Haloalkan — разлика између измена
Садржај обрисан Садржај додат
Нова страница: {{rut}}thumb|250px|[[Tetrafluoroetan (haloalkan) je bezbojna tečnost sa znatno nižom tačkom ključanja od sobne temperature.]]… |
Нема описа измене |
||
Ред 1:
'''Haloalkani''' (''halogenoalkani'' ili ''alkil halidi'') su grupa [[hemijsko jedinjenje|hemijskih jedinjenja]] izvedenih iz [[alkan]]a koji sadrže jedan ili više [[halogen]]a. Oni su potskup opšte klase [[halougljenik]]a, mada se razlika obično ne naglašava. Haloalkani imaju široku primenu, i konsekventno postoje brojna hemijska i komercijalna imena. Oni se koriste kao sredstva za suzbijanje plamena, u [[Апарат за гашење пожара|aparatima za gašenje požara]], [[Sredstvo za hlađenje|sredstvima za hlađenje]], [[propelant]]ima, [[rastvarač]]ima, i [[lek]]ovima. Mnogi halougljenici su ozbiljni [[zagađivač]]i o toksini. Na primer, [[hlorofluorougljenik|hlorofluorougljenici]] dovode do [[oštećenja ozonskog omotača]]. [[Metil bromid]] je kontroverzni fumigant. Haloalkani koji sadrže hlor, brom i jod predstavljaju opasnost za [[ozonski omotač]], dok fluorinisani isparljivi haloalkani teorijski mogu da deluju kao gasovi [[gas staklene bašta|staklene bašte]]. [[Metil jodid]] je prirodna supstanca, koja ne doprinosi osiromašenju ozonskog sloja. Haloalkani ili alkil halidi imaju opštu formulu -{RX}-, gde je -{R}- alkil ili substituisana alkil grupa, a X je halogen (-{F, Cl, Br, I}-).
Haloalkani su bili poznati vekovima. Etil hlorid je sintetički proizvođen u [[15. vek]]u. Sistematska sinteza takvih jedinjenja je razvijena u [[19. ve]]ku uporedo sa razvojem organske hemije i razumevanja strukture alkana. Razvijeni su metodi za selektivno formiranje -{C}--halogen veza. Posebno svestrane metode obuhvataju dodavanje halogena u alkene, [[hidrohalogenacija|hidrohalogenaciju]] alkena, i konverziju [[alkohol]]a u alkil halide. Ti metodi su veoma pouzdani i lako primenljivi, te su haloalkani postali dostupni po pristupačnim cenama za upotrebu u industrijskoj hemiji, gde se halidne grupe zamenjuju drugim funkcionalnim grupama.
▲While most haloalkanes are human-produced, non-artificial-source haloalkanes do occur on Earth, mostly through enzyme-mediated synthesis by bacteria, fungi, and especially sea macroalgae (seaweeds). More than 1600 halogenated organics have been identified, with bromoalkanes being the most common haloalkanes. Brominated organics in biology range from biologically produced methyl bromide to non-alkane aromatics and unsaturates (indoles, terpenes, acetogenins, and phenols).<ref>{{Cite journal| journal = Natural Product Reports | year = 2004 | volume = 21 | pages =180–188 | doi = 10.1039/b302337k | title = The role of vanadium bromoperoxidase in the biosynthesis of halogenated marine natural products |first = Alison | last = Butler | coauthors = Catter-Facklin, Jayen M. | pmid = 15039842 | issue = 1}}</ref><ref>PMID 19363038 Review of vanadium-dependent bromoperoxidases in nature</ref> Halogenisani alkani in land plants are more rare, but do occur, as for example the [[Fluoroacetic acid|fluoroacetate]] produced as a toxin by at least 40 species of known plants. Specific [[dehalogenase]] enzymes in bacteria which remove halogens from haloalkanes, are also known.
==Reference==
|