Hladni izvori su jedna zona morskog dna, gde se stvaraju pare vodonikovog sulfida, metana i drugih ugljovodonika, često u obliku bazena slane vode.

Lamellibrachia je među dominantnim vrstama u jednom od četiri tipa hladnih izvora u Meksičkom zalivu.

Hladni izvori su ekosistem koji je dom za nekoliko endemičnih vrsta.[1]

Tokom vremena, hladni izvori razviju jednu jedinstvenu topografiju, jer reakcije između metana i morske vode stvaraju karbonantne stene i grebene. Ove reakcije mogu zavisiti o bakterijskoj aktivnosti. Ikait hidrat kalcijumovog karbonata, je možda povezan sa oksidacijom metana iz hladnih izvora.[2]

Ovi podvodnim „mofeti” možda leže na područjima podvodnih vulkana. Mehurići plina, ponekada otrovni, izlaze iz malenih rupica u obroncima kratera, u oceanskim procepima, u zonama sa visokom tektonskom aktivnošću i u zonama bogatim ugljovodonika. Ako su ti izvori otrovni (s visokim razinama sumpornog dia oksid i ugljenika), nije neuobičajeno naći malene ribe i škampe ugušene oko "oceanskih fumarola". Za razliku od toga, ako izvori ispuštaju ugljovodonika poput metana (na primer, u Meksičkom zalivu), mogu održavati podvodni život (dagnje, mekane korale, rakove itd.) koji ovisi o bakterijama koje se hrane metanom. Ovo se dešava oko crnih dimnjaka, koji se nalaze u zonama podvodnih vulkana i koji su isto dom jedinstvenim bićima koja zavise o parama iz hidrotermalnih izvora. Ovo se takođe dešava na dnu mora sa velikom vulkanskom aktivnošću (oko Antila, Galapagosa, itd.).[3][4]

Reference уреди

  1. ^ Vanreusel, Ann; De Groote, Annelies; Gollner, Sabine; Bright, Monika (27. 08. 2010). „Ecology and Biogeography of Free-Living Nematodes Associated with Chemosynthetic Environments in the Deep Sea: A Review”. PLoS ONE. 5 (8). ISSN 1932-6203. PMC 2929199 . PMID 20805986. doi:10.1371/journal.pone.0012449. 
  2. ^ Bernardino, Angelo F.; Levin, Lisa A.; Thurber, Andrew R.; Smith, Craig R. (04. 04. 2012). „Comparative Composition, Diversity and Trophic Ecology of Sediment Macrofauna at Vents, Seeps and Organic Falls”. PLoS ONE. 7 (4). ISSN 1932-6203. PMC 3319539 . PMID 22496753. doi:10.1371/journal.pone.0033515. 
  3. ^ Olive, Graham; Rodrigues, Clara F.; Cunha, Marina R. (28. 06. 2011). „Chemosymbiotic bivalves from the mud volcanoes of the Gulf of Cadiz, NE Atlantic, with descriptions of new species of Solemyidae, Lucinidae and Vesicomyidae”. ZooKeys (113): 1—38. ISSN 1313-2989. PMC 3187628 . PMID 21976991. doi:10.3897/zookeys.113.1402. 
  4. ^ Olu, Karine; Cordes, Erik E.; Fisher, Charles R.; Brooks, James M.; Sibuet, Myriam; Desbruyères, Daniel (05. 08. 2010). „Biogeography and Potential Exchanges Among the Atlantic Equatorial Belt Cold-Seep Faunas”. PLoS ONE. 5 (8). ISSN 1932-6203. PMC 2916822 . PMID 20700528. doi:10.1371/journal.pone.0011967.