Haloalkan — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
Нова страница: {{rut}}thumb|250px|[[Tetrafluoroetan (haloalkan) je bezbojna tečnost sa znatno nižom tačkom ključanja od sobne temperature.]]…
 
Нема описа измене
Ред 1:
{{rut}}[[Image:Tetrafluoroethane liquid.jpg|thumb|250px|[[Tetrafluoroetan]] (haloalkan) je bezbojna tečnost sa znatno nižom tačkom ključanja od sobne temperature.]]
'''Haloalkani''' (''halogenoalkani'' ili ''alkil halidi'') su grupa [[hemijsko jedinjenje|hemijskih jedinjenja]] izvedenih iz [[alkan]]a koji sadrže jedan ili više [[halogen]]a. Oni su potskup opšte klase [[halougljenik]]a, mada se razlika obično ne naglašava. Haloalkani imaju široku primenu, i konsekventno postoje brojna hemijska i komercijalna imena. Oni se koriste kao sredstva za suzbijanje plamena, u [[Апарат за гашење пожара|aparatima za gašenje požara]], [[Sredstvo za hlađenje|sredstvima za hlađenje]], [[propelant]]ima, [[rastvarač]]ima, i [[lek]]ovima. Mnogi halougljenici su ozbiljni [[zagađivač]]i o toksini. Na primer, [[hlorofluorougljenik|hlorofluorougljenici]] dovode do [[oštećenja ozonskog omotača]]. [[Metil bromid]] je kontroverzni fumigant. Haloalkani koji sadrže hlor, brom i jod predstavljaju opasnost za [[ozonski omotač]], dok fluorinisani isparljivi haloalkani teorijski mogu da deluju kao gasovi [[gas staklene bašta|staklene bašte]]. [[Metil jodid]] je prirodna supstanca, koja ne doprinosi osiromašenju ozonskog sloja. Haloalkani ili alkil halidi imaju opštu formulu -{RX}-, gde je -{R}- alkil ili substituisana alkil grupa, a X je halogen (-{F, Cl, Br, I}-).
 
Haloalkani su bili poznati vekovima. Etil hlorid je sintetički proizvođen u [[15. vek]]u. Sistematska sinteza takvih jedinjenja je razvijena u [[19. ve]]ku uporedo sa razvojem organske hemije i razumevanja strukture alkana. Razvijeni su metodi za selektivno formiranje -{C}--halogen veza. Posebno svestrane metode obuhvataju dodavanje halogena u alkene, [[hidrohalogenacija|hidrohalogenaciju]] alkena, i konverziju [[alkohol]]a u alkil halide. Ti metodi su veoma pouzdani i lako primenljivi, te su haloalkani postali dostupni po pristupačnim cenama za upotrebu u industrijskoj hemiji, gde se halidne grupe zamenjuju drugim funkcionalnim grupama.
'''Haloalkani''' (''halogenoalkani'' ili ''alkil halidi'') su grupa [[hemijsko jedinjenje|hemijskih jedinjenja]] izvedenih iz [[alkan]]a koji sadrže jedan ili više [[halogen]]a. Oni su potskup opšte klase [[halougljenik]]a, mada se razlika obično ne naglašava. Haloalkanei imaju široku primenu, i konsekventno su brojna hemijska i komercijalna imena. Oni se koriste kao sredstva za suzbijanje plamena, [[fire extinguisher|fire extinguishants]], [[refrigerant]]s, [[propellant]]s, [[solvent]]s, and [[pharmaceutical]]s. Subsequent to the widespread use in commerce, many halocarbons have also been shown to be serious [[pollutant]]s and toxins. For example, the [[chlorofluorocarbon]]s have been shown to lead to [[ozone depletion]]. [[Methyl bromide]] is a controversial fumigant. Only haloalkanes which contain chlorine, bromine, and iodine are a threat to the [[ozone layer]], but fluorinated volatile haloalkanes in theory may have activity as [[greenhouse gas]]es. [[Methyl iodide]], a naturally occurring substance, however, does not have ozone-depleting properties and the United States Environmental Protection Agency has designated the compound a non-ozone layer depleter. For more information, see [[Halomethane]]. Haloalkane or alkyl halides are the compounds which have the general formua ″RX″ where R is an alkyl or substituted alkyl group and X is a halogen (F,Cl,Br,I).
 
WhileMada mostse haloalkanesvećina arehaloalkana human-produced,formira non-artificial-sourcesintetičkim haloalkanesputem, dopostoje occurprirodni onizvori Earthhaloalkana, mostlygde throughoni enzyme-mediatednastaju synthesisposredstvom by bacteriabakterija, fungigljiva, anda especiallyposebno seamorskih macroalgaemakroalgi (seaweedsmorskog korova). MoreViše thanod 1600 halogenatedhalogenisanih organicsorganskih havejedinjenja beenje identifiedidentifikovano, withpri bromoalkanesčemu beingsu thebromoalkani mostnajzastupljeniji. commonBromirana haloalkanes.organska Brominatedjedinjenja organicsu inbiologiji biologyzastupljena rangeu fromopsegu biologicallyod producedmetil methylbromida bromidedo tonealkanskih non-alkanearomatičnih aromaticsi andnezasićenih unsaturatesjedinjenja (indolesindola, terpenesterpena, acetogeninsacetogenina, andi phenolsfenola).<ref>{{Cite journal| journal = Natural Product Reports | year = 2004 | volume = 21 | pages =180&ndash;188 | doi = 10.1039/b302337k | title = The role of vanadium bromoperoxidase in the biosynthesis of halogenated marine natural products |first = Alison | last = Butler | coauthors = Catter-Facklin, Jayen M. | pmid = 15039842 | issue = 1}}</ref><ref>PMID 19363038 Review of vanadium-dependent bromoperoxidases in nature</ref> Halogenisani alkani insu landređe plantssreću areu morekopnenim rare,biljkama. butPrimer dotakvog occur,jedinjenja asje for example the [[FluoroaceticFluorosirćetna acidkiselina|fluoroacetatefluoroacetat]], producedkoje asse aformira toxinkao bytoksin atu leastviše od 40 speciesbiljnih ofvrsti. knownPoznati plants.su i Specificspecifični [[dehalogenasedehalogenaza|dehalogenazni]] enzymesenzimi inkod bacteriabakterija whichkoji remove halogens from haloalkanes,uklanjaju arehalogene alsoSa knownhaloalkana.
Haloalkani have been known for centuries. Ethyl chloride was produced synthetically in the 15th century. The systematic synthesis of such compounds developed in the 19th century in step with the development of organic chemistry and the understanding of the structure of alkanes. Methods were developed for the selective formation of C-halogen bonds. Especially versatile methods included the addition of halogens to alkenes, [[hydrohalogenation]] of alkenes, and the conversion of [[alcohol]]s to alkyl halides. These methods are so reliable and so easily implemented that haloalkanes became cheaply available for use in industrial chemistry because the halide could be further replaced by other functional groups.
 
While most haloalkanes are human-produced, non-artificial-source haloalkanes do occur on Earth, mostly through enzyme-mediated synthesis by bacteria, fungi, and especially sea macroalgae (seaweeds). More than 1600 halogenated organics have been identified, with bromoalkanes being the most common haloalkanes. Brominated organics in biology range from biologically produced methyl bromide to non-alkane aromatics and unsaturates (indoles, terpenes, acetogenins, and phenols).<ref>{{Cite journal| journal = Natural Product Reports | year = 2004 | volume = 21 | pages =180&ndash;188 | doi = 10.1039/b302337k | title = The role of vanadium bromoperoxidase in the biosynthesis of halogenated marine natural products |first = Alison | last = Butler | coauthors = Catter-Facklin, Jayen M. | pmid = 15039842 | issue = 1}}</ref><ref>PMID 19363038 Review of vanadium-dependent bromoperoxidases in nature</ref> Halogenisani alkani in land plants are more rare, but do occur, as for example the [[Fluoroacetic acid|fluoroacetate]] produced as a toxin by at least 40 species of known plants. Specific [[dehalogenase]] enzymes in bacteria which remove halogens from haloalkanes, are also known.
 
==Reference==
Преузето из „https://sr.wikipedia.org/wiki/Haloalkan