Žitarični silosi

(преусмерено са Elevator za žito)

Žitarični silosi su kompleks agrarnih objekata dizajniran za skladištenje ili čuvanje žitarica. U trgovini žitaricama,[1][2][3][4] termin žitarični silos takođe opisuje toranj koji sadrži lift sa kofama[5] ili pneumatski konvejer,[6][7][8] koji izvlači žitarice sa donjeg nivoa i odlaže ih u silos ili drugo skladište.

Žitarični silos
Kargil Pul žitarični silos, Bufalo, Njujork
Kargil Pul žitarični silos, Bufalo, Njujork
Kargil Pul žitarični silos, Bufalo, Njujork
Informacije
Status predložena

U većini slučajeva pojam žitaričnog silosa takođe opisuje čitav kompleks elevatora, uključujući prijemne i ispitne kancelarije, vage i skladišta. Termin se takođe može odnosit na organizacije koje upravljaju ili kontrolišu nekoliko pojedinačnih silosa, na različitim lokacijama. U Australiji pojam žitarični silos opisuje samo mehanizam za dizanje. (Pogledajte sekciju „Upotreba“, ispod.)

Pre pojave žitaričnog silosa, zrnom se obično rukovalo u vrećama, a ne u rasutom stanju (velike količine neupakovano zrna). Dartov elevator bio je glavna inovacija.[9][10][11] Izmislili su ga Džozef Dart, trgovac, i Robert Danbar, inženjer, 1842. i 1843. godine u Bufalu u državi Njujork. Koristeći mlinove brašna Olivera Evansa na parni pogon kao svoj model, izumeli su morski krak koji je izvlačio rastresito zrno iz trupa brodova i podizao ga na vrh morske kule. [12]

Rani žitarični elevatori i posude često su bili izgrađeni od uokvirenog drveta i bili su skloni požaru. Posude žitaričnih elevatora, rezervoari i silosi sada su obično izrađeni od čelika ili armiranog betona. Elevatori sa posudama se koriste za podizanje zrna do distributera ili pošiljaoca, iz kojeg ono pada kroz izlive i/ili transportere u jednu ili više posuda, silosa ili rezervoara u objektu. Po želji se silosi, kante i rezervoari prazne gravitacionim protokom, čistačima i transporterima. Zrno se putem gravitacionog protoka i vijčanih transportera prazni iz posuda, cisterni i silosa. Pri tom se ono meša, meri i tovari u kamione, železničke vagone ili teglenice za otpremu.

Upotreba i definicije уреди

 
Saskačevanski žitni silos br. 7, Tander Bej, Ontario

U australijskom engleskom, termin „silos za zrno“ rezervisan je za silosne tornjeve, dok se prijemno-skladišna zgrada ili kompleks razlikuje formalnim terminom prihvatno mesto ili kao „bunker za žito” ili „silos”. Operacije velikih razmera prikupljanja, skladištenja i logistike žitarica u Australiji su poznate kao rukovanje rasutom robom.

U Kanadi se termin „silos za zrno“ odnosi na mesto gde poljoprivrednici prodaju žito u globalni sistem distribucije žita i/ili mesto gde se žito premešta u železničke vagone ili okeanske brodove. Konkretno, postoji nekoliko vrsta silosa za zrno prema kanadskom zakonu, definisanih u Kanadskom zakonu o žitaricama, odeljak 2.[13]

  • Primarni silosi (zvani „seoski silosi” pre 1971. godine) primaju žito direktno od proizvođača na skladištenje, otpremu, ili oboje.
  • Procesni silosi (zvani „mlinski silosi” pre 1971. godine) primaju i skladište žito za direktnu proizvodnju ili preradu u druge proizvode.
  • Terminalni silosi primaju zrno na ili nakon zvanične inspekcije, vaganja i čišćenja, skladište i tretiraju žito pre nego što se prenese dalje.
  • Prenosni silosi (uključujući „istočne silose” iz klasifikacije pre 1971. godine) prenose žito koje je zvanično pregledano i izmereno u drugom silosu. U Istočnoj diviziji, prenosni silosi takođe primaju, čiste i skladište istočno ili strano žito.

Eksplozije silosa уреди

U prisustvu dovoljno velike suspenzije zapaljivog brašna ili žitarične prašine u vazduhu, može doći do značajne eksplozije. Istorijski primer razorne moći eksplozija žita je eksplozija mlina Vošbern „A” iz 1878. godine u Mineapolisu u državi Minesota, koja je odnela osamnaest života, uništila dva obližnja mlina, oštetila mnoge druge objekte i izazvala razorni požar koji je progutao veći deo obližnjeg mlinskog okruga. (Mlin Vošbern „A” je kasnije obnovljen i nastavio je da se koristi do 1965.) Drugi primer dogodio se 1998. godine, kada je silos za zrna Debrus u Vičiti, u državi Kansas, eksplodirao i usmrtio sedmoro ljudi.[14] Najnoviji primer je eksplozija 29. oktobra 2011. godine u kompaniji Bartlet žitaričnom preduzeću u Ačisonu, u državi Kansas. Broj žrtava bio je šestoro ljudi. Još dva muškarca zadobila su teške opekotine, ali preostala četvorica nisu povređena.[15]

Gotovo svaka fino podeljena organska supstanca postaje eksplozivan materijal kada se rasprši u vazdušnoj suspenziji; stoga je vrlo fino brašno opasno eksplozivno u vazdušnoj suspenziji. To predstavlja značajan rizik prilikom mlevenja žita u proizvodnji brašna, i stoga mlinovi nastoje da uklone izvore varnica. Te mere uključuju pažljivo prosejanje zrna pre mlevenja, radi uklanjanja kamenja koje bi moglo udarom da stvori varnice na mlinskom kamenju, i upotrebu magneta za uklanjanje metalnih ostataka koji mogu da stvore varnice.

Najranija eksplozija brašna zabeležena je u jednom italijanskom mlinu 1785. godine. Od tada je bilo mnogo drugih. Sledeće dve reference daju broj zabeleženih eksplozija brašna i prašine u Sjedinjenim Državama 1994. godine[16] i 1997.[17] U desetogodišnjem periodu do 1997. godine, uključujući i tu godinu, bilo je 129 eksplozija.

Mediji уреди

Kanadski prerijski žitarični silosi su bili tema dokumentarnih filmova Nacionalnog filmskog odbor Kanade: Žitarični silos[18] i Smrt horizonta.[19]

Reference уреди

  1. ^ Pei, Qing; Zhang, David Dian; Xu, Jingjing (август 2014). „Price responses of grain market under climate change in pre-industrial Western Europe by ARX modelling”. 2014 4th International Conference on Simulation and Modeling Methodologies, Technologies and Applications (SIMULTECH): 811—817. ISBN 978-989-758-038-3. S2CID 8045747. doi:10.5220/0005025208110817 . 
  2. ^ „Climate Change Is Likely to Devastate the Global Food Supply”. Time (на језику: енглески). Приступљено 2022-04-02. 
  3. ^ „CLIMATE CHANGE LINKED TO GLOBAL RISE IN FOOD PRICES – Climate Change” (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 18. 10. 2022. г. Приступљено 2022-04-02. 
  4. ^ Lustgarten, Abrahm (2020-12-16). „How Russia Wins the Climate Crisis”. The New York Times (на језику: енглески). ISSN 0362-4331. Приступљено 2022-04-02. 
  5. ^ „How Does a Bucket Elevator Work?”. 
  6. ^ „Vibrating conveyor for bulk material conveying and dosing - Vibrating tube and pan feeders - PowderProcess.net”. Архивирано из оригинала 2018-01-03. г. Приступљено 2018-01-02. 
  7. ^ „Vertical Lift Conveyors”. Freepatentsonline.com. Приступљено 2013-03-27. 
  8. ^ „Conveyors”. Mhia.org. 2005-07-16. Архивирано из оригинала 2012-03-04. г. Приступљено 2013-03-27. 
  9. ^ „Erie Canal Fully Completed”. The Philadelphia Inquirer. 10. 9. 1825. стр. 1 — преко Newspapers.com. 
  10. ^ „Man in the forties set record for future city”. The Buffalo Times. 16. 1. 1927. стр. 40 — преко Newspapers.com. 
  11. ^ „Grain Elevators Took City to the Top”. The Buffalo News. 24. 2. 1980. стр. 43. 
  12. ^ Brown, William J. (2013). American Colossus: The Grain Elevator 1843 to 1943. Colossal Books. ISBN 978-0578012612. 
  13. ^ „Descriptions of types of grain elevators licensed by the Canadian Grain Commission”. Grainscanada.gc.ca. 12. 1. 2010. Архивирано из оригинала 20. 11. 2013. г. Приступљено 28. 3. 2013. 
  14. ^ „June 8, 1998 - DeBruce Grain Elevator Explosion”. City of Wichita. City of Wichita. 1998. Архивирано из оригинала 12. 2. 2008. г. Приступљено 22. 6. 2007. 
  15. ^ Sutton, Joe (30. 10. 2011). „3 killed, 3 missing after Kansas grain elevator explosion”. CNN.com. 
  16. ^ „A report of grain dust explosions that took place in 1994” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 24. 1. 2007. г. Приступљено 23. 6. 2007. 
  17. ^ „A report of grain dust explosions that took place in 1997” (PDF). Архивирано из оригинала (PDF) 24. 1. 2007. г. Приступљено 23. 6. 2007. 
  18. ^ „Grain Elevator”. Documentary film. National Film Board of Canada. Приступљено 22. 7. 2010. 
  19. ^ Smith, Bryan (2003). „Death of a Skyline”. National Film Board of Canada. Архивирано из оригинала 7. 12. 2007. г. Приступљено 19. 3. 2009. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди