Mandžurci — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене
мНема описа измене
Ред 4:
'''Mandžurci''' ([[Mandžurski jezik|mandžurski]]: [[Слика:Manjui gisun.svg|10п]] ''Manju''; {{zh-stp|s=滿族 |t=满族 |p=Mǎnzú}}) su [[Mandžursko-tunguski narodi|tunguski]] narod poreklom iz dela severoistočne Azije zvanog [[Mandžurija]]. Za vreme [[Mandžursko osvajanje|mandžurskog osvajanja]] u [[17. vek]]u, osvojili su [[Kina|Kinu]], tada pod [[Dinastija Ming|dinastijom Ming]], koju su zamenili vlastitom [[Dinastija Qing|dinastijom Qing]]. Ta dinastija je vladala Kinom do tzv. [[Xinhai revolucija|Xinhai revolucije]] godine [[1912]], nakon koje je utemeljena [[Republika Kina]].
 
Mandžurci su se uglavnom asimilirali u [[Han Kinezi|Han Kineze]], a tokom tog procesa je došlo do značajnih kulturnih i drugih promena u obe etničke grupe. Danas je [[mandžurski jezik]] gotovo izumro, a njime govori samo manjih broj starijih ljudi u seoskim sredinama severoistočne Kine, kao i nekoliko naučnika; oko 10.000 ljudi govori [[Sibe]]om (Xiboom), modernim mandžurskim dijalektom koji se govori u regiji [[Ili]] u [[Xinjiang]]u. Posljednjih nekoliko godina, međutim, ponovno se javio interes za mandžursku kulturu i među Mandžurcima i među Han Kinezima. Danas postoji veliki broj Kineza koji imaju barem nekoliko Mandžuraca među precima, ali se oni uglavnom izjašnjavaju kao Kinezi. Usvajanje preferencijalne politike prema etničkim manjima (prednost pri upisu na univerzitete i zapošljavanju u državnim službama) je takođertakođe potaklo kineske građane mešanog kinesko-mandžurskog porijekla da se izjašnjavaju kao Mandžurci.
 
== Poreklo ==
Ред 16:
Drevna religija Mandžuraca je oblik šamanizma koji ima neke sličnosti s mongolskim šamanizmom, što je najvidljivije u obožavanju nebeske boginje kojoj je sagrađen poznati "[[Hram neba]]" ili "Tian Tan" u Pekingu, danas više turistička atrakcija nego mesto za verske obrede. Usprkos činjenice da je oskvrnavljen (s mandžurskog duhovnog gledišta), Tian Tan je i dalje zadržao istorijsku, kulturnu i duhovnu važnost za nacionalno svesne Mandžurce.
 
Osim Nebeske Boginje, mandžurski panteon je takođertakođe sadržavao bogove zemlje i sunca i boginju meseca - kojima su sagrađeni hramovi u Pekingu nalik na Hram Neba. Od sva četiri glavna božanstva, Boginja Meseca je bila najvažnija. Ta četiri primarna božanstva su predsatvljena s četiri odgovarajuće boje koje su postale četiri originalne boje u mandžurskom sistemu zastava. Crvena je bila boja sunca. Žuta je bila boja zemlje. Plava je bila boja nebeske boginje, dok je bela pripada boginji meseca.
 
U političkom smislu Glavna Žuta zastava je bila od velike važnosti za vladajući [[Aisin Gioro]] (kineski Aixinjueluo) koji su imali Glavnu žutu zastavu. Zbog važnosti koje je u mandžurskom duhovnom životu imala Boginja Meseca, Bela zastava je imala veliku važnost i pripadnost toj zastavi je značila povezanost sa verskim pitanjima. Za ženu rođenu pod Belom zastavom se smatralo da je duhovno obdarena. Šamani ili kandidati za šamane su morali biti pod belom zastavom - ili po rođenju ili usvajanjem nakon strogih testova duhovne sposobnosti. Jednom kada se zaredio, mandžurski šaman se smatrao svetim vazalom velike mudrosti.
Ред 31:
Nurhači je kasnije osvojio oblast oko Mukden (današnjeg [[Шенјанг|Šenjang]]) i od nje stvorio novu prijestolnicu [[Carstvo Qing|Carstva Qing]] godine 1621. Kada su godine [[1644]]. [[Peking]] osvojili pobunjeni seljaci pod [[Li Zicheng]]om , Carstvo Ch'ing je napalo [[Matična Kina|matičnu Kinu]] i premestilo prestolnicu iz [[Шенјанг|Mukdena]] (fortificiranog grada iz vremena [[Period zaraćenih država|zaraćenih država]]) u [[Peking]].
 
Iz političkih razloga rani [[Mandžurija|mandžurski]] carevi su se ženili sa potomcima velikih [[Mongoli|mongolskih]] kanova, tako da bi njihovi potomci (kao car [[Kangxi]]) mogli biti viđeni kao legitimni naslednici mongolske [[Dinastija Yuan|dinastije Yuan]]. Za vrijeme [[Dinastija Ćing|dinastije Ćing]], mandžurske vlasti su se trudile sačuvati mandžursku kulturu i [[Mandžurski jezik|jezik]]. Ti napori uglavnom nisu uspjeli, jer su Mandžurci postupno preuzeli običaje i jezik većinskih Han Kineza, pa se do [[19. vijek]]a, mandžurski retko govorio čak i na Carskom dvoru. To je jedinstven slučaj u svetu da jedan narod dođe i ovlada drugim, a onda se stopi sa njim i odrekne se svog nacionalnog identiteta, jezika i kulture i prihvati sve nacionalne elemente onog naroda kojim vlada. Mandžurskim se još uvek pisalo kako bi se održala komunikacija između cara i službenika Zastava sve do kraha dinastije. Dinastija Ćing je takođertakođe održavala sistem dvojnih službi u kojoj je svaka važnija služba morala uz kineskog imati i mandžurskog službenika. Zbog relativnog malog broja Mandžuraca, to je osiguralo da većina njih budu vladini službenici.
 
Pred kraj dinastije Ćing, Mandžurci su bili prikazivani kao strani kolonizatori od strane [[Kineski nacionalizam|kineskih nacionalista]] kao što je [[Sun Yat-Sen]], iako su njegovu republikansku revoluciju bili podržavali mnogi reformski orijentisani mandžurski službenici i oficiri. Taj prikaz je relativno brzo nestao nakon [[Revolucija 1911|revolucije 1911]] i nova Republika Kina je nastojala Mandžurce predstaviti kao integralni dio kineske nacije.
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Mandžurci