Javorov sirup — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
м Бот: Селим 29 међујезичких веза, које су сад на Википодацима на d:q402563 |
м разне исправке; козметичке измене |
||
Ред 1:
[[
'''Javorov sirup''' je zaslađivač napravljen od soka nekih stabala [[Јавор|javora]]. U hladnim klimatskim područjima, ovo drveće skladišti [[Шећер|šećer]] u svojim korenima pre zime, i sok koji se sakuplja u proleće može se izvaditi i koncentrisati. Javorov sirup se najviše proizvodi u [[Квебек|Kvebeku]], u [[Канада|Kanadi]]. [[
Javorov sirup se najčešće koristi za napolitanke, [[Палачинка|palačinke]], [[Ovas|ovsanu]] kašu, -{''crumpets''}- (slatki hleb napravljen od [[Брашно|brašna]] i [[Квасац|kvasca]], uglavnom se jede u [[Велика Британија|Velikoj Britaniji]]) i tost hleb. Ponekad se koristi i kao sastojak u pečenim stvarima, u izradi slatkiša, prilikom pripreme [[Десерт|deserta]], ili kao izvor [[Шећер|sećera]] i [[Арома (хемија)|arome]] prilikom pravljenja [[Пиво|piva]]. [[Сахароза|Saharoza]] najviše preovlađuje u javorovom sirupu. Prvi put je prikupljan i korišćen od strane [[Američki starosedeoci|američkih starosedeoca]], a kasnije je usvojeno od strane evropskih doseljenika.
Ред 7:
== Istorija ==
=== Američki starosedeoci ===
[[
[[Indijanci]] koji su živeli u severoistočnom delu [[Северна Америка|Severne Amerike]] bili su prvi ljudi koji su umeli da proizvedu javorov sirup i javorov šećer. Prema njihovoj usmenoj tradiciji, kao i arheološkim dokazima, sok javorovog drveta je korišćen zbog njegovog sadržaja [[Шећер|šećera]]<ref name="mmsa">{{cite web|title=History|url=http://www.mi-maplesyrup.com/about/history.htm|publisher=Michigan Maple Syrup Association|accessdate=20 November 2010}}</ref>, mnogo pre nego što su Evropljani stigli u taj region.<ref name="ciesla">{{Cite book |last=Ciesla |first=William M. |title=Non-wood forest products from temperate broad-leaved trees |year=2002 |publisher=Food and Agriculture Organization of the United Nations |isbn=92-5-104855-X |pages=37–43, 103–113}}</ref>
Algonikini (pleme američkih indijanaca s gornje [[Otava|Otave]]) su prepoznali sok kao izvor energije i hrane.
Prve Nacije i [[
=== Od kolonijalnog perioda do savremenog doba ===
[[
U ranim fazama evropske kolonizacije, na severo-istočnu [[Северна Америка|Severnu Ameriku]], autohtoni narodi su pokazali došljacima kako da pripreme određene vrste [[Јавор|javora]] tokom kraja zime/ranog prolećnog otapanja, kako bi sakupili sok, skuvaju ga da ispari nešto
Tokom [[17. vek|XVII]] i [[18. vek|XVIII]] veka, obrađeni javorov sok je bio glavni izvor koncentrisovanog šećera, kako u tečnoj, tako i u kristalnoj formi<ref name="history"/>. Evropljani su donekle prepravili metodu obrađivanja, sa njihovim pristupom naprednijoj [[Технологија|tehnologiji]], posebno u [[Металургија|metalurgiji]], izradi alata i korišćenju pripitomljenih [[Животиње|životinja]]. Tipični, učesnici javorovog šećerenja počinju da rade na početku prolećnog otapanja u regionima šuma koje sadrže veliki broj [[Јавор|javora]], koncentrisane u razumnom opsegu za [[Транспорт|transportaciju]] kako bi opravdali napor. Oni prvo označe rupe na kori javora, obično više od jedne rupe za veliko drvo, ubace ručno napravljeni (obično urezani drveni) odvodnik u rupe, a zatim okače drvene kofe sa isturenog kraja svakog odvoda kako bi sakupili sok. Kofe su obično pravljene tako što bi se stablo drveta odgovarajuće veličine iseklo na dužinu kofe, pa zatim se svaki deo izdubio sa jedne strane, kreirajući bešavne vodonepropusne kontejnere. Sok polako puni kofe, kap po kap. Povremano bi neko došao da sakupi sok koji se je nagomilao. Tada bi bilo prebačeno u veći sud (buradi, veliki lonci, udubljeno stablo) koji je obično bio prikačen na sanke ili kola koja su vukle životinje, ili je nošeno u kantama, ili sličnim kontejnerima. Kofe bi se potom opet vratile na drvo, i proces bi se ponavljao sve dok je tok soka “sladak”. Specifični vremenski uslovi u periodu kasne zime/ranog prolećnog otapanja su bili i dalje su kritični u određivanju dužine sezone „Šećerenja“.
Od [[1850.]]e, zgrada za kuvanje soka izgledala je kao i danas. Doseljenici su prepravili metode sakupljanja soka. Sok je transportovan korišćenjem velikih buradi koje su vukli konji ili volovi, i nošeni su do centralne zgrade za kuvanje soka, gde bi se on prerađivao. U to vreme, javorov šećer je bio jedini dostupan šećer, pošto je bilo teško naći druge vrste šećera i bili su skupi. Proizvodne metode su bile unapređene od kolonijalnih dana, ali u suštini su ostale iste. Sok je prvo morao biti prikupljen i skuvan pažljivo kako bi se dobio čist sirup bez hemijskih sastojaka ili konzervansa.
Javorov sirup je pravljen kuvanjem oko 40l soka na otvorenoj vatri sve dok se nedobije 1l
Ovaj proces je pretrpeo malo promena tokom prvih 200 godina koje su zabeležene u pravljenju sirupa. Oko vremena [[Амерички грађански рат|američkog građanskog rata]], proizvođači situpa
Gotovo svi proizvođači sirupa u prošlosti su bili samostalni mlekari, koji su proizvodili i sirup i šećer za svoju sopstvenu upotrebu, i za dodatne prihode.
Ред 32:
Provincije [[Онтарио|Ontario]], [[Нова Шкотска|Nova Škotska]], [[Њу Бранзвик|Nju Branzvik]], [[Острво Принца Едварда|Ostrvo Princa Edvarda]], i [[Британска Колумбија|Britanska Kolumbija]] proizvode manje količine. Pokrajna [[Манитоба|Manitoba]] proizvodi javorov sirup korišćenjem soka [[Јавор|Javorovog drveta]] Manitoba. Manitoba javorov sirup je nešto drugačijeg ukus od sirupa šećernog javora, jer sadrži manje šećera i sok teče sporije, prinos od Manitoba javora je obično manji od polovine te slične veličine stabla javora.
[[Вермонт|Vermont]] je najveći proizvođač u [[
== Javorov sirup kao sastojak ==
Ред 38:
Javorov sirup i njegove veštačke imitacije su željeni prelivi za [[Палачинка|palačinke]], waffles, francuski tost u [[Северна Америка|Severnoj Americi]]. Javorov sirup se takođe može koristiti na različite načine: za keks, piletinu, sveže krofne, prženo testo, sladoled, tople žitarice, sveže voće(posebno [[Грејпфрут|grejpfrut]]). Takođe se koristi i kao zaslađivač za pasiranu jabuku, zapečeni pasulj, kandirani slatki krompir, zimske tikve, kolače, pite, hleb, poslastice od čokolade i ostalih slatkiša, milkšejkova, čaja, kafe i drugih toplih napitaka.
Javorov sirup i javorov šećer su korišćeni za vreme [[Амерички грађански рат|Američkog građanskog rata]] i sa strane [[Аболиционизам|abolicionista]] u godinama pre rata, jer su većinu šećera od šećerne trske i melase proizvodili južni robovi. Tokom restrikcija hrane u [[Други светски рат|Drugom svetskom ratu]], ljudi u severoistočnom delu [[
U [[Квебек|Kvebeku]], [[Њу Брансвик|Nju Bransviku]], istočnom [[Онтарио|Ontariju]], i [[Нова Енглеска|Novoj Engleskoj]], proces je postao deo kulture. Jedna tradicija je da se ide u "sugar houses" (objekte za proizvodnju sirupa), u rano proleće gde se serviraju jela napravljena od javorovog sirupa. Tipičan ponude su palačinke, zapečeni pasulj i kobasice, obično praćene šećerom na snegu. Šećer na snegu je zgusnut vrući sirup koji se sipa na svež sneg, a zatim jede štapićima dok se on brzo hladi. Ovaj slatkiš baziran na gustom javorovom sirupu se povremeno služi i sa krofnama, kiselim krastavcima, i / ili kafom.
Ред 45:
{{reflist|2}}
== Спољашње везе ==
{{Commonscat|Maple syrup}}
[[Категорија:Канадска кухиња]]
[[Категорија:Сируп]]
{{Link FA|en}}
|