Judeja (provincija)

rimska provincija

Judeja (hebr. יהודה, standardni Yehuda tiberijski Yehûḏāh; грч. Ἰουδαία; lat. Iudaea) je izraz koji istoričari koriste za rimsku provinciju koja se prostirala na nekadašnjem području hasmonejskih i herodijskih kraljevstava Izrael. Nazvana je prema Herodovoj etnarhiji Judeja od koje je nastala, kao i prema Kraljevstvu Juda iz 6. vijeka p. n. e.

Rimska provincija Judeja.

Rim je svoju kontrolu nad područjem počeo uspostavljati godine 63. p. n. e., poslije završetka trećeg mitridatskog rata i pretvaranja Sirije u rimsku provinciju. Nakon što je Mitridat VI Veliki poražen rimski vojskovođa Gnej Pompej Veliki je nastojao osigurati područje. Zbog toga je tokom 1. vijeka p. n. e. prvo uspostavljeno tzv. Herodsko kraljevstvo kao rimska klijentska država a potom je u 1. vijeku postala provincijom Rimskog carstva.

Provincija Iudaea je bila mjesto tri velike jevrejske pobune (v. Jevrejsko-rimski ratovi) — to su bili Veliki jevrejski ustanak (6670. n. e.) Kitoski rat (115117) i Bar Kohbin ustanak (132135), nakon kojih je rimski car Hadrijan odlučio promijeniti ime provincije u Syria Palaestina a njenog sjedišta Jerusalima u Aelia Capitolina pokušavši tako izbrisati sve veze jevrejskog naroda s tim područjem. [1]

Glavni grad provincije je bila Primorska Cezareja (grč. παράλιος Καισάρεια, lat. Caesarea Maritima).

Reference уреди

  1. ^ H.H. Ben-Sasson, A History of the Jewish People, Harvard University Press, 1976, ISBN 0-674-39731-2, page 334: "In an effort to wipe out all memory of the bond between the Jews and the land, Hadrian changed the name of the province from Iudaea to Syria-Palestina, a name that became common in non-Jewish literature."

Vidi još уреди

Spoljašnje veze уреди