Ser Čarls Benedikt Ејnsli, CBE (rođen 5. februar 1977) engleski je sportski jeriličar. Ејnsli je jedan od najuspešnijih jedriličara u Olimpijskoj istoriji. On je osvojio medalje na pet uzastopnih olimpijada od 1996 nadalje, uključujući zlato na četiri olimpijade održane između 2000 i 2012.[1][2]

Ben Ејnsli
Sir Charles Benedict Ainslie in 2014
Ser Čarls Benedikt Ejnsli 2014. godine
Puno imeČarls Benedikt Ejnsli
Ime po rođenjuCharles Benedict Ainslie
Druga imenaSir Ben Ainslie
Datum rođenja(1977-02-05)5. фебруар 1977.
Mesto rođenjaMaklsfild, Češir
 Engleska
PrebivališteEngleska
Državljanstvoenglesko
Zanimanjesportski jedriličar
SupružnikDžordži Tompson(в. 2014)

On je jedan od troje sportista koji su osvojili medalje na pet različitih Olimpijskih igara u jedriličarstvu, i treća osoba koja je osvojila pet olimpijskih medalja u tom sportu (nakon Torbena Grael i Roberta Šajta), a isto tako je druga osoba koja je osvojila četiri zlatne medalje, nakon Pola Elvstrema.[2][3]

Detinjstvo i mladost уреди

Ејnsli je rođen u Maklsfildu u Engleskoj od oca Roderika i majke Su Ејnsli. Roderik je bio kapetan broda koji je učestvovao u prvom krugu Vitbredove svetske trke 1973.[4] Benova starija sestra Fleur je udata za Džeroma Pelsa, bivšeg generalnog sekretara Međunarodne jedriličarske federacije (ISAF).[4] Ejnsli se školovao u dve nezavisne škole: u školi Tera Nova u seoskom području blizu sela Holms Čapel u Češiru na severozapadu Engleske, i Truro školi u gradu Truro, Kornvol, a zatim je pohađao Piter Simonds koledž u Vinčesteru u Hampširu.[5]

Karijera уреди

Ејnsli je naučio da jedri u Ristrongvet Kriku u blizini Flmuta u Kornvalu.[6] S plovidbom je započeo u uzrastu od osam godina, a prvi put se takmičio kad je imao deset godina.[7] Njegovo prvo međunarodno takmičenje bilo je u njegovoj dvanaestoj godini na svetskim prvenstvima Optimista 1989. godine, koje je održano u Japanu, gde je zauzeo 73. mesto.

Olimpijske igre уреди

Ејnsli je osvojio srebro na Letnjim olimpijskim igrama 1996.[8][9][10] i zlato na Letnjoj olimpijadi 2000.[11][12][13] godine u laser klasi. On je stekao dodatnih 18 kg (2 lb 12 funti) i prešao u veću Fin klasu na Letnjim olimpijskim igrama 2004. godine, gde je osvojio zlato, podvig koji je ponovio u takmičenjima 2008. i 2012. godine.[14]

Dana 19. maja 2012. godine, Ensli je postao prva osoba koja je u Velikoj Britaniji nosila olimpijsku baklju. Započevši sedamdesetodnevnu turneju po Ujedinjenom Kraljevstvu u Lands Endu, bio je prvi od 8.000 nosača baklji.[15] On je izabran 11. avgusta 2012. da nosi zastavu za tim Velike Britanije na ceremoniji zatvaranja Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine.[16]

Lični život уреди

Ејnsli živi u Sivjuu na ostrvu Vajt i učestvuje u radu lokalnog jedriličarskog kluba i počasni je član Kraljevske eskadrile jahti.[17][18][19] Njega je trenirao je Dejvid (Sid) Haulet, koji se takmičio u plovidbi finom na Letnjim olimpijskim igrama 1976. On navija za Čelsi.[4]

Avgusta 2014, Ejnsli je bio jedna od 200 javnih ličnosti koje su potpisale pismo Gardijanu u kome su izrazili nadu da će Škotska glasati da ostane deo Ujedinjenog Kraljevstva na septembarskom referendumu o tom pitanju.[20]

Dana 20. decembra 2014, Ејnsli je oženio Džordži Tompson, bivšu voditeljku emisije Sky Sports News.[21] Par ima ćerku Belatriks, rođenu 2016. godine.[22]

Nagrade i počasti уреди

Reference уреди

  1. ^ "Ainslie's ambition: Sailing hero takes on America's Cup challenge"
  2. ^ а б Morris, Steven (5. 8. 2012). „Ben Ainslie wins his fourth Olympic gold medal for Great Britain”. The Guardian. Приступљено 5. 8. 2012. 
  3. ^ „Ben Ainslie wins fourth Olympics sailing gold medal”. Архивирано из оригинала 5. 8. 2012. г. Приступљено 5. 8. 2012. 
  4. ^ а б в Elaine Bunting (5. 8. 2012). „20 things about Ben Ainslie”. yachtingworld.com. Приступљено 10. 8. 2012. 
  5. ^ „Ben Ainslie profile”. Sailor Biography. ISAF UK. Приступљено 17. 8. 2008. 
  6. ^ Steven Morris (18. 5. 2012). „Ben Ainslie's Olympic torch run sets course for London Games”. The Guardian. 
  7. ^ „About Ben”. www.benainslie.com. Архивирано из оригинала 15. 11. 2011. г. Приступљено 6. 11. 2011. 
  8. ^ Glanton, Dahleen. „Atlanta debates how golden it was”. Chicago Tribune (на језику: енглески). Приступљено 28. 11. 2018. 
  9. ^ „Live From PyeongChang”. TvTechnology (на језику: енглески). Приступљено 28. 11. 2018. 
  10. ^ „Atlanta: 20 years later”. Sports Business Journal (на језику: енглески). Приступљено 28. 11. 2018. 
  11. ^ „Sailing at the 2000 Summer Olympics”. Olympedia. Архивирано из оригинала 27. 06. 2020. г. Приступљено 27. 6. 2020. 
  12. ^ Kubatko, Justin. „Sailing at the 2000 Atlanta Summer Games”. Olympics at Sports-Reference.com. Sports Reference LLC. Архивирано из оригинала 17. 4. 2020. г. Приступљено 17. 9. 2011. 
  13. ^ „IYRU Olympic Update”. ISAF. Архивирано из оригинала 2. 4. 2012. г. Приступљено 18. 9. 2011. 
  14. ^ Both his gold medal winning Laser and Finn dinghies are currently displayed at the National Maritime Museum Cornwall
  15. ^ „Ben Ainslie Starts the Torch Relay”. The BBC. 19. 5. 2012. Приступљено 19. 5. 2012. 
  16. ^ „Ben Ainslie to carry British flag at Olympics closing ceremony”. BBC Sport. 10. 8. 2012. Приступљено 10. 8. 2012. 
  17. ^ Dear, Ian (1985). The Royal Yacht Squadron, 1815–1985. Stanley Paul. ISBN 978-0091625900. 
  18. ^ Guest, Montague; Boulton, William B. (1902). The Royal Yacht Squadron [...] Complete list of members with theirs yachts from the foundation of the club. John Murray. 
  19. ^ Pritchett, Robert Taylor (1894). „The Royal Yacht Squadron and The History of the Royal Cups”. Yachting Volume II. Longmans, Green & Co, London. стр. 9—20. 
  20. ^ „Celebrities' open letter to Scotland – full text and list of signatories | Politics”. theguardian.com. 2014-08-07. Приступљено 2014-08-26. 
  21. ^ „Ben Ainslie Marries”. YBW. 23. 12. 2014. Приступљено 3. 1. 2015. 
  22. ^ „Always Sunny in Ainslie Land”. 26. 7. 2016. Приступљено 2. 8. 2016. 
  23. ^ University of Chichester (26. 9. 2013). „Honorary Graduate Ben Ainslie inspires America's Cup Win”. University of Chichester. Архивирано из оригинала 23. 9. 2015. г. Приступљено 10. 8. 2015. 
  24. ^ „No. 56070”. The London Gazette (Supplement). 30. 12. 2000. стр. 13. 
  25. ^ „No. 57509”. The London Gazette (Supplement). 31. 12. 2004. стр. 9. 
  26. ^ University of Exeter (2015). „Honorary Graduates of the University”. University of Exeter. Приступљено 10. 8. 2015. 
  27. ^ Matt Smith (14. 9. 2007). „University to honour Olympian Ben”. Southern Daily Echo. Приступљено 10. 8. 2015. 
  28. ^ Karenza Morton (12. 12. 2008). „Vote for Ben !”. The Daily Sail. Архивирано из оригинала 04. 03. 2016. г. Приступљено 10. 8. 2015. 
  29. ^ BBC Sport: Bradley Wiggins wins BBC Sports Personality of the Year; accessed 17 December 2012.
  30. ^ „No. 58929”. The London Gazette (Supplement). 31. 12. 2008. стр. 7. 
  31. ^ „No. 60367”. The London Gazette (Supplement). 29. 12. 2012. стр. 2. 
  32. ^ „Knights Bachelor” (PDF). Cabinet Office. 29. 12. 2012. Приступљено 29. 12. 2012. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди