Strukturna biologija — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нова страница: thumb|[[Hemoglobin, protein crvenih krvnih zrnaca koji transportuje kiseonik]] '''Strukturna biologija''' …
 
Ред 2:
 
'''Strukturna biologija''' je grana [[molekularna biologija|molekularne biologije]], [[biohemija|biohemije]], i [[biofizika|biofizike]] koja se bavi molekulskim strukturama bioloških [[makromolekul]]a, posebno [[protein]]a i [[nukleinska kiselina|nukleinskih kiselina]], kako oni poprimaju svoje konformacije, i kako promene njihovih struktura utiče na njihove funkcije. Ova tema ima veliki značaj za biologe zato što makromolekuli vrše najveći broj funkcija u [[ćelija (biologija)|ćelijama]], i zato što do toga dolazi jedino ako su savijeni u specifične trodimenzionalne oblike. Njihova arhitektura, [[tercijarna struktura]]" molekula, zavisi na kompleksan način od osnovne kompozicije molekula, ili "[[primarna struktura|primarne strukture]]."
 
[[Biomolekul]]i su suviše mali da bilo moguće da se vide čak i najsavršenijim [[mikroskop]]ima. Metodi koje strukturni biolozi koriste za određivanje struktura generalno obuhvataju istovremena merenja velikog broja identičnih molekula. Ti metodi su:
{{columns-list|2|
*[[Кристалографија|Makromolekulska kristalografija]],
*[[Нуклеарна магнетна резонанција|NMR]],
*[[Elektronska paramagnetna rezonanca|EPR]],
*[[krioelektronska mikroskopija]] (krio-EM)
*[[Multiugaono rasipanje svetlosti]],
*[[Biološko rasejavanje malog ugla|Rasejavanje malog ugla]],
*[[Ultra brza laserska spektroskopija]], i
*[[Dualna polarizaciona interferometrija]] i [[cirkularni dihroizam]].
}}
Makromolekuli se najčešće se studiraju u „[[prirodno stanje|prirodnom stanju]]“. Varijacije ovih metoda se takođe koriste za izučavanje [[Денатурација|denaturisanih]] molekula, kao i načina na koji on ponovo poprimaju prirodno stanje.
 
== Reference ==