Predislamska Arabija — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м разне исправке |
м разне исправке; козметичке измене |
||
Ред 1:
{{Прерађивање|||||Историја}}
'''Predislamska Arabija''' trajalo je do pojave [[islam
== Geografija Arabijskog poluostrva ==
[[
Arabijsko poluostrvo se na zapadu, jugu i istoku graniči sa [[Crveno more|Crvenim morem]], [[Adenski zaliv|Adenskim zalivom]], [[Arapsko more|Arapskim morem]], [[Omanski zaliv|Omanskim]] i [[Persijski zaliv|Persijskim zalivom]]. Poluostrvo najvećim delom nije gostoprimljiva teritorija; to je pustinjsko - planinski region, mestimično ispresecan oazama. Postoje četiri velike doline - Sirhan, Ruma, Davasir i Hadramaut.
Razlikuju se tri vrste pustinjskog tla:
* veliki Nufud, područje belog i crvenkastog peska koji vetar nanosi na peščane dine i koji pokriva ogromna prostranstva severne Arabije,
* Al - Dahna (crvena zemlja), površina crvenog peska, pruža se od velikog Nufuda, na severu, do Rub al - Halija, na jugu i
* Harah, površina valovite i napukle lave koja pokriva peščaru. Vulkanska područja ovog tipa nalaze se u obilju u zapadnim i centralnim predelima Poluostrva. Poslednja vulkanska erupcija koju je zabeležio jedan arapski istoričar dogodila se 1256. godine.
Takozvana Sirijska pustinja, Badiyat aš - Šam, kao i Mesopotamijska, najvećim delom su stepe. Južni deo Sirijske pustinje se u običnom govoru naziva al - Hamad. Južni deo Mesopotamijske pustinje se obično naziva Badiyat al - Irak ili Samaua.
Središnji i severni deo Poluostrva Arapi dele na tri tradicionalne zone:
* [[Tihama]] - semitska reč koja znači „ nizija”, a koristi se za valovite ravnice i padine uz obalu Crvenog mora,
* [[Hidžaz]] („greben”) - naziv se prvobitno upotrebljavao za planinski lanac koji odvaja priobalnu ravnicu od visoravni Nedžd i
* [[Nedžd]] - istočno od Hidžaza; velika unutrašnja visoravan; najviše se sastoji od pustinje Nufud.
Klimatski uslovi su jako složeni i nepovoljni - hidrosferu predstavljaju izvori podzemnih voda i retke poplave. Indijski okean donosi kiše ali vruć pustinjski vetar sezonski provaljuje u zemlju i ostavlja vrlo malo vlage u unutrašnjosti.
Ред 22:
U Hidžazu sušne sezone, koje traju možda i po 2-3 godine, ne predstavljaju nikakvu novinu. Kratkotrajne kišne oluje povremeno zadese [[Meka|Meku]] i [[Medina|Medinu]] preteći da unište i samu Kabu.
U [[Jemen
Arabija ima mrežu stenovitih dubokih korita (wādī) koja odvode bujice kad nastupe kiše. Ta korita nisu služila samo u te svrhe.
Ред 36:
Kasnijim naučnim istraživanjima i otkrićima ustanovljeno je da semitska jezička porodica obuhvata brojne, međusobno veoma bliske jezike. Porodicu čine sledeći ogranci:
* najstariji sloj, severoistočni jezici, tj. jezici drevne [[Mesopotamija|Mesopotamije]]:
** akadski (2500 – 2000.g.p.n.e.), koji se podelio na:
** severni, asirski (2000 – 500.g.p.n.e.)
** južni, vavilonski (2000 – 600.g.p.n.e.)
* severozapadni ogranak čine jezici [[Palestina|Palestine]] i današnje [[Sirija|Sirije]]:
** stariji kanaanski jezici, odnosno jezici II milenijuma:
*** [[hebrejski]]
*** fenički sa punskim
*** moavitski (moabitski)
** mlađi, aramejski jezici, jezici I milenijuma:
*** [[aramejski]] (X – II vek p.n.e.)
*** nabatejski (I vek p.n.e. – III vek n.e.)
*** palmirski (I vek p.n.e. – III vek n.e.)
*** [[judeo – palestinski]] (prvi vekovi n.e.)
*** [[hrišćansko – palestinski]] (V – VII vek n.e.)
*** samarićanski (IV vek n.e.)
*** sirijački (III – XIII vek n.e.)
*** vavilonski aramejski (V – VIII vek n.e.)
*** mandejski (III – VIII vek n.e.)
* najmlađi, jugozapadni jezici, jezici Arabljanskog poluostrva:
** etiopski jezici:
*** geez (prvi vekovi n.e.)
*** moderni dijalekti
** [[arapski jezik|arapski jezici]] (južni i severni)
=== Plemenski sistem Beduina ===
Ред 67:
Briga o rodoslovu je postojala kod arapskih plemena i pre pojave islama, te je za pitanja o korenu i poreklu plemena bila zadužena osoba koja je o tome više znala nego ostali pripadnici plemena.
Čast
Na čelu plemena bio je sejjid ili [[šeik]], izabrani vođa, koji je retko bio nešto više no prvi među jednakima. On je više sledio nego vodio plemensko mišljenje. Nije mogao nametnuti dužnosti niti izvršiti kazne. Prava i dužnosti su se odnosile na pojedinačne porodice unutar plemena, ali ni na koga izvan. Funkcija šeikove vlasti bila je više posredovanje nego zapovedanje. On nije imao nikakve prinudne vlasti, pa su i sami pojmovi vlasti, kraljevstva, javnih kazni itd. bili nepoznati arapskom nomadskom društvu. Šeika su birale starešine plemena, obično među članovima samo jedne porodice, koja je bila neka vrsta šeičke kuće, poznata kao Ahl ul Bayt - „Ljudi od kuće”. Njega je savetovalo veće starešina zvano [[Medžlis]], koje se sastojalo od poglavara porodice i predstavnika rodova u plemenu. Medžlis je bio tumač javnog mišljenja. Vreme trajanja šeikove vlasti zavisilo je od naklonosti izbornog tela.
Ред 74:
== Stvaranje država ==
[[
Prve organizovane države nastale su na jugu Arabije u toku druge polovine I milenijuma p.n.e. i to su Saba', Ma‘īn, Katabān i Hadramaut.
Ред 83:
[[Kataban]] se nalazio istočno od Adena, a [[Hadramaut]] pored Katabana, južno od Rub al - Halija. Monarhija Kataban, čiji je glavni grad bio Tamna‛ (sada [[Kuhlan]]), trajala je otprilike od 400 – 50.g.p.n.e.; a monarhija Hadramaut, čiji je glavni grad bio [[Šabvah]], trajala je od sredine V veka p.n.e. do kraja I veka n.e.
Od 115.g.p.n.e. čitava oblast došla je pod vlast novih gospodara – ovo obeležava početak prvog Himjaritskog kraljevstva, koje je trajalo otprilike sve do 300.g.n.e. [[Himjariti]] su bili naslednici minejsko – sabejske kulture i trgovine. Njihov jezik je bio isti kao i jezik Sabejaca i Minejaca. Glavni grad himjaritske dinastije bio je [[Zafar]], čije se ruševine mogu videti na vrhu jednog brega blizu današnjeg grada [[Jarim
Južni Arapi su se u ograničenom obimu naseljavali na severu, verovatno radi trgovine. Tako je duž trgovačkog puta nastao niz polucivilizovanih država u sirijskoj i severnoarapskoj pustinjskoj oblasti. Prva, a možda i najvažnija od njih, bila je država Nabatejaca, koji su u doba svoje najveće moći vladali područjem od Akabskog zaliva do Mrtvog mora na severu, i obuhvatala je veliki deo severnog Hidžaza. Prestonica je bila u [[Petra|Petri]], u današnjoj Hašemitskoj Kraljevini [[Jordan]]. Petra je bila saobraćajni čvor na karavanskom putu između Sabe i Mediterana. Mada su se Nabatejci služili arapskim govorom, u nedostatku arapskog pisma, upotrebljavali su aramejsko pismo. Nabatejsko kurzivno pismo, uzeto od aramejskog, razvilo se u III veku n.e. u pismo severnoarapskog jezika, arapskog jezika [[Kuran
Kraljevina Palmira osnovana je na jugoistoku Sirije, u sirijsko – arapskoj pustinji. Ovaj grad se istakao kao polazna tačka novih trgovačkih puteva koji su se počeli u velikoj meri upotrebljavati posle prvog veka naše ere. Njegove ruševine spadaju među najznamenitije i najmanje proučene ostatke antike. ,,Poglavica karavana’’ i ,,poglavica pijace’’ su sinonimi za stanovnike ovog grada. Palmira je, u toku II i III veka naše ere, postala jedan od najbogatijih gradova na Bliskom istoku. Palmira je bila na vrhuncu svoga sjaja između 130. i 270.g.n.e. Međunarodna trgovina se odvijala preko nje na istok sve do [[Kina|Kine]] i, kao grad koji je svoj postanak vezao za karavansku trgovinu, postala je istinski naslednik Petre. Palmirska civilizacija bila je interesantna mešavina grčkih, sirijskih i partskih (iranskih) elemenata. Značajna je ne samo za sebe nego i kao ilustracija kulturnog uspona do kojeg se pustinjski Arabljani mogu popeti kada im se pruže pogodne prilike. Jezik kojim su oni govorili bio je dijalekat zapadnog aramejskog jezika, koji je bio sličan nabatejskom i egipatsko – aramejskom.
Južna
Sa Bliskog istoka su se pojavile nove snage, pre svega religijske, koje snažno stupaju na istorijsku scenu. To je hrišćanska [[Vizantija]] i zoroastrijanska [[Persija]]. [[Hrišćanstvo]] je počelo vršiti uticaj na Arabljanskom poluostrvu u svoja dva oblika – nestorijanstvo, koje je dolazilo iz Mesopotamije, i monofizitizam, iz Egipta i Abisinije. [[Nestorijanstvo]] je jeres koja je dobila ime po svom začetniku, carigradskom patrijarhu [[Nestorije|Nestoriju]]. Nestorije je govorio da Devicu Mariju ne treba zvati Bogorodicom, pošto ona nije mogla da rodi Božansku prirodu Hristovu, budući da je nerođenost svojstvo božanstva. Zbog toga je tražio da se ona naziva samo Hristorodica. Njegovo učenje je odbačeno i osuđeno na [[Treći Vaseljenski Sabor|Trećem Vaseljenskom Saboru]] održanom u [[Efes
Tri velike snage Persija, Vizantija i Himjar su bile važni faktori posredstvom religije i ratova koje su vodili [[Lahmidi]] za Persijance, [[Gasanidi]] za Vizantiju i [[Kinde]] za Himjar. Persijska i vizantijska kultura, materijalna i moralna, oticala je kroz nekoliko kanala, koji su najviše bili povezani sa transarapskim trgovačkim putevima. Jedan od tih kanala bilo je osnivanje stranih kolonija na samom poluostrvu. U različitim delovima Arabije bile su osnovane mnogobrojne jevrejske i hrišćanske naseobine koje su širile aramejsku i helenističku kulturu. Glavno hrišćansko središte u Južnoj Arabiji bilo je u Nedžranu, gde se razvio napredan politički život. Svuda je bilo Jevreja i Arapa koji su primili judaizam, posebno u Jatribu – oni su uglavnom bili poljoprivrednici i zanatlije. Države Gasan i Hira, koje su bile pod uticajem Vizantije i Persije, bile su hrišćanske, najpre monofizitske, a kasnije nestorijanske. Obe su imale primesu aramejske i helenističke kulture. Rana istorija Gasana je nejasna i poznata samo iz arapskih predanja. Gasanidi su živeli u blizini reke Jarmuk. Posle skupog rata s Persijancima, Vizantija je obustavila novčanu pomoć Gasanidima, koji su počeli iskazivati ogorčenje i nelojalnost Vizantiji. Na granicama pokrajine Iraka, koji je bio pod persijskom vlašću, nalazila se arapska kneževina Hira, vazalna država vladara [[Sasanidsko carstvo|Sasanidskog carstva]]. Uloga Hire u Sasanidskom carstvu bila je ista kao i uloga Gasanidske države u Vizantijskom carstvu. U persijskim ratovima protiv Vizantije Arapi iz Hire služili su kao pomoćna vojska. Iako je Hira bila vazal Persije, njena kultura je poticala uglavnom sa Zapada, iz hrišćanske i helenističke civilizacije Sirije. Isprva su stanovnici Hire bili pagani, ali su primili nestorijansko hrišćanstvo. Carstvo Kinda je takođe važno jer njegov razvoj i ekspanzija u mnogočemu predskazuju kasniju ekspanziju islama. Kraljevina Kinda je cvetala u kasnom IV i ranom V veku u severnoj Arabiji. Isprva moćna, ona se srušila ne uspevši da probije prepreke Vizantijskog i Persijskog carstva. Ostaci plemena Kinda bili su proterani u svoja naselja u Hadramautu. Kraljevstvo Kinda je trajalo samo 50 godina. Ova tampon – kraljevstva su propala kao žrtve želje za upravljanjem životom na Arabljanskom poluostrvu. U VI veku Južna Arabija bila je izložena napadima hrišćanskih kraljeva iz Aksuma i Sasanida [[Husrev I Anuširvan|Husreva I Anuširvana]]. Progon hrišćana doveo je do ponovnog abisinskog zauzimanja Jemena (oko 521.). Pod Husrevom su Persijanci isterali Abisince i Jemen je bio persijska teritorija sve do pojave islama.
Ред 99:
[[Religija]] je bila važan deo života. Bila je oblik polidemonizma povezan s paganstvom prastarih Semita. Božanstva u koja su verovali bila su zaštitnici pojedinih mesta koja su živela na drveću, uz izvore, a naročito u svetom kamenju. Plemenska religija nije imala stvarno sveštenstvo; ranije su se vladari nazivali mukarrib, sveštenik – kralj (naziv je kasnije promenjen u kralj, malik), koji su bili i duhovni i svetovni poglavari. Lutajući nomadi su vukli svoje bogove sa sobom u crvenom šatoru koji je bio neka vrsta zavetnog kovčega i pratio ih je u boj. Njihova vera nije bila lična već kolektivna. Plemenska vera se usredsredila oko plemenskog boga, koga je obično simbolizovao kamen. Čuvala ga je šeička kuća. Bog i kult su bili znak plemenskog pripadništva i jedini ideološki izraz osećaja jedinstva i kohezije plemena. Pokoravanje plemenskom kultu izražavalo je političku lojalnost. Otpadništvo od vere bilo je ravno izdaji.
U Arabiji je bilo mnoštvo
Ovaj period pre pojave islama, koji je obeležen idolatrijom, naziva se [[džahilija|džahilijom]] (ar. doba neznanja), periodom u kome Arabija nije imala od boga objavljenih zakona, nadahnutog proroka niti objavljene knjige. Izvori koji nam opisuju ovaj period oslanjaju se na tradiciju, legende, poslovice, a iznad svega na pesme od kojih nijedna nije zabeležena pre II i III veka posle hidžre, dve do četiri stotine godina posle događaja o kojima one govore. Ovaj pojam ima negativno značenje, pa se kao primer džahilije obično navodi da su u to vreme Arapi novorođenu žensku decu živu zakopavali.
Ред 109:
=== Meka ===
{{main-lat|Meka}}
Ovaj grad je geograf [[Klaudije Ptolomej]] poznavao pod imenom Macoraba, što dolazi od sabejskog Makuraba, što znači svetilište. [[Meka]] je smeštena u dolini okruženoj visokim planinama i pristupačnoj samo putem uskih klanaca. Verovatno je bila mesto odmora na ,,tamjanskom putu’’ kojim su proizvodi Istoka, pre svega skupoceni mirisi, pristizali na [[Sredozemlje]]. Bila je na vrlo povoljnom položaju, nedaleko od useka u planinski venac Serat, u blizini sastajališta puteva [[Vavilon]]a i [[Sirija|Sirije]] prema visoravnima [[Jemen]]a i obalama [[Indijski okean|Indijskog okeana]] i [[Crveno more|Crvenog mora]]. Nešto pre pojave islama Meku je osvojilo severnoarapsko [[pleme Kurejš]] i ona se brzo razvila u trgovački centar. Mekanci su rano započeli pregovore sa susednim državama Arabije pomoću kojih su dobili dozvole za slobodni prolaz karavana. Ugovore su zaključivali sa abisinskim [[Negus
Meka je imala živ poslovni život u kojem je trgovina potpuno preovladavala. U malim dućanima se nalazila [[vaga]], manja da bi se merila roba, a veća da se preispitaju sredstva plaćanja svake vrste, pa i gotov [[novac]]. Novac je bio raznolik: vizantijski zlatni [[dinar]]i, sasanidske i himjaritske srebrne [[drahma|drahme]]. Ako nije bilo kovanog novca, tu su bile šipke od [[srebro|srebra]] i [[zlato|zlata]], kao i tibr, zlatna prašina. Postojala je i podela valute – vizantijske provincije [[Sirija]] i [[Egipat]] spadale su u ahl ad - dahab, zemlje sa zlatnom valutom, a [[Vavilon]] u ahl al – wariq, zemlje sa srebrnom sasanidskom valutom.
Meka je bila i sveti grad; bila je centar religijskog života, idolatrije i politeizma, sa panteonom koji čine tri boginje, al – Lāt, al – Uzzā i Manāt, ćerke [[Alah
Kockasta građevina, poznata kao [[Kaba]], bila je simbol jedinstva u Meki. Muslimanska tradicija tvrdi da je Kabu prvobitno sazidao Adam prema nekom nebeskom prototipu i da su je posle opšteg potopa ponovo sagradili [[Ibrahim]] (Abraham) i [[Ismail]]. Dok je bio zauzet ponovnim zidanjem Kabe, Ismail je od [[arhanđeo Gavrilo|arhanđela Gavrila]] primio Crni kamen koji se još uvek nalazi u jugoistočnom uglu građevine. Kaba je važila kao stanište jednog ili više bogova, idola, sanama. Tih idola bilo je 360, svako pleme je imalo svog idola, i svi su se nalazili u Kabi. Kaba je celi okolni kraj učinila posvećenim tlom ([[haram
Jednom godišnje tokom svetih meseci [[Arapi]] su hrlili u Meku i okolinu, kompleks od tri mesta gde su vršene razne aktivnosti: [[Ukaz]], sajam i mesto održavanja pesničkih takmičenja (pesnik je bio čovek koji je posedovao znanje, održavao veze sa nevidljivim silama i svojim prokletstvom mogao je prouzrokovati nesreću neprijatelju; njegove reči mogle
=== Medina ===
Ред 131:
== Literatura ==
* Božović, R., Simić, V. : ''Pojmovnik islama'' - Narodna knjiga, Beograd, 2003
* Cambridge: ''The History of Islam, Vol. 1'' - Cambridge, at the University Press, 1970
* Đakovac, A., Bigović, R. : ''Leksikon hrišćanstva, judaizma i islama'' - Agencija Matić, Beograd, 2006
* Hamidullah, M. : ''Muhammed A. S., Knj. 1'' - Nerkez Smailagić, Zagreb, 1977
* Hiti, F. : ''Istorija Arapa'' - Veselin Masleša, Sarajevo, 1988
* Lewis, B. : ''Arapi u povjesti'' - Ognjen Prica, Zagreb, 1956
* Milot, J. R. : ''Islam i Muslimani'' - Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1982
* Mitrović, A. : ''Nauka o Orijentu - neodvojivi deo evropske naučne i kulturne tradicije''/ u: ''Tragovi: Trideset godina sinologije 1974- 2004'', Filološki fakultet, Beograd, 2004
* ''Oksfordska istorija islama''/ Džon L. Espozito priređivač- Clio, Beograd, 2002
* Smailagić, N. : ''Leksikon islama'' - Svjetlost, Sarajevo, 1990
== Spoljašnje veze ==
{{Commonscat|Pre-Islamic Arabia}}▼
* [http://www.mullasadra.com/decembar/zivotposlanika4.htm Arabija od predislamskog perioda do Hidžre]
▲{{Commonscat|Pre-Islamic Arabia}}
{{DEFAULTSORT:Предисламска Арабија}}
|