Nikola Radojčić — разлика између измена

Садржај обрисан Садржај додат
м Бот: Селим 1 међујезичких веза, које су сад на Википодацима на d:q12746332
Ред 26:
Osnovnu školu je učio u rodnom mestu, gimnaziju u Sremskoj Mitrovici i Sremskim Karlovcima. Studirao je na fakultetima. u [[Grac]]u, [[Zagreb]]u, [[Jena|Jeni]] i [[Minhen]]u. Imao je veoma značajne učitelje kakvi su bili [[Matija Murko]], [[Hajnrih Gelcer]], [[Konstantin Jireček]], [[Karl Krumbaher]].
 
Studije je zaokružio 1907. u Zagrebu doktoratom: Dva poslednja Komnena na carigradskom prijestolju (štampan kao knjiga 1907).
Bio je zatim godinu dana profesor istorije u Karlovcu, a 1908-1920. profesor u [[Sremski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] u školi u kojoj je nekad učio. Kao ekspert je učestvovao 1919. u radu jugoslovenske delegacije na [[Pariska mirovna konferencija, 1919|Konferenciji mira u Parizu]]. Prelom u njegovom životu i naučnom radu nastaje 1920. kada je izabran za vanrednog, a 1922. redovnog profesora srpske i hrvatske istorije na novootvorenom univerzitetuUniverzitetu u [[Ljubljana|Ljubljani]].
 
Dve decenije je proveo radeći u slovenačkoj sredini, gde je uživao veliki autoritet zbog svog naučnog rada i gde je vršio uticaj na učenike. U vreme sloma jugoslovenske države prelazi u Beograd, gde biva na kraju rata uključen u obnovljeni rad Univerziteta, što je imalo za posledicu penzionisanje 1945, kada je zavedena nova vlast. Posle toga njegova aktivnost je pretežno vezana za SANU ([[Srpska akademija nauka i umetnosti]]) u kojoj je bio 1934. izabran za dopisnog, a 1938. za redovnog člana.