Membranski protein — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене
мНема описа измене
Ред 18:
 
Integralni i periferni proteini mogu da budu post-translaciono modifikovani, sa dodatkom [[masna kiselina|masnih kiselina]] ili [[prenilacija|prenil]] lanaca, ili [[GPI]] (glikozilfosfatidil-inozitol), koji mogu da budu ankerisani u lipidnom dvosloju.
 
===Polipeptidni toksini===
 
Klasifikacija membranskih proteina u integralne i periferne ne obuhvata neke polipeptidne toksine, kao što je [[kolicin]] A ili alfa-hemolizin, i pojedine proteine koji učestvuju u [[apoptoza|apoptozi]]. Ti proteini su rastvorni u vodi ali mogu da se agregiraju i ireverzibilno vežu za lipidni dvoslog i formiraju alfa-heliksne ili [[beta-barel]]ne transmembranske kanale. Jedna alternativna klasifikacija je da se podele svi membranski proteini u integralne i ''amfitropske''.<ref name="pmid10503244">{{cite journal |author=Johnson JE, Cornell RB |title=Amphitropic proteins: regulation by reversible membrane interactions (review) |journal=Mol. Membr. Biol. |volume=16 |issue=3 |pages=217–35 |year=1999 |pmid=10503244 |doi=10.1080/096876899294544}}</ref> ''Amfitropski'' su proteini koji postoje u dva alternativna stanja: rastvornom u vodi i vezanom za lipidni dvosloj, dok se ''integralni'' proteini mogu naći samo u za membranu-vezanom stanju. Kategorija amfitropskih proteina obuhvata u vodi rastvorne kanal-formirajuće polipeptidne toksine, koji se ireverzibilno vezuju za membrane, ali isključuje periferne proteine koji interaguju sa drugim membranskim proteinima umesto lipidnog dvosloja.
 
== Intracelularna lokalizacija ==