Aerodrom Željava — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене
Ред 22:
== Formacijsko posedanje i upotreba objekta ==
 
Bazu je posedao 117. lap (lovackolovačko-avijacijski puk) sa 124. i 125. eskadrilom, naoružan tada najsavremenijim avionima [[МиГ-21|MiG-21]] različitih verzija i namena. Treća [[eskadrila]] bila je detaširana u [[Pula|Puli]] i služila je za obuku pilota. Oni bi po završenoj doobuci bili raspoređivani u elitne jedinice supersonične avijacije. Na Željavi je takođe bila bazirana 352. izviđackaizviđačka eskadrila koja nije bila u sastavu 117. lap. Zbog svoje strateške namene bila je direktno potčinjena Komandi [[RV]] i [[PVO]]. Komanda puka i izviđačke eskadrile bila je smeštena u podzemnom delu objekta. Komandant 117. lap bio je po formaciji [[potpukovnik]] ili [[pukovnik]], a izviđačke eskadrile [[major]] ili [[potpukovnik]]. U sastavu aerodroma bila je [[Vazduhoplovna baza]] (ranga puka) koja je imala jedinice nižeg ranga; one su obavljale pozadinsko, odnosno logističko obezbeđenje i druge pomoćne i prateće poslove. Komanda baze i pripadajuće jedinice bile su smeštene u kasarni koja je bila udaljena dva do tri kilometra od pista.
Za potrebe [[PVO]] (protiv-vazdušne odbrane) objekta kao samostalna jedinica bazirao se u kasarni puk lap. Komandant je po formaciji bio [[potpukovnik]] ili [[pukovnik]]. Kao samostalna jedinica u kasarni nalazio se i 51.bataljon [[VOJIN]]. Imao je u sastavu oko 120 starešina od kojih su neki po specijalnosti i činu bili viši od komandanta. Bataljon [[VOJIN]] je bazu koristio samo kao lokaciju, a u operativnom smislu bio je podređen komandi petog puka [[VOJIN]] u [[Zagreb|Zagrebu]]. Takođe je u objektu Klek imao svoj OC. U mirnodopskoj upotrebi koja se nije razlikovala od ratne, svi avioni su uvek bili pod zemljom. Kada je bio letački dan, izlazili su samo angažovani avioni i dežurni par koji je bio uvek spreman i naoružan za poletanje. Baza nije bila školskog tipa niti su se u njoj sticale specijalnosti i druga zvanja, već jedinica prve borbene linije. Napredovalo se u službi redovno ili vanredno, u skladu sa [[pravilo službe|PS]]. Međutim, baza je bila elitna u svakom smislu te reči i služba u njoj smatrana je čašću i veoma značajnim mestom u biografiji svakog ko je tamo bio. Samo najbolji su stizali na Željavu koja je, kao i Batajnica, bila aerodrom dežurnog tipa, sa 24-oro časovnim radom. Status pilota i osoblja nije se formalno razlikovo od ostalih kolega sa drugih aerodroma, a oznake su bile kao u ostalim jedinicama. Piloti su samo u letu imali svoj poseban identifikacioni broj i iskusan poznavalac situacije u vazduhu mogao je da po radio-saobraćaju zaključi koji avion je sa kog aerodroma.
Svi pripadnici objekta stanovali su sa svojim porodicama u [[Bihać|Bihaću]] gde je jedan gradski kvart (’’[[Harmani]]’’) bio napravljen za potrebe aerodroma. Svi pripadnici baze imali su odgovarajuće rešeno stambeno pitanje.