Nivo podzemne vode je gornja površina zone zasićenja. Zona zasićenja je mesto gde su pore i pukotine tla zasićene podzemnom vodom,[1] koja može biti sveža, slana ili bočasta, u zavisnosti od lokaliteta. Takođe se može jednostavno objasniti kao dubina ispod koje je tlo zasićeno.

Poprečni presek koji prikazuje nivo vode koji varira u zavisnosti od topografije površine, kao i položaja podzemne vode
Poprečni presek padine brda koji prikazuje vadoznu zonu, kapilarni rub, nivo vode i freatičnu ili zasićenu zonu. (Izvor: Geološki zavod Sjedinjenih Država.)

Vodena površina je površina na kojoj je visina pritiska jednaka atmosferskom pritisku (gde je manometarski pritisak = 0). Može se vizualizovati kao „površina” podzemnih materijala koji su zasićeni podzemnom vodom u datoj blizini.[2]

Podzemne vode mogu biti od padavina ili od podzemnih voda koje teku u vodonosni sloj. U područjima sa dovoljno padavina, voda se infiltrira kroz porene prostore u tlu, prolazeći kroz nezasićenu zonu. Na sve većim dubinama, voda ispunjava više pornih prostora u zemljištu, sve dok se ne postigne zona zasićenja. Ispod podzemne vode, u freatskoj zoni (zona zasićenja), slojevi propusnih stena koji daju podzemne vode nazivaju se akviferi. U manje propusnim zemljištima, kao što su čvrste stenske formacije i istorijske naslage na dnu jezera, nivo vode može biti teže definisati.

„Vodena površina“ i „nivo vode“ nisu sinonimi. Ako dublji vodonosni sloj ima nižu propusnu jedinicu koja ograničava uzlazni tok, tada nivo vode u ovom vodonosnom sloju može porasti do nivoa koji je veći ili manji od visine stvarnog nivoa vode. Visina vode u ovom dubljem izvoru zavisi od pritiska u dubljem vodonosnom sloju i naziva se potenciometrijska površina, a ne nivo vode.[2]

Reference

уреди
  1. ^ „What is the Water Table?”. imnh.isu.edu. Приступљено 2016-11-25. 
  2. ^ а б Freeze, R. Allan; Cherry, John A. (1979). Groundwater. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall. ISBN 9780133653120. OCLC 252025686.