Klub gostoprimstva (engl. Hospitality Club) je međunarodna mreža, nastala na internetu, čije je cilj da putnicima omogući besplatan smeštaj širom sveta i da zbliži ljude raznih kultura, tj. domaćine i goste.[1] Danas širom sveta broji oko 328.000 članova.

Nezvanični logo Kluba gostoprimstva koji prikazuje "dve prilike koja drže jedna drugoj ruku na ramenu i zovu te da im se priključiš", formirajući slova HC. Dizajnirao kanađanin Glen Gobijan

Članovi kluba pomažu jedni drugima tokom putovanja – bilo to prenoćište ili upoznavanje grada. Učlanjenje je besplatno, a kada se članovi registruju i budu primljeni mogu da saznaju više jedni o drugima, šalju poruke i komentare.[2][3] Ovaj sajt poprilično dobro funkcioniše i ima veliki broj članova.

Istorija уреди

Hospitality Club je osnovan jula 2000. godine u Koblencu.[3][4]

Godine 2005, nesuglasice između nekih članova kluba i njegovog osnivača dovele su do osnivanja BeWelcome.[5] Mnogi članovi HC-a, koji su postali istaknuti volonteri unutar Koačsurfinga (tzv. CS ambasadori), napustili su HC zarad CS, zbog nedostatka pravnog statusa i nedovoljne transparentnosti upravljanja.[6]

U februaru 2006, Kin je radio puno radno vreme u klubu.[7] U proleće 2006. godine je održana do tada najveća HC-zabava sa 430 učesnika iz 36 zemalja u Rigi.[8] Od jula 2006. godine, sajt je imao 155.000 članova.[9] Ovaj broj je porastao za oko 1.000 novih članova nedeljno u 2006.[8]

Godine 2007, Guglov obim pretrage za trendovima sajta hospitalityclub.org počeo je da opada i prestigao ga je obim pretrage za CouchSurfing.[10] U 2007. godini, deklarisani ciljevi HC-a su bili da olakša „međukulturalno razumevanje ... zbližavanje ljudi ... putnika i lokalnog stanovništva“.[11]

U 2013. HC je imao više od pola miliona članova iz 200 zemalja.[1]

Reference уреди

  1. ^ а б Локша, Анна Владимировна (2013). „О необходимости повышения социальной составляющей молодежного туризма в России”. Телескоп: Журнал Социологических И Маркетинговых Исследований (на језику: руски) (5). ISSN 1994-3776. Приступљено 28. 5. 2021. [мртва веза]
  2. ^ LAINE, NINA (2008). Trust in Superior-Subordinate Relationship: An empirical study in the context of learning (PDF). Приступљено 2. 4. 2021. 
  3. ^ а б Baker, Vicky (27. 6. 2008). „Top 10 hospitality travel sites”. The Guardian. 
  4. ^ Rodemann, Julian (29. 3. 2016). „Couchsurfing mit Haken”. Die Welt. 
  5. ^ Baker, Vicky (18. 4. 2008). „Going local in Caracas, Venezuela”. The Guardian. 
  6. ^ „Managing a non-profit hospitality platform conversion: The case of Couchsurfing.com”. Tourism Management Perspectives (на језику: енглески). 30: 138—146. 2019-04-01. ISSN 2211-9736. doi:10.1016/j.tmp.2019.02.018. Приступљено 28. 5. 2021. 
  7. ^ Thomas, Amelia (28. 2. 2006). „Backstory: Extreme vacation”. Christian Science Monitor. 
  8. ^ а б „Freunde in der Fremde”. stern.de (на језику: немачки). Приступљено 24. 4. 2021. 
  9. ^ Stellin, Susan (9. 7. 2006). „Go to Strangers (and They'll Come to You)”. The New York Times. 
  10. ^ Rustam Tagiew; Dmitry I. Ignatov; Radhakrishnan Delhibabu (2015). Hospitality Exchange Services as a Source of Spatial and Social Data?. (IEEE) International Conference on Data Mining Workshop (ICDMW). Atlantic City. стр. 1125—1130. doi:10.1109/ICDMW.2015.239. 
  11. ^ Luca, Lucian C. (2007). Staying without paying: Heading towards free tourism. (PDF). Budapest: Central European University. Приступљено 28. 5. 2021. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди