet godina, i to je imalo velikog uticaja na njegov rad, a postalo je i njegov zaštitni znak. Njegova muzika bila je u rasponu od [[Јохан Себастијан Бах|Baha]] (konstantna veza u njegovoj muzici i u njegovim improvizacijama na [[klavijature|klavijaturama]]), do [[srednji vek|srednjovekovne]] popularne muzike i engleskog tradicionalnog kompozitora Edvarda Elgara.
 
Istovremeno Lord apsorbuje bluz [[zvuk]]ove koji su bili ključni u njegovoj rok karijeri. Uglavnom su to bili sirovi zvukovi od velikih [[SAD|američkih]] bluz muzičara poput Džimija Smita, Džimija Makgrifa i „Brata” Džeka Makdafa („-{Rock Candy}-”), a takođe je od [[JerryЏери LeeЛи LewisЛуис|Džeri Li Luisa]] savladao sposobnost privlačenja pažnje na [[Pozornica|pozornici]]. Svirajući [[orgulje]] stvarao je [[џез|džez]]-[[bluz]] zvukove iz [[1950e|1950-ih]] i [[1960e|1960-ih]], koristeći zaštitni znak bluz-orgulja [[Hamond orgulje|Hamond]] (modeli B3 i C3), i spajao ga sa Lesli zvučnim sistemom (poznato spajanje Hamond-Lesli zvučnika). Sviranje klavijatura [[1970e|1970-ih]], savremenika poput [[Кит Емерсон|Kita Emersona]] i [[Рик Вејкмен|Rika Vejkemana]], generalno je bilo daleko od bluz smera ili su donosili samo neke novosti, ali Lord je u potpunosti prihvatio njihove stilove.
 
Lord se 1959./60. seli u [[Лондон|London]], imajući želju da počne da profesionalno deluje i upisuje se u [[škola|školu]], Škola govora i drame, koja se nalazi u severozapadnom Londonu. Uz to Lord je svirao [[Клавир|klavir]] i orgulje po raznim klubovima, muzičkim segmentima i na završetku raznih svečanosti.
 
Svoju muzičku karijeru započinje [[1960]]. godine, u londonskom džez ansamblu Bila Aštona 'Kombo'. Ašton je bio ključna osoba u [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanskoj]] džez muzici i stvaranju onoga što je kasnije postalo Nacionalni omladinski džez orkestar. Između 1960. i [[1963]]. godine, Lord (zajedno sa Aštonom), odlazi u sastav Red blads bluzišans (takođe poznat kao Don Vilsonov kvartet), u kojeg je kasnije došao [[pevač]] Artur „Art” Vud. Vud je prethodno pevao s Aleksisom Kornerom u sastavu Bluz inkorporejted i bio je među prvim muzičarima u britanskom bluz pokretu. U tom periodu Lord učestvuje svirajući klavijature na [[Музички сингл|singlu]] grupe -{[[The Kinks]]}- iz [[1964]]. godine, „-{You Really Got Me}-”.
Ред 76:
 
== Dip perpl 1968-1976 ==
Ovo je razdoblje u Lordovoj muzičkoj karijeri kada je svirajući klavijature u [[Дип перпл|Dip perplu]], napravio svoj zaštitni znak. Ignorišući nastajanje [[sintisajzer|mug sintisajzera]], razvio se u [[Рок музика|rok]] svirača poput [[Кит Емерсон|Kita Emersona]], koji je eksperimentisao sa zvukom klavijatura svirajući na ''Hamond orguljama'', stilom težim od bluza. Ovakvim načinom potpuno se prilagodio [[Ричи Блекмор|Blekmorovoj]] brzini i [[ritam (muzika)|ritmu]] na prvoj gitari. Lord je voleo zvuk 'RMI 368' električnog-pianina i [[čembaloЧембало|čembala]], koji je koristio u kompozicijama „-{Demon's Eye}-” i „-{Space Truckin'}-”. Približno [[1973]]. godine, Lord u svojoj tehnici spaja njegove Hamond C3 orgulje, zajedno sa RMI.
 
Lord je svoju kombinaciju Hamond-Lesli spojio sa Maršal pojačalom i tako dobio vibrirajući (reski), teški, mehanički zvuk, koji je odlično parirao [[Ричи Блекмор|Blekmoru]] na prvoj gitari. Takođe su se njih dvojica u nekim trenucima dok su svirali naizmenično izmenjivali u zvukovima. U ranim snimcima [[Дип перпл|Dip perpla]], Lordove klavijature više su istaknute nego [[Ричи Блекмор|Blekmorova]] gitara. Kasnije je Lord bio spreman da preuzme većinu ključnih deonica od ritam gitariste. Na drugom i trećem Perplovom albumu, Lord počinje da pokazuje ambicije prema spajanju roka s [[klasična muzika|klasičnom muzikom]]. Ovi potezi su poboljšali njegov ugled među muzičarima, ali su i uzrokovali napetosti unutar grupe. [[Ричи Блекмор|Blekmor]] je želio da se bazira na istraživanju teškog rok ''rifa'', nadahnut uspehom grupe [[Лед зепелин|Led zepelin]], a Simper je jednom izjavio: „Nedostatak muzičkog smera uzrokovale su Džon Lordove klasične ideje”<ref>[http://www.thehighwaystar.com/interviews/simper/ns1983xxxx.html Nick Simper Interview from "Darker than Blue"] - Intervju sa Simonom Robinsonom, jul [[1983]]. godine.</ref>.
 
[[Ричи Блекмор|Blekmor]] i Lord se dogovaraju oko eksperimentisanja na zvuku pod uslovom da Lord bude glavni na sledećem albumu. Rezultat toga je [[album|uživo album]] ''[[Concerto for Group and Orchestra|Končerto za grupu i orkestar]]'' iz [[1969]]. godine, koji je jedan od najranijih pokušaja povezivanja roka sa klasičnom muzikom. Koncert je izveden uživo 24. septembra 1969. godine u Rojal Albert holu (s dva nova člana sastava, [[Ијан Гилан|Ijanom Gilanom]] i [[Роџер Гловер|Rodžerom Gloverom]], koji su zamenili Evansa i Simpera). Materijal je snimio BBC, a kasnije je objavljen kao album i [[Дип перпл|Dip perplu]] je doneo prvi veći uspeh, kao i Lordu veliko priznanje i poštovanje, verujući da njegov projekt i kompozicije imaju budućnost. Na koncertu je Lord dobio priliku da radi sa osnovnim klasičnim figurama, kao sa [[dirigent]]om Malkolmom Arnoldom koji je svoje tehničke veštine doveo do nivoa da se Lord može nositi s njima kako bi izbegao prezir od starijih članova orkestra.
 
Stil klasične muzike [[Дип перпл|Perpl]] je zadržao i na albumu -{''[[Deep Purple in Rock|In Rock]]''}-, objavljen od strane EMI-a [[1970|1970. godine]], i jedan je od njihovih ranih hevi rok albuma. Lord i [[Ричи Блекмор|Blekmor]] često su se izmenjivali u improviziranom klasičnom stilu poziva i odgovora (kao što je u kompoziciji „-{Speed King}-”), što je bila vrlo dobra podloga za uživo izvođenje. Takođe kompoziciju „-{Child in Time}-”, Lord svira s najvećim zvučnim efektima. Lord je odsvirao eksperimentalni solo u kompoziciji „-{Hard Lovin' Man}-” (kompletna sa interpolacijom policijske-sirene), i njegova je omiljena pesma od svih Perplovih studijskih izvođenja.
 
Dip perpl objavljuje niz albuma između [[1971]]. s albumom -{''[[Fireball (албум)|Fireball]]''}- i [[1975]]. godine s albumom -{''[[Come Taste the Band]]''}-. Gilan i Glover odlaze iz sastava [[1973]]., a Blekmor 1975. godine, te je sastav [[1976]]. prestao s radom. Lordovi najveći uspesi u tom Perplovom periodu bili su na kompozicijama „-{[[Smoke on the Water]]}-”, „-{Highway Star}-” i „-{Space Truckin'}-”, s albuma iz [[1972]]. -{''[[Machine Head (album)|Machine Head]]''}-, njegov muzički doprinos na albumu -{''[[Burn (album)|Burn]]''}- iz [[1974]]. godine i akustična bombastika na uživo albumu iz 1972. -{''[[Made in Japan (album)|Made in Japan]]''}-.
Ред 93:
Osim toga Lord je sarađivao s [[producent]]om Patrikom Gamblom sa Centralne televizije, gde je 1984. godine napisao [[saundtrek]] za TV seriju -{''Country Diary of an Edwardian Lady''}-, na temelju [[knjiga|knjige]] Edit Holden, zajedno s [[orkestar|orkestrom]] kojim je [[dirigovanje|dirigovao]] maestro Alfred Ralston.
 
== Dip perpl 1984 -2002 ==
 
Dip perpl se ponovno okupio 1984. godine i nastavio da muzički deluje s postavom ''-{MK II}-''. Ovaj događaj dobio je veliko odobravanje publike, uključujući i njihovu turneju tokom [[1985]]. godine po [[SAD|Americi]] kao potpora objavljivanju albuma -{''[[Perfect Strangers (album)|Perfect Strangers]]''}-, gde ih je u [[Knebworth|Kenbvortu]] 22. juna na kišom natopljenom stadionu posetilo 70.000 gledalaca. Nakon toga sledi niz objavljivanja albuma, često s različitom kvalitetom, a u kasnim [[1990e|1990-im]], Lord je jasno želio da istraži kojim putem ide njegova muzička karijera.
 
Godine [[1997]]., stvorio je možda njegov najveći lični rad do tada, album -{''Pictured Within''}-, objavljen [[1998]]. godine. Njegova majka Mirijam umire u avgustu [[1995]]. godine i materijal na albumu bio je duboko inspirisan tim događajem. Album je snimljen daleko od njegovog doma u [[nemačka|nemačkom]] gradu [[Келн|Keln]]. Lord je potpisao za [[diskografija|izdavačku kuću]] Verdžin klasiks, koja i objavljuje album. Ovo se takođe može gledati kao njegova prva faza odlaska iz Perpla i više okretanje prema svojoj solo karijeri. Jednu kompoziciju sa albuma -{''Pictured Within''}-, pod nazivom „-{Wait A While}-”, kasnije kao naslovnu stranu objavljuje [[Norveška]] pevačica Sisel Kirkjebe, na njezin albumu iz [[2003]]. -{''My Heart''}-. Lord [[2002]]. godine odlazi iz [[Дип перпл|Dip perpla]], čemu je prethodila ozleda koja je zahtevala operativni zahvat. Jednom prilikom je komentisao svoj odlazak iz perpla rečima: „Odlazak iz Dip perpla za mene je bio vrlo traumatičan, kao što sam uvek i sumnjao da će biti, ako razumete što mislim”. Povodom tog događaja posvetio je i jednu pesmu na svom solo albumu iz [[2004]]. godine -{''Beyond the Notes''}-, pod nazivom „-{De Profundis}-”.
 
U [[2003]]. godini, Lord se vraća svom voljenom [[Ritam i bluz|R&B]] / [[bluz]] stilu i snima standardni album u [[Сиднеј|Sidneju]], [[Australija]], zajedno s Džimijem Barnsom, pod nazivom -{''Live in the Basement''}-. Lord takođe vrlo rado podržava projekt „-{Sam Buxton Sunflower Jam Healing Trust}-” koji vodi Ijan Pejsova supruga, Džeki (sestra Lordove žene Viki), gde nastupa zajedno sa velikim brojem dece. Muzičari koji nastupaju sa Lordom na sceni uključuju i [[Paul Weller|Pola Velera]], [[Robert Plant|Roberta Planta]], [[Phil Manzanera|Fila Manzanera]], Ijana Pejsa i Bernia Marsdena. Dve Lordove kompozicije „-{Boom of the Tingling Strings}-” i „-{Disguises}-” (svita za gudački orkestar), snimljene su [[2006]]. godine u [[Danska|Danskoj]], a objavljene u aprilu [[2008]]. od srane izdavača EMI klasiks. Obe kompozicije sadrže elemente simfonijskog orkestra kojim je dirigovao maestro Pol Man. Osim toga snima drugi album sa sastavom -{The Hoochie Coochie Men}-, pod nazivom -{''Danger. White Men Dancing''}-, a objavljen je u oktobru [[2007]]. godine.
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Džon_Lord